ʼ15 godina živim u Hrvatskoj i još uvijek me ljudi tretiraju kao turistaʼ

12.8.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
3


PIŠE: MARIO NAKIĆ

ʼ15 godina živim u Hrvatskoj i još uvijek me ljudi tretiraju kao turistaʼ


PIŠE Mario Nakić

"Hrvatski jezik je težak, a ljudi nemaju strpljenja kad čuju pogrešne padeže. Još uvijek se mučim s padežima, a sugovornici se ne žele ni potruditi da shvate što želim reći čim čuju krivi padež", požalio mi se dr. Yeop, rođeni Malezijac koji živi u Hrvatskoj već 15 godina, ali kako sam tvrdi, okolina ga još uvijek ne prihvaća kao "svoga".

Rekao mi je svoje pravo ime, ali odmah je upozorio kako će sad vjerojatno "opet primati prijetnje smrću" kao što je primao svaki put kad je dosad izašao u javnost i rekao nešto što se Hrvatima nije svidjelo. "Moje ime se može guglati, moj doktorski rad je na internetu, onda dođu do mojih privatnih podataka, broja telefona pa me zovu sa skrivenog broja i prijete da će me prebiti". Zato sam odlučio da ćemo ga u ovom članku zvati onako kako ga njegovi prijatelji i kolege na poslu zovu - dr. Yeop.

Idemo od početka. Dr. Yeop je rođen u Kuala Lumpuru, ali je tamo živio svega nekoliko godina. Njegovi su roditelji bili diplomati pa se u mladosti selio po raznim zemljama. Za studij je izabrao medicinu u Zagrebu, ali se po završetku faksa našao u problemu. Nije se mogao vratiti u Maleziju jer tamo ne priznaju hrvatsku diplomu, a u Hrvatskoj zbog birokratskih zavrzlama nije mogao odraditi staž i doktorat bez domovnice. Godinama se borio s hrvatskom birokracijom i zakonom, a za to vrijeme je radio kao konobar u Zagrebu. "Bio sam i beskućnik, čistio sam WC-e da bih preživio", prisjeća se.

Nakon godinu i pol birokracija mu je omogućila da se prijavi za stažiranje koje je odradio u Hitnoj pomoći na otoku Cresu. Potom je radio neko vrijeme u Kostajnici, da bi sada radio u varaždinskoj Hitnoj pomoći. Živi u Zagrebu i svakodnevno putuje na posao u Varaždin.

U studentskim danima imao je problema sa zagrebačkim skinheadsima koji su ga često fizički napadali u gradu, a policija mu je rekla da ne može puno učiniti pa se naučio sam braniti. U zadnje vrijeme nema takva iskustva, ali prije godinu dana ga je netko nazvao sa skrivenog broja i rekao: "Dođi u Dubravu da te razbijemo".

"Oni su toliko lijeni da ne bi došli do mene, već žele da ja idem u Dubravu da bi me istukli. Rekao sam im neka dođu u McDonald's, naravno da ja nisam došao." Kaže da ne zna tko bi to uopće mogao biti. "Prvi put kad su mi prijetili prijavio sam policiji, ali onda kad sam shvatio da od toga ništa, odustao sam od prijavljivanja."

Hrvati obično misle da su tolerantan narod koji poštuje goste. Prema turistima se prilično dobro odnosimo. Međutim, dr. Yeop kaže kako se on stalno osjeća kao turist jer ga tako ljudi ovdje uvijek gledaju, bez obzira što živi u Hrvatskoj već 15 godina. Posebno mu je teško u međuljudskim odnosima jer mentalitet je posve drugačiji.

"Ljudi su prijateljski raspoloženi, ali budući da su oni obično zajedno odrastali teško je postati dio njihovog društva. Trebaju proći godine da bi te netko ovdje prihvatio. U Americi, prvo ćeš dobiti povjerenje dok ga ne zaj..eš, a ovdje je obratno - prvo si kriv dok ne dokažeš suprotno. Rečeno mi je da trebam razmišljati kako bih trebao postupati i onda raditi sve suprotno od toga, da to tako funkcionira ovdje.

Zaljubio sam se u jednu djevojku, Lana se zove, imali smo ozbiljnu vezu dok njezin otac nije saznao. Maltretirao ju je godinu dana dok nije prekinula sa mnom. U to vrijeme bio sam musliman i usprkos mojoj diplomi s medicine, nisam bio dovoljno dobar zbog moje boje kože i religije. Njezine prijateljice su je nagovarale da u dnevnik zapisuje sve što učinim pogrešno, tako da se uvijek može podsjetiti na onih 1% negativnosti u našoj vezi umjesto da razmišlja o pozitivnim stvarima. Sve je naopako", prepričava dr. Yeop.

Kaže da je čudno i raditi u Hrvatskoj. "Ovdje se slijedi stara hijerarhija, ali ljudi pokušavaju biti cool kad kažu 'govori mi TI'. Ali onda zapravo ne slušaju što im govorim budući da izgledam mlađe, zaborave da imam skoro 40 godina. Ovdje ljudi imaju veliki problem s ponosom i egom ako im netko dokaže da su pogriješili u nečemu.

Na području medicine ovdje se rade mnoge stvari i dalje na stari način jer nova literatura dolazi na engleskom jeziku, a većina liječnika ne zna dobro engleski jezik, barem ne dovoljno da mogu čitati tu literaturu. Zato, kad napravim nešto 'posebno' i zasnovano na znanstvenim dokazima, kažu mi da to radim pogrešno pa im moram pokazivati nove znanstvene članke, ali oni još nisu prevedeni na hrvatski pa je to problem..."

Hrvatski negativni stav i kukanje, kaže, prešli su i na njega. "Još uvijek se ne mogu naviknuti na tolike ljude sa smrknutim izrazom lica kao da je sve propalo. To utječe na moju psihologiju i na kraju postajem poput njih. Uhvatim sebe često kako se žalim, gunđam i cvilim radi praktički ničega."

Prijateljski odnosi su jako teški i zeznuti u Hrvatskoj. "Izgubio sam tonu prijatelja zbog 'noževa u leđima', ne postoji lojalnost. Budući da sam azijat, svi misle da sam Kinez ili Japanac, a to je meni uvredljivo jer ti su narodi desetljećima ubijali Malezijce. Prvih 10-ak godina sam se borio protiv toga, a sada se jednostavno pravim da nisam razumio."

"Lakše mi je da se ponašam kao turist jer me tako stalno tretiraju. Imam prijatelja crnca, rođenog Hrvata iz Virovitice, a Zagrepčani se i prema njemu ponašaju kao da je turist. Kada me netko izvana pita jesam li Hrvat, kažem im da ne mogu biti jer nisam bijel. To šokira ljude sa Zapada."

Kaže da ima u Hrvatskoj i mnogo ljudi koji nisu rasisti, dobrih ljudi, "pogotovo izvan Zagreba", ali "nakon što su mi najbolji prijatelji tijekom ovih 15 godina zabili nož u leđa, teško je vjerovati ikome."

U početku je volio izlaziti i upoznavati nove ljude. Sad to više ne čini, kaže da se boji da ne dođe do tučnjava zbog njegove boje kože. Ima li na kraju ipak nešto pozitivno za reći o svome iskustvu u Hrvatskoj?

"Nažalost, 99% moga iskustva u Hrvatskoj nije pozitivno, ali ima i nekih pozitivnih stvari. Na primjer, živim u jeftinom stanu u Zagrebu gdje susjedi zapravo međusobno razgovaraju i svatko pazi na susjedne stanove kad netko nije doma. To je prava rijetkost."

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: DAVOR NAĐI

Kažnjavanje očito ne pali, ali postoje mjere motivacije.

Kako reducirati izbjegavanje plaćanja poreza na minimum

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Frankovićeva izjava da će zabraniti prodaju na gradskoj površini ako netko ponudi više od Grada vrlo je jasna poruka privatnom sektoru koji Grad Dubrovnik vidi kao svoju konkurenciju.

Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Povod je bio Trumpov tvit, a Greenpeace sada tvrdi da Patrick Moore nije bio njihov osnivač iako su još donedavno imali njegovo ime na popisu osnivača.

Greenpeace optužio jednoga od svojih osnivača da je ʼkupljenʼ jer je kritizirao Green New Deal

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Ministrica koja godinama postavlja suluda pravila zbog kojih mnogi poduzetnici nisu mogli povući novac iz EU fondova, sada ne prolazi državna pravila. Fali joj jedan papir.

Ministricu stigla njena karma. Trebamo li stvarno imati razumijevanja za tu isteklu vozačku?

Politika

PIŠE: DAVOR NAĐI

Ministar rada i mirovinskog sustava je dao dvije prilično nesuvisle izjave u kojima pobija sam sebe.

Pavić: Vlada ne može dekretom odrediti plaću od 7.500 kn, ali može od 3.000 kn

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U županiji s tolikom koncentracijom uhljeba, održavanje demokratskih izbora nema smisla.

U Ličko-senjskoj županiji dvije trećine zaposlenih je uhljebljeno u javnom sektoru. Izbori su besmisleni.

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usprkos optužbama nekih bivših zaposlenica kako tvrtka diskriminira žene, istraživanje je pokazalo da su muškarci bili godinama slabije plaćeni od ljepšeg spola.

Seksizam u Googleu: Istražili optužbe da plaćaju žene slabije pa došli do iznenađujućeg zaključka

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: