ʼNe branim svoje neistomišljenike i njihove stavove nego princip slobode i jednakostiʼ

FOTO: Youtube
29.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

ʼNe branim svoje neistomišljenike i njihove stavove nego princip slobode i jednakostiʼ


PIŠE Mario Nakić

Nadine Strossen, bivša predsjednica najveće američke organizacije za obranu ljudskih prava i sloboda ACLU, od studentskih dana je uključena u ljudskopravaški aktivizam. Sudjelovala je u borbi protiv rasne segregacije, borbi za pravo žene na abortus, pravima imigranata i mnogim drugim slučajevima diskriminacije u SAD-u. Međutim, najviše će biti upamćena po slučaju iz 1977. godine kad je neonacistička organizacija Nacionalsocijalistička stranka SAD-a na Vrhovnom sudu tražila pravo da maršira u mjestu s većinskim židovskim stanovništvom.

Strossen je Židovka čiji je otac bio žrtva holokausta, ali nije pravila nikakvu razliku i vodila je ACLU u pravnu bitku za pravo neonacista na slobodu govora i mirnog okupljanja. Njena organizacija je zastupala neonaciste koji su na kraju dobili parnicu jer je Vrhovni sud u svojoj povijesnoj presudi (iako tijesnim rezultatom 5-4) presudio da su i nacistička obilježja zaštićena 1. amandmanom i otad neonacisti svake godine na Hitlerov rođendan imaju marševe po SAD-u. Strossen je u intervjuu kod Davea Rubina objasnila zašto je stala u obranu prava i sloboda onih s kojima se ne slaže.

"Za mene to nikada nije kao da stajem u njihovu obranu, kao da zastupam njih ili njihove stavove. Za mene to je obrana principa koji kaže da država ne smije nametati nijednom pojedincu koje stavove mora ili ne smije imati, bez obzira što o tim stavovima mislila većina ili čak svi ostali članovi društva."

"Kad ljudi kažu 'to je govor mržnje, treba biti zabranjen', nisu ni svjesni da se žele odreći vlastite slobode. Prvi amandman nam omogućuje da mi kontroliramo Vladu, a ne Vlada nas..."

Od malih je nogu, kaže, bila zagovornica prava za ljude s kojima se ne slaže. "Još u osnovnoj školi, uvijek sam bila na strani slabijih i malobrojnijih, bez obzira što mislila o njima. Kasnije, kad sam pristupila tadašnjoj organizaciji protiv Vijetnamskog rata, rasne i spolne diskriminacije, i njima sam se suprotstavljala i imala probleme u grupi jer su oni željeli zabraniti govor onima koji su podupirali vojne akcije Američke vojske u Vijetnamu i drugim neistomišljenicima."

Nema nijedne političke stranke, pa čak ni političara, koje bi mogla podržati. "Mislim da mi ne smijemo biti pristrani, ja na to gledam kao libertarijanka sa stajališta osobnih sloboda, uzimam problem po problem i onda važem - kritike ili pohvale zaslužuje svatko po svakom određenom pitanju, ali još nisam naišla na političara koji bi po svim pitanjima zaslužio pohvale ili koji bi po svim pitanjima zaslužio samo kriticizam."

U zadnje vrijeme, kaže, stvari se brzo mijenjaju. "Sjećam se u ono 'mračno doba', koje je za neke 'dobro doba', Reaganove administracije kad sam vodila debate s Reaganovim tajnikom za kaznenu pravdu o tome jesu li naši kazneni zakoni tada bili diskriminirajući s obzirom na rasu ili spol, ja sam tvrdila da jesu jer su imali takve rezultate. A danas se borci za rasnu i spolnu ravnopravnost protive slobodi govora jer tvrde da ih ona ugrožava. Meni je to neshvatljivo, smatram da sloboda govora pomaže potlačenim manjinama. Kako se dogodilo da je odjednom ravnopravnost postala protivnik slobode?"

Na Rubinovo pitanje o govoru mržnje, kaže da obje strane griješe.

"Jedni tvrde da je govor mržnje poticaj na nasilje i da ga zato treba kažnjavati, a drugi da je govor mržnje potpuno bezazlen. Obje strane su djelomično u krivu. Govor mržnje je zaštićen 1. amandmanom ako ono što kažemo nema jasne, neoborive posljedice u smislu nanošenja štete nekoj osobi ili grupi ljudi. Samo onda ako je neupitno da bez tog govora te štete ne bi bilo, samo u tom slučaju, takav govor nije pod zaštitom 1. amandmana."

"Govore mi često neka pogledam Njemačku, Veliku Britaniju, Francusku. To nisu autoritarne države, a opet kažnjavaju govor mržnje. Ali ako pogledate konkretne slučajeve zbog čega su ljudi u tim zemljama kažnjeni, a neki čak i završili u zatvoru, onda ćete vidjeti da je to strašno. U Francuskoj je jedna LGBT aktivistica kažnjena zato što je nazvala vođu anti-gay kampanje homofobom. Sud je utvrdio da je riječ "homofob" govor mržnje! Zar to nije apsurdno? Doduše, nije završila u zatvoru, ali je morala platiti kaznu u visini 35.000 dolara. U Njemačkoj, nakon donošenja novog zakona o govoru mržnje na internetu, u prva dva slučaja kažnjeni su članovi ultra desne stranke, ali već u trećem slučaju kažnjen je satirički časopis koji se ismijavao iz desnice. Dakle, zakon ne raspoznaje satiru od ozbiljnog govora."

Rekla je nešto zanimljivo i o današnjim liberalima u SAD-u, koji se pozivaju na vrijednosti kakve je zastupao teoretičar John Stuart Mill: "Mnogi ljudi bi se iznenadili ako danas pročitaju njegov esej 'On Liberty'. On u njemu nije zastupao državnu kontrolu i državnu akciju koja bi forsirala jednakost i moralnost građana, on je govorio o društvenoj akciji, o svjesnim pojedincima koji odgovaraju na svaku negativnu pojavu u svome društvu. S jedne strane sam ponosna na američko društvo koje danas osuđuje svaki rasistički komentar u javnosti, ali s druge strane se bojim efekta gomile nad nekim tko je možda samo rekao nešto osjetljivo. Danas ljudi više nisu skloni gomili, ali traže od države da forsira njihovu volju nad pojedincem."

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Index pokušao objasniti zašto je Duhaček vrjedniji od Čolakovića. Još više su se zakopali...
Sutkinja u SAD-u prijavila građanina zbog objava na Facebooku. Pogodite kako je to završilo...
Katastrofalne reakcije Kolinde i Plenkovića: Državni vrh se ismijava iz naših prava
Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari
Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao
Visoki prekršajni sud RH: ʼSloboda umjetničkog izražavanja prestaje kad se netko osjeti uvrijeđenʼ
Ne, suspenzija rasističke diplomatkinje nema nikakve veze sa slobodom govora
Hrebak nije u pravu: Liberali ne bi trebali pozivati na kažnjavanje povika ZDS, evo zašto...
Dva groteskna primjera: U Hrvatskoj ni policija ni prekršajni suci ne znaju Ustav
Afere sa zastavama i obilježjima pokazuju zašto Hrvati neće još dugo imati lijepe stvari
Slučaj Assange podijelio javnost: Obje strane imaju loše i pogrešne argumente
Hasanbegović je u pravu: Ne trebaju nam nikakve zabrane
'Da je Sobol stalo do studenata, pozvala bi Glasnovića na debatu'
Top 3 opasnosti koje dolaze s Donaldom Trumpom
Hrvatski desničari protiv slobode medija - i, kao, nisu komunisti
[VIDEO] Penn & Teller objasnili zašto paljenje zastave ne smije biti zabranjeno
Nizozemski sud osudio političara za govor mržnje - što je sljedeće?
Ima li išta gore nego kad novinar traži ukidanje slobode govora?
Verbalni delikt: Nekoć je to radila partija, a sad novinari
Ne bojim se šačice neonacista, više me plaši lijevi ekstremizam
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: