ʼNeka se ministar proba samozaposliti na tržištu i prvi mjesec zaraditi 11.000 kuna!ʼ

Među saborskim zastupnicima rijetki su oni koji se javno zalažu za ekonomske slobode po kojima je Hrvatska definitivno u deficitu (92. mjesto u svijetu). Ivana Ninčević-Lesandrić, zastupnica Mosta, ušla je u politiku direktno iz mikro poduzetništva pa dobro zna kako je ljudima koji se svakodnevno bore na dvije strane - da zadovolje potrebe tržišta i pohlepnu državu. U svom je FB statusu, koji prenosimo u cijelosti, upitala ministra financija Zdravka Marića da se proba samozaposliti bez potezanja političkih veza i onda prvi mjesec zaraditi poduzetnički minimum koji on predlaže - 11.000 kuna.

Recimo da ste završili faks i želite nuditi usluge marketinga za koje ste se i školovali (ne želite dakle sjediti na birou ili tražiti posao preko veze).

1. Od ureda u startu odustajete jer odakle vam par tisuća kn mjesečno kad još niste ni krenuli raditi.
2. Laptop ste sretni ako imate još od faksa koji su vam kupili roditelji ili ste sami zaradili preko sezonskih poslova.
3. Internet i mobitel nekako morate skrpati jer bez toga ne možete raditi.
4. Klijente trebate nekako naći, a da biste uopće slali svoje ponude, to mora biti s podacima vaše tvrtke pa je logično - nju ste već otvorili.
5. Zaštita na radu - pomolit ćete se da inspekcija neće na vaša vrata!
6. Dok vi krećete u potragu za klijentima, šaljete ponude, nudite svoje usluge, obilazite sve moguće evente i sajmove, vrijeme ne stoji, već sat po sat, dan po dan prolazi, i eto prođe prvi mjesec, a vaš je prihod cijela jedna nula.
7. Ne brinite se, zato su vam obveze u mjesec dana cijelih 11.000 kn (i to minimum).

Logično, od obavljanja svoje djelatnosti u prvim mjesecima poslovanja ne možete očekivati prihode. I tako se, kao poduzetnik početnik nađete u onom "međuprostoru naših zakona", gdje ste osnovani, ali još uvijek nemate prihoda od svoje djelatnosti (vidi čuda, kad ste osnovali tvrtku nije vas dočekao red ljudi ispred vrata koji čekaju vašu uslugu) jer se tek probijate na tržište.

Dani prolaze, a s njima i vaš dug prema državi postaje sve veći. Jer drzavu ne zanima jeste li vi taj prvi, drugi ili treći mjesec našli načina za prodati svoju uslugu, nju zanima samo kako da vas na vrijeme blokira ukoliko ne stvorite te prihode kako god znate i isplatite sebi plaću!

Svaki poduzetnik početnik dok ne osigura (a to traje) sam sebi stabilne prihode na tržištu (btw koje je sve osim slobodnog tržišta) ne može, logično, imati plaću od svoje djelatnosti. U tom međuvremenu jedino kako sam sebi moze isplatiti plaću, s obzirom da prihoda od djelatnosti nema dovoljno, je svaki mjesec posuditi kod prijatelja, roditelja ili bilo koga tko mu može i želi posuditi novac da sam sebi uplati plaću. Nakon što sam sebi posuđenim novcem uplati pozajmicu na račun, od koje sam sebi isplati plaću, država automatski uzme svoj dio, a on na ruke dobije neto ostatak koji vraća ljudima od kojih je novac i posudio. I tako iz mjeseca u mjesec dok svijet ne sazna da postoji na tržištu. PAZITE, dug koji vraća je samo od neto iznosa, jer ostatak je uzela država! U prijevodu, radi svaki mjesec za 0 kuna i jedino čemu se na kraju godine nada je dobit, na koju mora platiti dva puta porez (porez na dobit i porez na isplatu dobiti) ako je misli podići i vratiti posuđeni novac u potpunosti.

Nekada je to bilo mjesečno posuditi 3.000 kuna, a danas ministar traži da to bude minimum 11.000 kuna. Pa kako da poduzetnik početnik ostvari prihod od 11.000 kn prvi mjesec poslovanja, i svaki drugi iza njega? Kako? Pa više ne može niti naći osobu koja mu to moze posuditi!

Može li nam ministar otići na tržište, samozaposliti se i bez korištenja veza i poznanstava pokazati nam kako se to u bilo kojoj uslužnoj ili proizvodnoj djelatnosti (o inovaciji ne smijem ni pomisliti) ostvari minimum 11.000 kn prihoda u prvih mjesec dana poslovanja?

A kad smo već kod dobiti, pardon, ZLOUPOTREBE dobiti - pravo je svakog poduzetnika na svijetu da radi za svoju dobit, u suprotnom zašto bi bio poduzetnik? Ako će raditi samo za svoju plaću, onda se može zaposliti bilo gdje, kad završi radno vrijeme zaboraviti što je posao, uživati u životu i sutra opet doći na posao u 8:00. A ne živjeti poduzetništvo, svaki dan i noć, svaki blagdan i praznik provesti radno i u stresu kakav li će zakon sutra doći i koliku će mu kaznu naplatiti inspekcija jer greška "veliko umjesto malo slovo" košta 10.000 kuna. A ja im se divim što su, uz to što su istovremeno sami sebi vlasnici, zaposlenici, knjigovođe, pravnici, čistačice, marketing stručnjaci i prodajni menadžeri, samo pogriješili veliko i malo slovo!

Ova država im se očito ne divi!

Ivana NL je i inače jako aktivna i angažirana u Saboru po pitanju ekonomskih/poduzetničkih sloboda, nažalost među rijetkim saborskim zastupnicima koji razumiju kako tržište funkcionira i koliko su poduzetničke slobode bitne za cijelo društvo. Više o njoj pročitajte u nedavnom intervjuu koji je dala za Liberal.