Sukob u Siriji je tipični primjer kako intervencije svjetskih sila mogu građanski rat dovesti do općeg sukoba desetak različitih armija, kojem se ne nazire ni kraj ni granice. Sve je počelo 2011. godine mirnim prosvjedima protiv režima predsjednika Bašar al-Asada. Asad je na prosvjednike poslao vojsku koja je ugušila prvi prosvjed u krvi. Nakon toga, prosvjedi su se ponavljali sve češće diljem zemlje. Dio vojske je okrenuo leđa Asadu i osnovao Slobodnu sirijsku vojsku. Američki su mediji o pobunjenicima izvještavali kao o "demokratskim sirijskim snagama", no pokazalo se kasnije da među njima ima terorističkih grupa koje su sudjelovale u stvaranju ISIL-a.



Obama je naredio CIA-i da krenu s obučavanjem pobunjenika, a pred početak američkih zračnih udara mediji su izvijestili o napadu kemijskim oružjem na stanovnike predgrađa Damaska. Iako nije bilo službeno utvrđeno tko stoji iza napada - sirijska vlast ili pobunjenici - SAD su odlučile intervenirati. I tada je krenuo show.

U rat se uključio Iran pomažući Asadu te Saudijska Arabija pomažući pobunjenike. Vojska Hezbolaha se također uključila na strani Asada. Tijekom 2013. nastala je Islamska država ISIL na području Iraka i Sirije. Oni su se borili protiv svih - pobunjenika, Kurda i Asada. Kad se činilo da će državna vlast pasti pod pješačkim naletima pobunjenika i zračnim udarima Amerikanaca, u rat se uključila Rusija. Putin je odlučio stati na stranu Asada. Ni Turska nije mogla stajati po strani pa je napala svoje dugogodišnje neprijatelje Kurde koji se pak bore protiv Asada koji je neprijatelj turskih saveznika SAD-a. Sve je totalno zamršeno u Siriji. Čak je i američka državna tajnica Hillary Clinton jednom, u napadaju iskrenosti, priznala da se danas Amerikanci bore protiv onih snaga koje su nekoć obučavali i naoružavali.

U sukobima u Siriji tijekom 5 godina poginulo je više od 250.000 ljudi.





Prije tjedan dana svijet je obišla vijest o dogovorenom primirju između SAD-a i Rusije, međutim već nakon 5 dana to je primirje prekinuto. Asad je objavio u svojim medijima da je primirje gotovo. Ruska strana tvrdi da su se samo Vladine snage pridržavale prekida vatre te da Amerikanci nisu mogli obuzdati pobunjenike. Primirje je bilo potrebno kako bi se i jedni i drugi usredotočili na pravu opasnost - ISIL. Međutim, to nije tako lako s 10-ak različitih paravojnih formacija na terenu, gdje više nije poznato tko s kime surađuje, tko se protiv koga bori i tko kojoj svjetskoj sili polaže račune. Zato će mir u Siriji još jako dugo biti tek puka želja preostalih civila.