Dok se jedne blokira zbog daleko manjeg duga, drugima se opraštaju višemilijunski iznosi. Ovako lokalni politički moćnici biraju pobjednike i gubitnike na tržištu.

Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel morao se opravdavati novinarima zato što je Grad Rijeka konačno pokrenuo postupak prisilne naplate duga nad tvrtkom 3. maj, članicom Uljanik grupe d.d. Ukupni dug, uključujući glavnicu i zatezne kamate, iznosi oko 5,2 milijuna kuna.

– Morali smo to napraviti kako bi naše potraživanje bilo evidentirano u stečajnoj masi. Ako se dogodi da se stečaj izbjegne, odustat ćemo od prisilne naplate duga. Trenutačno nemam nikakvu informaciju o ponudama koje su pristigle u Uljanik i nemoguće je predvidjeti što će se događati. A mi moramo osigurati svoje potraživanje – pojasnio je Obersnel.

Sad zamislite da ste vlasnik ili suvlasnik nekog poduzeća ili obrta (možda već jeste, u tom slučaju ne morate zamišljati). Zamislite da vaše poduzeće ili obrt ne podmiruje svoje obaveze prema državi i lokalnoj samoupravi. Godinama. Zamislite da vam nitko to ne zamjeri, da vas nitko zbog toga ništa ne pita. I tek ako vaše poduzeće ode u stečaj, tek onda se oglasi gradonačelnik i to da objasni kako je on "morao pokrenuti ovrhu", ali ako ne dođe do stečaja, povući će je.

Možete li to uopće zamisliti? Takva situacija je stvarnost samo za neke, samo za odabrane. Samo za povlaštenu klasu. Svi oni poduzetnici iz Rijeke koji redovito podmiruju svoje obaveze trebali bi biti ogorčeni zbog ovakvih praksi, ali kod nas je to prihvaćeno kao nešto normalno.

Ima li smisla u takvoj državi onda plaćati poreze? Da, samo zato što su kazne rigorozne i nećete ih izbjeći ako niste dio povlaštene klase, a ako jeste, onda ih ionako vjerojatno ne plaćate. Ali moralno opravdanje za poreze u ovakvoj državi ne postoji. Jedan mora raditi i zadovoljiti potrebe tržišta da bi zaradio za sebe i za državu, a onda država taj novac troši da bi plaćala one koji nisu zaradili ništa osim dugova. Članovi uprava tvrtki u Uljanik grupi moraju si isplatiti milijunske honorare, za to ste radili prošle godine.

Hrvatska je duboko korumpirana zemlja, od onog "obićnog malog ćovijeka" do premijera i predsjednice. I ta korumpiranost raste jer ništa ne činimo po tom pitanju, a ne činimo zato što se većina nada da će se i oni naći u onoj povlaštenoj klasi. Ali neće, to je utopija. Povlaštena uvijek može biti samo manjina.

Često ovdje pišemo o ekonomskim slobodama i potrebi liberalizacije gospodarstva, ali nikakva liberalizacija neće pomoći da dođe do prosperiteta ako ne funkcionira pravna država; ako su zakoni nakaradni i još su korumpirani organi i institucije koje ih provode. Vladavina prava i jednakost pred zakonom prvi su preduvjeti za bolji život, pa i za ekonomski razvoj.

Hoće li ljudima ovdje sinuti da nema budućnosti bez jednakosti, bez ravnopravnosti. Ako smo prihvatili tržišnu ekonomiju, onda pravila trebaju biti ista prema svakome. Kod nas uopće nema mehanizma koji bi sankcionirao lokalne moćnike poput riječkog gradonačelnika koji bira pobjednike i gubitnike na tržištu. Nije to problem samo u njemu i Rijeci, takvih primjera je pregršt diljem zemlje.

Svejedno, čak i u ovakvom, korumpiranom društvu, bilo bi dobro da je gospodarstvo slobodnije jer to bi pružilo pojedincima koji ne žele imati ništa s korumpiranom i pokvarenom državom veće šanse da mogu raditi i bez nje. To je još jedan moralni argument za slobodno tržište u Hrvatskoj. Ako su političari, institucije i pravosuđe korumpirani i pristrani, onda će svaki novi zakon značiti još veću nepravdu bez obzira koliko na papiru taj zakon izgledao dobro.