ČITATELJI OCIJENILI
4

6 glavnih razloga zašto naše ulice i trgovi ne bi trebali nositi ime po Titu

PIŠE Mario Nakić
6.5.2017.

6 glavnih razloga zašto naše ulice i trgovi ne bi trebali nositi ime po Titu


PIŠE Mario Nakić

U Rumunjskoj danas sigurno nećete naći Ceausescuov trg. Njemački gradovi nemaju Hitlerove trgove, a čileanski trgovi ne nose Pinochetovo ime.

Sve navedene države prihvatile su povijesne činjenice i, kao što civilizaciji priliči, službeno su se odrekle totalitarnih režima iz svoje povijesti. Jer povijesne činjenice su neumoljive i nemaju previše brige za nečije subjektivne osjećaje i ideologije. Zašto Hrvatska to ni danas, 27 godina nakon propasti komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, nije u stanju napraviti?

Otpor je prevelik. Ne toliko u narodu, ankete su pokazale da je većina građana Hrvatske za to da država službeno osudi i komunistički režim, baš kao što se odrekla nasljeđa ustaške tvorevine NDH. Problem je u utjecajnim ljudima u medijima koji pružaju ogroman otpor svakoj inicijativi koja ide protiv njihove vjere u viziju kulturno-ekonomskog komunističkog nasljeđa SFRJ. Stoga ne čudi da su lijevi mainstream mediji i današnji skup u Zagrebu za preimenovanje Trga maršala Tita u Kazališni trg nazvali "novom dramom radikala".

Bez obzira na ideologiju i osobna vjerovanja, postoji čitav niz objektivnih razloga zašto hrvatski gradovi ne bi trebali imati ulice i trgove s Titovim imenom. Izdvojit ću samo neke:

- Tito je bio totalitarni vladar koji je došao na vlast nedemokratskim putem
- nije dozvolio osnivanje nekomunističkih političkih stranaka niti višestranačke izbore
- njegova vlast je bila apsolutistička, nije dolazila od naroda i imao je apsolutnu moć
- progonio je ljude koji su se javno usprotivili njegovoj politici, ne samo nacionaliste, nego i liberale, pa i socijaliste
- njegova je vlast vršila sustavnu indoktrinaciju djece i mladih kroz obrazovni sustav, a posljedice te indoktrinacije osjećamo i danas
- gušio je mnoge osobne i ekonomske slobode dok je njegova ekonomska politika zaduživanja dovela državu do krize koja je završila ratnim sukobima, a posljedice također osjećamo i danas.

Ima toga još, ali i ove su činjenice sasvim dovoljne da dođemo do zaključka kako njegovo ime ne bi trebale nositi ulice i trgovi u ovoj zemlji. Naravno, odluku o imenu zagrebačkog trga mogu donijeti samo Zagrepčani. Zato bi najbolje rješenje bilo raspisivanje lokalnog referenduma, pa ako većina Zagrepčana odluči da želi imati trg posvećen komunističkom diktatoru, to je njihovo pravo.

Treba naglasiti da se ovdje ne radi o inicijativi zabrane njegovog nasljeđa ili isticanja u javnosti. Da je riječ o traženju zabrane, prvi bih se tome usprotivio.

Mnogo je onih koji, usprkos svim poznatim činjenicama, i dalje štuju njegov lik i djelo. Što možemo, to je njihovo pravo. Neka svatko vjeruje u što god hoće, neka ga nose na majicama, neka organiziraju skupove nostalgije, što god...Ali službena imena ulica i trgova, koja se inače daju pozitivnim, zaslužnim osobama iz naše povijesti, nikako ne bi trebala nositi njegovo ime.

EDIT U originalnom je tekstu pogrešno pisalo da u zemljama bivšeg SSSR-a nema trgova nazvanih po Lenjinu i Staljinu. Rusi su poput nas, ni oni se ne odriču svojih diktatora.:)

Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Od nacionalizacije gospodarskih divova i ulaganja u masivne socijalne programe do redova za kruh i života u konstantnom strahu razlika je samo u nekoliko godina.

Propast politike ʼdobrih namjeraʼ: Neimaština i očaj u Venezueli kao u ratnim zonama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bosanskohercegovački novinar je iznio niz neistina i nebuloza o hrvatskom i turskom turizmu.

Zašto mediji prenose dezinformacije o hrvatskom i turskom turizmu koje je proširio Erdoganov fan?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najveći pobornik povećanja minimalne plaće u SAD-u na 15 dolara po satu, svoje radnike plaća manje od toga.

Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani

Politika

PIŠE: SANDRA PAŠKVAN

Oni koji se najviše kunu u poštenje, često nisu takvi kako se predstavljaju u javnosti. Pogledajte kako izgledaju postupci Povjerenstva za sukob interesa protiv nekih članova Mosta i Živog zida.

Treći putevi, poštenje i sukob interesa

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon Islanda i Švedske, lijevu vladu dobile su ove godine Finska i Danska. Još je samo Norveška ostala kao posljednji bastion konzervativno-liberalne uprave.

Skandinavija je ozbiljno skrenula ulijevo, ali najzanimljivija je nova premijerka Danske

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dennis Prager svjedočio je pred američkim Senatom gdje je ponovio svoje optužbe da Youtube cenzurira 20 posto njegovog sadržaja, i to 'samo zato što je konzervativac'.

Konzervativni youtuber, koji optužuje Google za cenzuru, manje je ʼcenzuriranʼ od ljevičara

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Primijetio sam da jako puno ljudi ne razumije kako funkcionira ovaj temeljni zakon tržišne ekonomije pa je potrebno objasniti na najjednostavniji način.

Ekonomija za neznalice (1): Zakon ponude i potražnje

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Liberalima bi trebalo biti važno samo da svi imamo jednako pravo kandidature i jednake mogućnosti. Ishod ne smije ovisiti o našim urođenim karakteristikama.

Zašto se liberali trebaju suprotstaviti spolnim kvotama

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novi ministar razvoja i investicija najavljuje porezne rezove i ukidanje zakonskih barijera za poslovanje i investiranje.

Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iako se Ursuli von der Leyen može spočitati puno objektivnih primjedbi na njen rad i program, našim oporbenim zastupnicima smeta samo njena nacionalnost.

Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Iz njegovog pitanja premijeru ispada kao da su domaći poslodavci dobri, a strani poslodavci krše radnička prava. Ali većina Hrvata se s njim ne slaže.

Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska je po udjelu radnika, zaposlenih u industrijskoj proizvodnji, na razini Njemačke i Austrije.

Kulić obmanjuje javnost: Mit o deindustrijalizaciji Hrvatske

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: