Ljevica u Hrvatskoj voli sebi tepati da je liberalna dok propovijeda socijalizam ili bilo koji drugi oblik etatizma, vjere u svemoguću državu koja će vam pružiti sigurnost - samo ako joj predate svoje osobne slobode.

Takva ljevica iz nekog, meni potpuno nepoznatog razloga, jako voli masturbirati na Skandinaviju. Zbog visokih skandinavskih poreza i velike državne potrošnje ovdašnja ljevica misli da je Skandinavija primjer socijalne države po njihovim mjerilima i dokaz da socijalističke politike uspijevaju.

Jučer mi tako javljaju prijatelji da je stranka Pametno objavila odgovor na moj tekst u kojem sam analizirao budalaštine Ivice Puljka o "lijevim vrijednostima i liberalno-socijalnoj ekonomiji". Autor, stanoviti Bruno Samardžić, u političkom pamfletu koji neodoljivo podsjeća na proglase SKH iz vremena nakon WW2, započinje tvrdnjom kako će odgovoriti na moj tekst o nepostojanju "lijevo-liberalnog" svjetonazora, ali umjesto toga je potrošio tekst objašnjavajući da je Danska bolja i pravednija od SAD-a.

"Ako pogledamo tržišna društva (koja liberal.hr poistovjećuje sa liberalnim) kao što je SAD..." - ovo je naprosto laž. Liberal nije nikada opisao SAD kao nekakav primjer liberalnog društva u odnosu na druge. Osobno smatram da SAD i Danska imaju svaki svoje prednosti i mane i ne bih niti jednu od te dvije države opisao kao "ultraliberalnu" ili savršeno društvo. Gospodin Samardžić iz Pametnog, pak, smatra da Danska to je - ultraliberalno društvo. Možda bi bilo dobro da ga onda podsjetimo, kad promiče Dansku kao ideal, što to sve uključuje.

1. Sekularnost

Danska nije sekularna država, barem što se Ustava tiče. Danska ima državnu religiju i crkvu. Ako neka stranka, kao što je Pametno, među svoje glavne vrijednosti ubraja sekularnost, onda nije najpametnija ideja za primjer izabrati baš onu državu koja po Ustavu nije sekularna.

2. Desna vlada

Gospodin Puljak priča o lijevim vrijednostima, ideolog Pametnog pokušava dokazati kako lijevo-liberalne vrijednosti postoje i onda pokažu prstom baš u zemlju gdje je desnica na vlasti!

Danski premijer Lars Lokke Rasmusen predsjednik je stranke "Venstre", što znači "Lijevo" (zbog povijesti), ali  se deklariraju kao konzervativni liberali i stranka desnog centra. Koaliraju s još dvije liberalne stranke (jednom klasično-liberalnom i jednom socijal-liberalnom) te s konzervativcima i nacionalističkim populistima. Ovi zadnji su posebno problematični jer nisu dozvolili paket smanjivanja poreza koje je Rasmussen predlagao zato što se boje da će se urušiti "socijalna sigurnosna mreža". Da, desni populisti su socijalisti!

Danska je trenutno jedina zemlja u svijetu gdje liberali koaliraju s desnim populistima i nacionalistima. Kad Pametno idealizira Dansku, znači li to da bi Pametno koaliralo s Hasanbegovićem i Živim zidom?

3. Visoki porezi

Danska ima PDV kao i Hrvatska - 25 posto i progresivni porez na dohodak koji je među najvišima u svijetu, a u prosjeku ide dvostruko više od Hrvatske. To vjerujem da je drugu Samardžiću super jer visoki porezi i jesu jedan od glavnih razloga zašto ljevičari masturbiraju na Skandinaviju. Ali to nije u skladu s onim što Ivica i Marijana Puljak govore u javnosti - da su za manju državu i niže poreze. Morate se odlučiti što želite: niže poreze ili Dansku.

Da, takva porezna politika, usprkos protivljenju ekonomista, dijela javnosti i liberalnih političara, zapravo dobro funkcionira za većinu Danaca. Od visokih poreza oni financiraju kvalitetne državne institucije i "sigurnosnu mrežu" (safety net) koja jamči svakoj osobi, kada ostane bez posla, visoku naknadu od države.

Međutim, ima jedna caka. Danska nije uvijek bila tako "velikodušna". Danska je, poput Švedske, prošla dugi period minimalne države i niskih poreza, bez socijalne mreže, dok se nije obogatila i stvorila dovoljno dinamično tržište koje može podnijeti i ovako visoke poreze. Danska nije prosperirala visokim porezima i velikom državnom potrošnjom jer to je nemoguće. Tek kad je postigla visoki prosperitet 1970-ih, uvela je ovakav porezni i socijalni model kao i druge nordijske zemlje.

Kad bismo mi uveli takvu poreznu i socijalnu politiku danas, država bi bankrotirala dok kažeš "keks". Danske stope poreza na dohodak prepolovile bi prosječnu hrvatsku neto plaću i dovele do gašenja tvrtki. To ne bi pozitivno utjecalo na punjenje proračuna nego negativno. A onda ne bi bilo novca niti za ovakve socijalne programe kakve sad imamo, a kamoli onakve kakve ima Danska.

Poanta ove priče: ne možeš trošiti dok nisi zaradio. Eventualno se možeš zadužiti, ali samo ukoliko si siguran da ćeš moći dovoljno zarađivati da bi otplaćivao dug. Hrvatska niti ima za toliku potrošnju niti može u bliskoj budućnosti zaraditi toliko. Mi bismo o takvom poreznom i socijalnom modelu (za koji ja nisam siguran da je dobar) mogli razgovarati tek za stotinjak godina, naravno ukoliko tih 100 godina budemo provodili protržišne reforme. Ako ostane ovako kako je sada, nećemo moći o danskom modelu pričati ni tada.

4. Ekonomske slobode

Iako je autor članka za Pametno iz nekog razloga uvjeren kako je SAD država koja se "oslanja na tržište", a Danska je po njemu nekakva suprotnost tome, u stvarnosti je situacija obratna. Hrvati još uvijek žive na onim mitovima iz SFRJ o grozotama kapitalizma i Amerike kao nekakvog pojma za taj kapitalizam i slobodno tržište. Ali u zadnjih 30-ak godina stvari su se bitno promijenile pa SAD više nije ni približno pojam za slobodno tržište, a skandinavske zemlje jesu. Na Indeksu privatnog vlasništva Danska je na 12. mjestu, dvije pozicije ispred SAD-a. Na Indeksu ekonomskih sloboda Danska je opet 12. u svijetu, čak 6 pozicija ispred SAD-a.

Uistinu, ako pogledamo konkretno što je Danska proteklih godina napravila da bi deregulirala tržište rada, trgovinu, industriju i školstvo, onda je jasno da se Danska ne samo više oslanja na tržište od SAD-a, već i aktivno radi na tome da tržište s vremenom bude još slobodnije. To je pohvalno po meni i svakome tko razumije kako tržište funkcionira, ali nisam siguran da ide u prilog gospodinu Samardžiću i njegovoj tezi da se SAD više oslanja na tržište, a Danska manje.

5. Država ne određuje minimalac i nema neopravdanog otkaza

U Danskoj država ne određuje visinu minimalca, a Zakon o radu im je minimalistički. Sindikati imaju veliku moć u većim gospodarskim sustavima, ali oni pregovaraju uvjete rada i visinu plaće s poslodavcima, a ne s vladom. Minimalna satnica postoji za svaki sektor zasebno, a određuje se dogovorom između poslodavaca i sindikata. Opet vlada nema ništa s tim!

Država u Danskoj ne određuje uvjete pod kojima poslodavac može zaposliti ili otpustiti radnika. Umjesto toga, težište se postavlja na ugovor o radu koji se mora poštivati. Otkaz može biti neopravdan samo ako nije u skladu s onim što su dogovorili poslodavac i radnik.

Ovo su super stvari koje bih svakog trenutka preporučio Hrvatskoj, ali nisam siguran da Pametni misle na to kad pričaju o zaštiti sigurnosti radnika.

6. Vaučerizirano školstvo

Danska je vaučerizirala školstvo, što je također super iz moga, kao i iz ugla svakoga tko razumije osnove ekonomije i želi poboljšati kvalitetu i konkurentnost u obrazovanju, ali ne i za Pametne. Oni se o vaučerizaciji službeno neće očitovati, ali sam siguran da učitelji i profesori, koji čine dobar dio njihovog članstva i simpatizera, neće prihvatiti takve ideje. Osim toga, Boris Jokić je već govorio protiv konkurentnosti u obrazovnom sustavu.

O deregulaciji i privatizaciji obrazovnog sustava u Danskoj možete pročitati više u ovom znanstvenom radu objavljenom početkom 2018.

7. Politika prema imigrantima

Danska ima užasnu politiku prema imigrantima, pogotovo onima koji nisu kršćani. Osim što jako teško propušta imigrante preko svoje granice, oni koje je propustila zbog dogovora s Bruxellesom, uglavnom se nalaze u posebnim državnim projektima koje Danci zovu "geto". Država svako imigrantsko dijete uzima jednom tjedno od roditelja na 25 sati na učenje o "danskoj kulturi", jeziku, kršćanstvu itd. Danska je jako etnički homogena s 87% stanovništva istog etničkog porijekla, a velika većina domicilnog stanovništva prema anketama nema baš pozitivno mišljenje o imigrantima.

To nije primjer "liberalnog društva" niti "liberalne politike".

8. Jednakost prilika?

Drug Samardžić kaže: "Jednakost prilika! Politika mora omogućit svojim građanima da ostvare svoj puni potencijal bez obzira na njihov spol, rasu i debljinu bankovnog računa roditelja, uz puno poštovanje prava na život i pravdu!".

Ovo je tipična politička parola, totalno prazna bez ikakvog značenja. Pa i drug Bero je nedavno govorio kako je on za "jednakost prilika". I ja sam za jednakost prilika, nađite mi jednu osobu koja će reći da je protiv jednakosti prilika za svakoga. Uvjeravam vas da takvu osobu nećete naći. Dakle, ovo su isprazne parole koje, same po sebi, nemaju nikakav sadržaj. Kao da netko viče: "Mi smo protiv rata! Mi smo protiv ubojstava! Mi volimo ljude!". Mislim ono, super, svaka vam čast...

Svi smo, dakle, za jednakost prilika, ali kad se postavi pitanje kako doći do tog cilja, onda ćemo imati različita rješenja i ta rješenja su u velikoj mjeri uvjetovana našim svjetonazorom, ali i znanjem, informiranošću itd. Drug Samardžić kaže: "...kao što je SAD, vidjet ćemo da pojedinci koji se rode u siromaštvu u pravilu ostaju siromašni i slabije obrazovani, jer kvalitetne škole koštaju novca..."

Evo novost za ekipu iz Pametnog: kvalitetne škole svuda "koštaju novca", osim ako vi želite da učitelji volontiraju. Dakle, obrazovanje košta i netko ga mora platiti. To što Danska plaća visoko obrazovanje svima samo znači da je Danska danas vrlo bogata država. Ali da nema dinamično gospodarstvo i BDP per capita daleko veći od Hrvatske, Danska ne bi mogla financirati visoko školovanje svakome i imala bi kvalitetu školstva ispod Hrvatske. I nije istina da u SAD-u netko neće biti školovan ako nema novca, postoje državne škole. Ako su one slabe kvalitete u odnosu na privatne, onda priznajete da je privatni sektor superioran u odnosu na državu. Zašto onda ne želite da u Hrvatskoj privatni sektor zamijeni državno školstvo?

Što se tiče jednakosti prilika i one priče da u SAD-u "siromašni ostaju siromašni"...Budući da Pametno ne zna pronaći podatke iz znanstvenih istraživanja i provjeriti takve teze, moram ja. Londonski Centar za politička istraživanja napravio je 2014. godine popis od 1.000 "superpoduzetnika" iz 53 zemlje, onih koji su bili siromašni i iz siromaštva su se kroz rad i poduzetništvo popeli do statusa milijardera. Znači, nisu uključili osobe koje su naslijedile bogatstvo i onda ga povećale, već samo one koji su se podigli iz siromaštva ili nižeg srednjeg sloja. Što su zaključili?

"Hong Kong i Izrael imaju više self-made milijardera nego bilo koja druga zemlja ako se gleda njihov udio u ukupnoj populaciji. SAD, Švicarska i Singapur također ulaze u top pet."

Također, zaključili su i ovo: "Niski porezi i niske regulacije tržišta koreliraju pozitivno s visokim udjelom SuperPoduzetnika."

Eto, znanost kaže da siromašni ljudi imaju više šanse da se obogate u Hong Kongu, Izraelu, Švicarskoj, SAD-u i Singapuru. Danska uopće nije među top 5. Znači da je ipak taj grozni SAD stvorio bolju jednakost prilika nego Danska.

Još jedan zanimljiv podatak: Danci u SAD-u su produktivniji nego u Danskoj. Ako je Danska država s većom jednakošću prilika, zašto Danci moraju ići u SAD da bi zarađivali više? Što nam to govori o stvaranju boljih prilika za sve?

Zašto ne pogledate Švicarsku?

Danska, kao i druge nordijske zemlje, nije primjer socijaldemokratskog nego baš "neoliberalnog" društva. Između Danske i SAD-a ja ne bih izabrao nijedno, budući da danas ima dosta naprednijih zemalja i od Danske i od SAD-a.

Ako želite tražiti liberalni ideal, njemu je najbliža Švicarska. Zemlja je osnovana na principima klasičnog liberalizma, decentralizirana s direktnom demokracijom koja se obilato prakticira. Švicarska je superiorna u odnosu na sve skandinavske zemlje i po BDP-u per capita, i po prosječnoj i medijalnoj plaći, i po bogatstvu po stanovniku, i po broju self-made milijunaša...Švicarska ima, recimo, upola nižu stopu nezaposlenosti od Danske. Švicarska ima najniže poreze u Europi (ako ne ubrajamo mikrodržave). PDV samo 7,7 posto, s time da postoje i snižene stope od 2,7 i 3,4 posto. Porez na dohodak iznosi, ovisno o visini prihoda, od 0 do 13 posto. Švicarska nema carine na uvoznu robu i dio je EU-EFTA tržišta.

Švicarska ima nakon Luksemburga najveći udio imigranata u Europi, svaki četvrti stanovnik Švicarske je imigrant. Nedavno istraživanje je stavilo Švicarsku na treće mjesto među "zemljama gdje je najbolje biti imigrant" (iza Kanade i Švedske).

Švicarska ima najliberalniji zakon o oružju u Europi, legaliziranu prostituciju, legaliziranu eutanaziju, marihuana se prodaje u trgovačkim centrima i ima najnižu stopu ubojstava u Europi. Švicarska je gotovo liberalni raj. Ako se liberali trebaju ugledati na neku zemlju, eto vam Švicarske.

Vidim da se drug Samardžić posebno dotakao školstva i zdravstva. Slažem se da su to iznimno bitni životni segmenti. Švicarska je to prepoznala jer troši na obrazovanje 15% BDP-a, najviše među svim razvijenim zemljama. Učitelji u Švicarskoj, nakon onih u Luksemburgu, najbolje su plaćeni prosvjetni radnici u svijetu i primaju 20 posto veću plaću od švicarskog prosjeka. A švicarsko zdravstvo? Izabrano za najefikasnije zdravstvo na svijetu.

Meni uistinu nije jasno zašto ljevičari ignoriraju Švicarsku, a masturbiraju na Skandinaviju. Oni bi radije da je stopa nezaposlenosti 7 posto nego 3 posto? Ili, ako baš ne želite Švicarsku, zašto ne Novi Zeland, Kanadu, Australiju? Sve te zemlje imaju daleko veću razinu osobnih i ekonomskih sloboda od Danske. Ja volim skandinavske zemlje jer su one dobar dokaz da ono što ljevičari mrze - "neoliberalna" politika - jako dobro funkcionira i daje dobre rezultate, ali ima i boljih država od njih.

Na kraju, mislim da Marijana Puljak, predsjednica stranke Pametno, prilično dobro shvaća sve što sam napisao. Ona je liberalka, razumije kako tržište funkcionira i trudi se (koliko je to moguće) promicati liberalizam kroz politiku. Problem su, međutim, ovakvi članovi koji su preplavili stranku i koji ne razumiju niti osnove ekonomije niti liberalizam, barataju mitovima koje su učili još u bivšem sistemu i ne znaju koristiti znanstvena istraživanja u kojima su sve njihove teze već obrađene i pobijene. Takvo stranačko tkivo sigurno će nastaviti povlačiti stranku ulijevo i prema populizmu.