Adam Smith - utemeljitelj moderne ekonomije od kojeg učimo i danas

OGLAŠAVANJE

Koja je prava definicija liberalizma? To je teško objektivno reći s obzirom da se najveći liberalni mislioci kroz povijest u mnogim stvarima nisu slagali (što je i normalno, ipak smo liberali, zar ne?) te je svaki unio neku svoju vrijednost i novu definiciju. Meni je ipak i dalje najdraža i najjasnija ona koju je dao u 18. stoljeću Adam Smith: "Liberalizam je ideja da čovjek radi u vlastitom interesu i na svoj način, pritom poštujući prava i slobode drugih".

Adam Smith (1723-1790) bio je, nakon Johna Lockea, drugi veliki autor i mislilac klasičnog liberalizma. Živio je u Škotskoj, završio je studij moralne filozofije na Sveučilištu u Glasgowu gdje se kasnije i zaposlio kao profesor. Autor je više filozofskih djela o etici i moralu, ali njegova knjiga o ekonomiji Bogatstvo naroda (1776) smatra se prvim djelom moderne ekonomske teorije. Smith je tu postavio temelje ne samo za ekonomiju klasičnog liberalizma, nego i za sve ostale ekonomske škole koje će stoljećima kasnije nastati.

Smith je u ekonomiji značajan iz više razloga. Za razliku od dotadašnjeg vjerovanja, postavio je tezu da bogatstvo naroda proizlazi iz korisnog rada i stvaranja koje ovisi o zahtjevima tržišta. Stoga je potrebno da se država što manje upliće u ekonomske procese, kako među pripadnicima istog naroda, tako i među različitim narodima. Iako on nije skovao poznatu frazu laissez-faire (fra. "pusti neka radi"), koja se koristi kao sinonim za slobodu tržišta, Smith ju je razradio i nadogradio. Poput mnogih klasičnih liberala koji su dolazili nakon njega, vjerovao je da je slobodna trgovina među pojedincima i narodima najbolja garancija mira i prosperiteta.

Branio je tezu da u trgovini na slobodnom tržištu nema "strane koja gubi", odnosno svaka strana koja sudjeluje je na dobitku. Kada do razmjene ne dođe zbog državne intervencije ili neke druge više sile, onda svi gube. Smith je skovao pojam nevidljiva ruka koji se kasnije, i dan danas, koristi da se objasni kako država ne može "ispravljati" tržište, već se ono najbolje ispravlja samo. Ta "viša sila" tržišta je "nevidljiva ruka". Smithova ideja je bila da čovjek, dok radi u vlastitom interesu, nesvjesno radi i za dobrobit cijele zajednice. Bogatstvo naroda nastaje kad svaka osoba tako radi za vlastiti interes, i iz vlastitih interesa one će međusobno surađivati, svaka zbog svoga cilja, ali će u isto vrijeme učiniti i nešto što će koristiti i trećim osobama, odnosno cijeloj zajednici:

Prirodna težnja svakog pojedinca da poboljša vlastite životne uvjete...je toliko moćna sama po sebi, da samo ona, bez ikakve pomoći sa strane, može ne samo poboljšati bogatstvo cijelog naroda, nego i pobijediti stotinu nepravednih prepreka kojima ludost zakona prečesto usporava njeno djelovanje.

Adam Smith je zapravo u teoriji osnivač ekonomskog sistema u kojem živimo, u kojem i danas živi cijela zapadna civilizacija, a to je liberalni kapitalizam, iako on nije imao baš ovakvu viziju. Vjerovao je u poštenje državne vlasti i u jake kontrolne mehanizme koji bi onemogućili korupciju, stvaranje monopola na tržištu i koncentriranje bogatstva.

Budući da je u isto vrijeme bio jako socijalno osviješten (ili osjetljiv), danas ga prisvajaju podjednako i lijeve i desne ekonomske škole i teoretičari. Za razliku od klasičnih liberala koji su dolazili nakon njega, Smith nije imao ništa protiv poreza i umjerenih državnih intervencija zbog onemogućavanja prevelike nejednakosti u bogatstvu. Na to se najviše danas hvataju lijevi, odnosno socijal-liberali, pogotovo američki ljevičari. Međutim, Smith nije želio progresivno oporezivanje od strane države, on je više vjerovao u prirodni sklad koji će se postići slobodnim tržištem i zahvaljujući "nevidljivoj ruci". Ljevičari tvrde da bi on danas bio za državno školstvo, državno ulaganje i poticanje ekološke proizvodnje i obrane od klimatskih promjena, vjeruju da bi podržavao socijalnu državu zbog smanjenja nejednakosti. On bi sigurno bio borac protiv velike nejednakosti, ali je upitno bi li podupirao da država to radi s obzirom na njegov skepticizam:

"Postoji umjetnost koju jedna vlada vrlo brzo i lako nauči od druge, a to je isušivanje džepova građana."

Bilo kako bilo, Smith je jedan od najvećih osoba u povijesti liberalizma, ekonomske teorije i filozofije općenito. Njegova ostavština i argumenti gotovo su jednako vrijedni i danas, a vrijedit će vjerojatno još jako dugo.