U jugoslavenskim medijima odjeknula je vijest kako je njihov maršal i doživotni diktator u Jugoslaviji, Josip Broz Tito, posthumno odlikovan u jednoj afričkoj zemlji.

Riječ je o Angoli, državi smještenoj u središnjoj Africi, uz obalu Atlantskog oceana. Njen predsjednik João Manuel Lourenco odlikovao je Tita posthumno ordenom časti Republike Angole, jednom od najviših državnih priznanja u toj zemlji, koje se dodjeljuje pojedincima i institucijama za "iznimne zasluge u područjima mira, solidarnosti i nacionalnog razvoja".

U Titovo ime orden je primio srbijanski ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić.

Koji su točno doprinosi Josipa Broza za narod Angole? Broz je bio jedan od osnivača i predvodnika Pokreta nesvrstanih te se u međunarodnoj zajednici zalagao za oslobođenje kolonija. Podržao je angolsku borbu za slobodu od portugalskog kolonizatora priznavši nezavisnost Angole odmah prvi dan nakon njenog proglašenja 1975. godine. Jugoslavija je također financijski podržavala Angolu financirajući školstvo u toj zemlji.

Kad je Angola izborila samostalnost, odmah je izbio novi rat - onaj građanski, oko toga kakvo uređenje nova država treba imati. S jedne strane su bili nacionalisti koji su htjeli tržišnu ekonomiju i demokraciju, a s druge strane komunisti. U taj rat se otvoreno uključila Kuba, jer je Fidel Castro na taj način htio pokazati SSSR-u svoju zahvalnost za financijsku pomoć. Na vlastitu inicijativu poslao je u Angolu 35.000 kubanskih vojnika da pomognu socijalističkoj revoluciji. Kubanska je vojska tamo pretrpjela teške gubitke, ali Castro je proglasio pobjedu.

Tito je otvoreno podržao kubansku vojnu intervenciju u Angoli usprkos protivljenju SAD-a. Iako je rat trajao skroz do 2002., u većem dijelu zemlje situacija se normalizirala već 1980-ih i uspostavljena je nova komunistička država.

Angola je otad dvaput mijenjala sustav, ali ne bitno. Prvo je 1990-ih Komunistička partija reformirana i postala socijalistička ili socijaldemokratska, nazvavši se Pokret za slobodu i rad, a 2010. zemlja je dobila i novi ustav. Sada ima i dvije oporbene nacionalističke stranke iako su socijalisti cijelo vrijeme na vlasti bez prekida od sredine 1970-ih.

Zemlja napreduje točno onako kako biste pomislili da će napredovati tijekom 50 godina socijalizma: BDP po stanovniku iznosi oko 2,4 tisuće američkih dolara, što je otprilike 1/10 hrvatskog BDP-a per capita. Nezaposlenost je oko 30 posto, a inflacija oko 20 posto.

Ovdje bi trebalo ukazati na neke stvari koje nećete svuda pročitati, na primjer socijalistički imperijalizam. Iako su socijalističke zemlje u 20. stoljeću glumile da su protiv imperijalizma, SSSR i njegovi sateliti poput Kube otvoreno su se uplitali u građanske ratove po Africi i pomagali socijalističkim revolucijama, a Titova Jugoslavija ih je u tome podržavala.

Kako bi Angola izgledala da nisu posljednjih 50 godina u socijalizmu, da strane sile nisu podržale revoluciju, da su pobijedili nacionalisti - to nikad nećemo znati.