Mit o eksploataciji Afrike

30.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Investicije američkih i europskih kompanija u afrička gospodarstva u drastičnom su padu.
PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Više od istog autora
Hrvatska je zemlja lažnih invalida, to smo naslijedili od Jugoslavije
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Hoće li istočna Njemačka ikada dostići razinu razvoja zapadnog dijela zemlje?
Kako francuska opsjednutost poljoprivredom utječe na francusko gospodarstvo, EU i puno šire
Taktika mućenja vode: Jesu li brodogradilišta stvarno ʼplatila poreza državi više od primljenih subvencijaʼ?
Hrvatska u zamci nepovjerenja: Zanimljiva korelacija između ekonomskih sloboda, bogatstva i društvenog povjerenja
Duga ekonomska kriza hrvatskom gospodarstvu poslužila da se preorijentira na izvoz
Ovo nije priča o ustašama i partizanima
Hrvatska - društvo koje je odustalo od rada
Znamo da naši političari često izvaljuju gluposti i besmislice, ali što ćemo s akademicima?
Efekt leptira ili što ima ekonomija zajedničko s klimatologijom
Ova država nije u stanju dovršiti jednu zgradu ni s poklonjenim novcem
Zašto Skandinavcima većinom ne smeta financiranje velike i skupe države
Dokad će Hrvati birati političare instinktivno umjesto razumno?
OECD potvrdio: Hrvati su financijski nepismeni. Postoji li način da se to popravi?
Treba li država spašavati Agrokor?
Vrijeme je da se Hrvati riješe mita o ovakvoj brodogradnji i okrenu novim svjetskim trendovima
Neo-pravaši pljuju na izvornu pravašku misao i sve za što se Ante Starčević zalagao
I nakon partije - partija. I nakon socijalizma - socijalizam
Dragi birokrati, ne treba nam vaše dopuštenje da bismo radili poslove koje znamo raditi!

Mit o eksploataciji Afrike

Investicije američkih i europskih kompanija u afrička gospodarstva u drastičnom su padu.
PIŠE Branimir Perković

Standardni narativ o Africi uključuje navodnu činjenicu da se radi o kontinentu koji iskorištava "bijeli čovjek" i kapitalističke zemlje Zapada koje crpe prirodna bogatstva kontinenta, a njegove države tjeraju u dužničko ropstvo. Multinacionalne korporacije iz SAD-a i Europe eksploatiraju države Afrike, a samo stanovništvo nema nikakve koristi od toga.

Iako se Kina relativno nedavno priključila u klub država koje investiraju po kontinentu i kod kojih se države Afrike zadužuju, još uvijek optužbe za iskorištavanje nisu upućene prema njoj. Struktura tih ulaganja slična je ulaganjima SAD-a, Francuske i UK, a to je infrastruktura i vađenje sirovina. Možda još nije proteklo dovoljno vremena, a možda Kina jednostavno nema dovoljno osviještene pop zvijezde koje su u križarskim pohodima za spas Afrike od trulih američkih kapitalista.

Stvarnost je ipak nešto drugačija. Strane investicije u Afriku su relativno male u odnosu na njenu veličinu te je strani investitori zaobilaze. Tržišta kapitala su nerazvijena pa izuzev Južnoafričke Republike, kapital ne dolazi na kontinent. SAD i EU radije investiraju jedni u druge, što čini najveći dio stranih ulaganja, ili Kinu. Čak je i Južna Amerika sve do 2015. atraktivnija za međunarodne investicije. Dapače, situacija je sve gora jer je Afrika s 5,3% udjela u direktni stranim investicijama (FDI) pala na 1,3% 2016. Dakle, osim što Zapad najradije ulaže sam u sebe (destinacija najviše investicija SAD-a i Kanade je Europa i vice versa), i onda kada ulažu u ostatak svijeta Afrika se zaobilazi u širokom luku. Slika o nizu kapitalističkih eksploatatora sa Zapada koji samo čekaju svoj red da opljačkaju Afriku je sasvim kriva. Radije "eksploatiraju" susjedne države istog kulturno-institucionalnog kruga.

Slika 1. Udio ekonomija i kontinenata u globalnim direktnim stranim investicijama (FDI)

Standardni narativ je posebno kriv po pitanju duga. Dug Afrike povijesno nisu držali privatne financijske institucije nego međunarodne institucije poput MMF-a, Svjetske Banke i država Sjeverne Amerike i Europe. U 21. stoljeću su bila tri velika vala otpisa dugova državama Afrike i nekoliko manjih.

Prvi val otpisa dugova se dogodio već 2000. godine. Zanimljivost je što je za nadahnuće poslužilo poglavlje iz Tore i Starog zavjeta a ideju je prvi iznio politolog Martin Dent. Inicijativu je snažno podržala Anglikanska crkva, a ubrzo su se pridružili sindikati i dobrotvorne organizacije. U akciji koju je podržalo 40 zemalja i brojne svjetske organizacije afričkim državama je otpisano preko 100 milijardi dolara duga.

Međunarodni monetarni fond i Svjetska Banka su u studiji 2004. zaključili da je oprost dugova pozitivno djelovao na nekoliko država. Tanzanija je smanjila troškove školovanja, zaposlila dodatne učitelje i izgradila dodatne škole, Burkina Faso je smanjila cijenu lijekova i povećala dostupnost vode za piće, a Uganda udvostručila broj školske djece. Zbog toga je na skupu G8 (SAD, Kanada, Njemačka, UK, Francuska, Italija, Japan i Rusija) odlučeno da se otpiše dodatnih 40 milijardi dolara duga osamnaest teško zaduženih siromašnih zemalja, od toga četrnaest njih iz Afrike.

Iako je oprost duga pozitivno djelovao na gospodarski razvoj, ipak se ne može tvrditi da će samo to podići stanovništvo iz siromaštva. Najveći pad stope siromaštva prošlih desetljeća je zabilježen u Kini i Indiji, bez da im se oprostilo i djelić duga koji se oprostio državama Afrike. Problem s oprostom duga je što rješava samo simptom, ali ne i uzrok problema, čak i kada se takvi oprosti uvjetuju raznim ekonomskim reformama. Slikovito rečeno, može se liposukcijom ukloniti višak masnog tkiva, ali ako se ne promijene navike, za nekoliko godina će samo nastati novo masno tkivo.

Tako su afričke države, poslije stotina milijardi dolara oproštenih dugova, ubrzo nagomilale novi dug. 2017. se 40% država podsaharske Afrike nalazilo u zoni previsokog javnog duga za njihov stupanj gospodarskog razvoja ili bilo u riziku od takve situacije. Kako su te države gospodarski i financijski ovisne primarno o cijeni sirovina kojima obiluju, onda se to oslikava i na udio javnog duga u BDP-u. Kad su cijene visoke i rastu, onda se i dug lakše otplaćuje, a kada su cijene niske - dug raste. Zadnjih nekoliko godina cijene sirovina na svjetskim tržištima padaju, a usporedno je rastao i javni dug država s afričkog kontinenta. Sljedećih godina se predviđa rast pa će to donekle stabilizirati rast duga, ali to nije dugoročno rješenje.

Mozambik i Republika Kongo su 2017. već kasnili s nekim ratama otplate duga, neke države poput Kameruna i Zambije su se dodatno zadužile kod MMF-a da bi mogle otplatiti stari dug, a državne obveznice naftom bogate Namibije i mineralima bogate Južnoafričke Republike su degradirane u status smeća. Čad se 2014. zadužio za 1,4 milijarde dolara pod pretpostavkom da će cijene sirove nafte ostati iznad 100 dolara po barelu. Cijena nafte je drastično pala, a Čad je 85% državnih prihoda od naftnog biznisa morao trošiti na otplatu državnog duga.

Iako je zaduženost manja nego 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, Afrika teško ovaj put može računati na otpis dugova jer danas većinu duga drže privatne financijske institucije, ne MMF i Svjetska banka. Situaciju pogoršava i Kina koja u svom gospodarskom pohodu na kontinent financira mnoge infrastrukturne projekte, a državama kontinenta je kineski novac privlačan jer nije uvjetovan reformama.

Slika 2. Medijan udjela javnog duga u BDP-u podsaharskih država


Priča o dugu Afrike je samo dio šire priče o prirodi dugoročno održivog gospodarskog rasta. Politike "upumpavanja" državnog novca u gospodarstvo mogu funkcionirati samo kratkoročno i u specifičnim uvjetima. Da bi se ostvario dugoročni rast gospodarstva i podizanje životnog standarda, potrebno je provoditi politike oslobođenja gospodarstva i poticanja ekonomske aktivnosti kroz ekonomske slobode, a ne puko upumpavanje financijskih sredstava uz rast javnog duga.

Ako ne postoje temeljne pretpostavke za gospodarski rast, kao slobodno tržište, efikasno i neovisno pravosuđe, ukidanje regulatornih i trgovinskih barijera te borba protiv korupcije, svaki napredak će biti spor i neodrživ. Čak i kada se opraštaju milijarde dolara duga.

 



Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Most je pokrenuo inicijativu koju su već ranije pokretale i druge političke stranke. Njena jedina svrha je ubiranje jeftinih poena na dezinformiranju građana.

Voda, vodoopskrba i prava - umjesto rasprave o pravom problemu, širi se strah od privatnika

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

A samo je rekao da su za cijenu Thompsonovog koncerta tri grada mogla postati transparentna.

Kovač prima prijeteće i uvredljive poruke od Thompsonovih fanova: ʼTi si četnik i jugokomunist!ʼ

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: