Ako ne možeš zaraditi 6.000 kuna, nemoj raditi!

25.10.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ako ne možeš zaraditi 6.000 kuna, nemoj raditi!


PIŠE Mario Nakić

Kad netko kaže "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", dobar dio javnosti to će podržati kao "plemenitu ideju". U početku sam mislio da iza toga stoji neznanje, nerazumijevanje ekonomije i tržišta rada, ali sve sam uvjereniji da to nije glavni motiv za takvu agendu.

Naime, nije teško shvatiti što to zapravo znači. Jasno je da poslodavcima novac ne pada s neba i da tvrtka isplaćuje plaće i druge troškove isključivo iz sredstava kojima ona raspolaže, a to su sredstva koja je zaradila na tržištu. Postoji i druga mogućnost, a to je zaduživanje, no ta mogućnost nije dugoročno održiva. Dakle, plaće se mogu isplatiti maksimalno u onom iznosu koji je tvrtka na tržištu uprihodovala, drukčije jednostavno nije moguće. Za bruto plaću u iznosu 5.000 kuna, taj radnik mora zaraditi barem 6.000 kuna jer na bruto plaću ide još porez i prirez plus tvrtka ima obično i druge troškove poput opreme, komunalija, prostora, prijevoza itd. Svi ti troškovi se plaćaju iz ukupnih prihoda koje djelatnici tvrtke svojim radom trebaju priskrbiti. Nema drugog načina!

Dakle, kad kažu "Tko ne može platiti plaće radnicima od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", to ustvari znači doslovno ovo: "Tko ne može zaraditi 6.000 kuna, neka ne radi". Kako vam se sad ta izjava čini? Je li i dalje humana i plemenita?

Naravno da nije. Zato što uopće ta ideja "neka zatvori svoj biznis" nije plemenita u svojoj srži. To je ideja koju mogu imati samo zlobni ljudi koji bi zabranili drugima pravo na rad, a riječ je o pravu zajamčenom Ustavom RH. Stoga je sama ideja minimalne plaće u suprotnosti s Ustavom, a svako povišenje minimalca znači de facto onemogućavanje određenom broju ljudi da ostvare to pravo.

Kad kažu "to nije plaća dostojna čovjeka, od takve plaće se ne može živjeti", zapravo pljuju na ljude koji se pošteno na tržištu bore i rade da bi svojoj obitelji priskrbili makar osnovne potrepštine za život. To je snobovska izjava koju mogu dati oni koji žive na račun države, imaju osigurana primanja koja sigurno nisu ispod 10.000 kuna neto i koji nemaju pojma, ili se više ne sjećaju, kako je to kad se dostojanstveno boriš za bolje sutra.

Takvi snobovi bi radije vidjeli čovjeka na Zavodu za zapošljavanje kako prima državnu milostinju nego da pošteno, svojim radom, zarađuje 4.000 kuna. Nije istina da se od takve plaće ne može preživjeti. Nisu svi navikli na nepotrebni luksuz, nije svatko podigao astronomske kredite i nema svatko potrebu života na visokoj nozi. Osim toga, mnogi od onih koji danas zarađuju 3 ili 4 tisuće kuna možda će za koju godinu zarađivati dvostruko više. Ali do toga vjerojatno nikada ne bi došli da nisu prvo dobili priliku raditi za ovakvu, nižu plaću. Snobovi bi im tu priliku uskratili i zabranili.

Snobovi ne bi ljudima samo uskratili pravo na rad, nego bi im zabranili i da se pokušaju dokazati u poduzetništvu. Da biste pokrenuli posao, danas vam ne treba neki posebni kapital. Dovoljno je dobra ideja, možda mobitel i računalo, i puno dobre volje. Međutim, tu je država koja će vam odmah u startu postaviti ljestvicu troškova visoko - s hrpom propisanih normi koje u prostoru morate ispuniti, neke besmislene formulare, upise u Trgovački sud i objavu u Narodnim novinama, pečat - sve to košta. I onda dolaze tekući gradski računi, državni nameti i naknade. A onda i minimalna plaća. Već smo došli do 5 do 10 tisuća kuna koje morate imati u startu, prvi mjesec, čak i za najjednostavniji biznis.

Na taj način država je ograničila mogućnost ulaska na tržište novim poduzetnicima na samo one s boljim materijalnim mogućnostima. Povećavanje minimalca na 5.000 kuna bruto, a on se mora isplaćivati svaki mjesec dok znamo da u većini poslova ne možete očekivati veliku zaradu u startu, znači da će vam trebati desetci, ako ne i stotine tisuća kuna za start. Po snobovima, očito, poduzetništvo bi trebalo postati ekskluzivno pravo onih koji su naslijedili ili kojima je netko poklonio neke velike sume. Nemam ništa ni protiv takvih, da se razumijemo, po meni je normalno da će roditelji pomoći svojoj djeci da lakše uspiju. Ali zar ne bi trebali imati mogućnosti i oni koji nemaju tu sreću da su iz bogatijih obitelji?

Zato razmislite malo i drugi put kad vam netko kaže "Tko ne može platiti radnicima plaće od 5.000 kuna, neka zatvori biznis", ne radi se o plemenitoj neznalici koja želi dobro ljudima. Radi se o snobu koji bi učinio ljude ovisnicima o sustavu i oduzeo im ljudsko dostojanstvo.




VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
HRVATSKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Vlada se opasno igra vatrom: Kako će povećanje minimalca utjecati na najranjivije?
Pogriješio sam u tekstu o Ribiću: Ipak se financira iz državnog proračuna i trebao bi iznijeti visinu svojih primanja
Zašto visina Ribićeve plaće nije nikakav argument protiv njega
Mrsić i Faktograf obmanjuju javnost: Hrvatski minimalac nije ʼna začelju EUʼ
Bruto plaća na ruke - ideja koja nailazi na plodno tlo među hrvatskim političarima. Što vi mislite?
Pobuna radnika u Sandersovom stožeru: Traže veće plaće i tvrde da su izrabljivani
Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske
Većina Amerikanaca za povećanje minimalca, ali ekonomisti se protive
Samo kod nas: Informatičarka radi u trgovini i žali se Vladi da u Hrvatskoj nema posla
Kad bi građani primali veću neto plaću, postali bi apatični - tvrdi ovaj kolumnist Večernjeg lista
4 razloga zašto Vlada treba odmah ukinuti kvote na uvoz radnika
Čistačice na moru zarađuju više od mnogih ʼintelektualnihʼ radnika - po nekima, to je problem...
Poslovi kojih se drugovi iz Radničke fronte najviše boje
#37 je previše
Kako su umirovljenici shvatili da ih država pljačka
Zašto su hrvatske sobarice toliko ljute na Srpkinje?
Plan podlog kralja Tiranije: Kako je nastao minimalac
Ne trebam biti analitičar da vidim kako minimalac ubija radna mjesta
Ove tri odluke Plenkovićeve vlade još će više zagorčati život malih poduzetnika
Njemački ekonomisti upozoravaju političare: 'Lakše s minimalcem!'
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: LIZ WOLFE

Stanovnici Hong Konga žele sačuvati ono što imaju: bogatu metropolu koja njeguje zapadne vrijednosti

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Još malo o turističkoj sezoni: Kako stojimo u usporedbi s drugim zemljama?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Medijska hajka bila je posve neopravdana: Iza nas je još jedna rekordna turistička sezona

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije američke općine više ne postoje: Stanovništvo nije htjelo plaćati lokalne namete pa su se samoukinuli

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Raspudić kao gubitnik koji traži opravdanje za poraz u suđenju i organizatoru

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS-ov doprinos kampanji ʼDa se bolje razumijemoʼ: Hrebak majstorski spustio Pupovcu i Škori

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ribićeva rulja se okrenula protiv njega: Tko je to mogao predvidjeti?

Ekonomija

PIŠE: HENRY HAZLITT

Henry Hazlitt (1894-1993) bio je novinar i kolumnist koji je pisao o ekonomiji za New York Times, Wall Street Journal, Newsweek i druge poznate novine i časopise. Autor je knjige 'Economics In One Lesson' (1946).

Henry Hazlitt: Abeceda tržišne ekonomije

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Rezultat Švedske na PISA testu ruši rasističke mitove i argumente protiv vaučerizacije u isto vrijeme

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Indeks fleksibilnosti zapošljavanja: Danska bolja od SAD-a, Hrvatska pri samom dnu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dobra vijest: Hrvati su među najboljim govornicima stranog engleskog jezika u svijetu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: