Ako želite ostati bez vode, zaštitite ju Ustavom

22.3.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4

Ako želite ostati bez vode, zaštitite ju Ustavom

Čuli ste za inicijativu HSLS-a da se u Ustav unese odredba o vodi kao ustavnom pravu svih građana RH. U čemu je problem s tim da ustav izričito kaže da svatko ima pravo na vodu?

Brzopletim razmišljanjem bi se moglo zaključiti da u tome nema ništa sporno. Ljudi trebaju vodu da bi preživjeli, stoga je sasvim normalno da se tako temeljna ljudska potreba definira kao ustavno pravo i prema tome kroje zakoni, reći će većina ljudi. Ali to je sasvim krivo rezoniranje.

Prvo treba jasno naznačiti razliku između ustava i zakona. Najjednostavnije rečeno, Ustav je temeljni pravni akt jedne države na osnovu kojega se uspostavlja temelj pravnog i političkog poretka. To znači da se svi zakoni moraju temeljiti na Ustavu, a Ustav je temelj za tumačenje i stvaranje zakona. Ljudi često imaju zabludu da je Ustav malo jači zakon. Ali razlika između zakonskog i ustavnog prava je golema.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Zakon je tako čvrsto određen svojom namjerom i područje tumačenja je puno uže nego što je to slučaj s Ustavom. Direktna ustavna definicija vode kao ljudskog prava za sobom vuče široku lepezu zakonskih prijedloga i tumačenja.

Uostalom, voda je već indirektno zaštićena Ustavom. Članak 52. Ustava RH glasi:

"More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti."

Taj članak je sasvim dobar temelj za zaštitu voda i uvjete iskorištavanja voda. Tako da odmah možemo argument da bi se voda trebala definirati kao pravo zbog bolje zaštite obilježiti kao neopravdan, jer je to pitanje već riješeno Ustavom.

Ono što je najspornije po pitanju ustavnog definiranja vode kao prava je što otvara jako širok prostor za tumačenje. Kako Ustav daje temelj za stvaranje i tumačenje zakona, onda je to velik problem jer loše ustavne odrednice automatski pretpostavljaju loše zakone. Kod definiranja vode kao prava, znači li to da svatko ima pravo na to da mu bude omogućen pristup vodi ili da voda ne smije biti „privatizirana“ u smislu da jedna fizička ili pravna osoba ima isključivo pravo na njeno crpljenje i iskorištavanje?

Sama riječ „voda“ može predstavljati puno stvari, npr. može se raditi o tekućoj ili stajaćoj vodi, vodi za piće ili industrijskoj vodi, vodi za navodnjavanje ili proizvodnju električne energije uz pomoć hidroelektrana...Otvaranje te Pandorine kutije dovodi do teških pravnih pitanja, npr. ima li hidroelektrana pravo ograničavati dotok vode poljoprivrednim površinama njenim prikupljanjem u akumulacijska jezera, koliko vode smiju crpiti poljoprivrednici iz rijeka i kanala za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i trebaju li plaćati za to budući da se radi o ljudskom pravu.

Uostalom, trebamo li uopće plaćati vodu u domaćinstvu jer argument da se danas plaća samo distribucija vode, ali ne i sama voda, očito nije točan budući da se računi povećavaju u skladu s tim koliko je visoka potrošnja. Sasvim je jasno da što se više vode potroši, veći se račun plati. Da se plaća samo distribucija, onda bi računi bili identični ili gotovo identični za istu i sličnu lokaciju. Ali nije, voda se plaća po potrošnji, stoga je sasvim jasno da se plaća sama voda, a ne samo distribucija. Ekonomski rečeno, radi se o fiksnim i varijabilnim troškovima. Fiksni trošak predstavlja trošak same distribucije, a varijabilni potrošnja same vode. Da plaćamo samo distribuciju, plaćali bismo samo fiksni trošak, a to je distribucija, i računi za vodu bi bili isti za sva kućanstva na istom području.

Ustavno definiranje vode kao prava otvara prostor da se plaća samo distribucija tj. fiksni trošak. U tom slučaju postoje dva izbora, ili radikalno smanjiti račune za vodu tako da se plaća samo fiksni trošak što bi drastično smanjilo troškove kućanstava za vodu, ali istovremeno opteretilo gradske i lokalne proračune koji bi sada morali više izdvajati za opskrbu, ili povisiti sami trošak distribucije vode, ali tako da kućanstva na istom području plaćaju istu ili jako sličnu cijenu bez obzira na potrošnju, broj osoba u kućanstvu i sl.

Ali najveći problem na koji nailazimo s ekonomske strane, a izvedeno iz toga i ekološke, je tzv. „Tragedija zajedničkih dobara“ (eng. Tragedy of the Commons).

Tragedija zajedničkih dobara je ekonomski problem u kojem pojedinci teže da što više iskoriste zajednički resurs, što dovodi do toga da potražnja naveliko premašuje ponudu i nakon određenog vremena resurs biva potpuno eksploatiran i nedostupan.



Problem ima i ekološke implikacije i dosta dobro opisuje stanje u kojem besplatne, zajedničke resurse pojedinci eksploatiraju sve više i više jer razmišljaju na način da bolje da oni iskoriste što više resursa jer će to ionako napraviti netko drugi. To dovodi do prevelikog korištenja zajedničkog resursa, iznad osobnih potreba i s vremenom prelazi granicu obnavljanja samog resursa pa resurs nestaje.

U ljetnim mjesecima dobar dio Hrvatske već ima velike probleme s nedostatkom vode zbog prevelikog korištenja i/ili lošeg navodnjavanja, ovisno o tome radi li se o poljoprivredi u Slavoniji ili turizmu u Dalmaciji. Ako je takvo stanje u situaciji kada se voda plaća, što mislite kakvo će stanje biti ako se pokrene i izglasa zakonska inicijativa da je voda zajedničko dobro koje ne treba plaćati (bar ne samu vodu) za što bi ustavna definicija vode kao prava davala dobar temelj.

A tek smo počeli s možebitnim implikacijama, postoje još mnogi slučajevi koji nisu spomenuti u ovom tekstu, a mogu stvoriti velike pravne, gospodarske i ekološke probleme. Mnoge stvari koje na prvi mah izgledaju logično i dobro su sve osim toga, a tek kada se uđe u dublje promišljanje i analizu se otkriju sve moguće opasnosti koje bi proizašle iz određenih korjenitih promjena u uređenju socio-ekonomskih odnosa.

VIŠE IZ RUBRIKE:
EKONOMIJA
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Prve impresije na predstavljanje predsjedničkog kandidata, poznatog pjevača Miroslava Škore.

Škoro nije totalna katastrofa, ali nije ni netko tko će donijeti ozbiljan pomak

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Biljana Borzan je cijelu svoju predizbornu kampanju izgradila na borbi za jednaku Nutellu. Pokazalo se da nije bila baš iskrena...

Istraživanje EK: Nema dokaza o različitom sastavu Nutelle u Njemačkoj i Hrvatskoj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Građanska stranka je omogućila desnu vlast u Madridu gdje je u koaliciji s konzervativcima i desnim ekstremistima. To se mnogima nije svidjelo.

Španjolski liberali u koaliciji s krajnjom desnicom; ekonomski savjetnik napušta stranku, nižu se kritike...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Navodni satiričar s News Bara dobio je potrebu da nas izvrijeđa jer mu se nije svidio moj članak o antifašizmu. Pa da pojasnim neke stvari...

Kome i zašto smeta Liberal?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Hrvatska se tijekom proteklih 10 godina ukupno nije pomakla nimalo ekonomski naprijed. Tko nam je za to kriv?

Izgubljeno desetljeće

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Je li došlo vrijeme da konačno raskrstimo s tekovinama socijalističke revolucije i obilježavanjem datuma bitnih za stvaranje bivše, propale države?

Čiji praznik Hrvatska danas obilježava?

Društvo

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Splitski gradonačelnik objavio je smiješni vodič za turiste u kojem ih upozorava da poštuju lijenost i nerad kao splitski tradicionalni identitet, a sada će Gradsko vijeće ograničiti rad kafićima do ponoći.

Splitska vlast objavljuje rat turizmu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je kritizirati najavljeno rasterećenje rada, a zapravo je dao najbolje argumente za potpuno ukidanje poreza na dohodak.

Kad bi građani primali veću neto plaću, postali bi apatični - tvrdi ovaj kolumnist Večernjeg lista

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte svjedočenja dvaju crnih autora koji su na suprotstavljenim stranama po pitanju reparacija.

Dvije strane: Treba li Amerika isplatiti odštetu crnim Amerikancima zbog ropstva i segregacije?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičarski youtuber Kyle Kulinski objašnjava zašto je potez Youtubea loš i zašto ga ni ljevičari ne bi trebali slaviti.

Youtube započeo borbu protiv nacizma pa uklonio i antinacistički edukativni sadržaj

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dugogodišnji američki senator je s preko 75 godina postao milijunaš, ali tek nakon što je napisao bestseller. Hrvatski ministri ne moraju napisati bestseller da bi postali milijunaši.

Dva političara i multimilijunaša. Pronađi razliku!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska i Slovenija su svoj dug otplatile, ali Srbiji je preostalo za otplatiti još 1,7 mlrd. eura.

Srbija još uvijek plaća Titove dugove i otplaćivat će ih sljedeće 22 godine

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA | OGLAŠAVANJE

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: