Anarhizam - utopija koja bi u praksi značila kolaps

22.1.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
3


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Anarhizam - utopija koja bi u praksi značila kolaps


PIŠE Mario Nakić

"Argument za slobodu nije argument protiv organizacije društva, koja je jedno od najmoćnijih oruđa koje je ljudski um ikada razvio, nego argument protiv svih ekskluzivnih, privilegiranih i monopolističkih stanja, protiv korištenja prisile koja bi spriječila druge da budu bolji od zaštićene skupine."
- F.A. Hayek

Anarhizam je, uopćeno, politička filozofija koja se zalaže za društvo bez država i vođa. Ima cijeli niz podvrsta, ali sve se svode na volonterističko društvo u kojem nema prisile i na apsolutnu slobodu od vladara i hijerarhije. Većina anarhista se oslanja na NAP (non-aggression principle ili princip izostanka agresije) koji je u većoj mjeri prihvaćen i od strane većine klasično liberalnih filozofa, a znači osnovno i u anarhiji jedino pravilo kojeg se svaki pojedinac mora pridržavati: ne smiješ inicirati nikakvo nasilje niti prisilu prema drugom pojedincu.

Ovako u teoriji zbilja zvuči lijepo. Nema političara koji se bore za vlast, nema poreza, nema iskorištavanja niti nasilja, sve se bazira na dobroj volji. Međutim, kako u praksi ostvariti takvo društvo? Mnogi su filozofi tijekom zadnjih 300-tinjak godina pokušali odgovoriti na to pitanje, svaki na svoj način, no nijedan nije uspio dati dovoljno dobro i realistično objašnjenje.

Postoje dvije osnovne vrste anarhista: anarhokomunisti i anarhokapitalisti. Razlikuju se samo po jednom pitanju, a to je poštivanje prava na privatno vlasništvo. To jedno pitanje ih postavlja na sam rub političkog spektra pa anarhokomunizam, koji uopće ne priznaje pravo na privatno vlasništvo, ispada najekstremnija ljevica dok anarhokapitalizam, u kojem je privatno vlasništvo sve i uopće nema društvenog, ispada najekstremnija desnica (barem iz ekonomskog gledišta).

Anarhokomunizam ne priznaje privatno vlasništvo, što znači da osoba formalno ne posjeduje ništa. Sve je društveno, svi rade za zajedničko dobro i, u njihovom svijetu iz mašte, svatko bi dobio ono što mu je potrebno za život pa ne bi bilo ni potrebe za nasiljem i krađama. Trebamo se prisjetiti da je po Karlu Marxu takvo društvo bilo krajnji cilj komunizma, nakon što država "proizvede" odnosno odgoji "savršenog čovjeka" koji bi mogao doprinositi zajednici bez države i vladara. Međutim, sve komunističke zemlje u praksi su završavale na potpuno drukčiji način vjerojatno zato što se još nije rodila budala koja bi se odrekla apsolutne moći u ime zajednice.

Ovaj lijevi anarhizam je vjerojatno najgora politička ideja ikad osmišljena, s obzirom da je upravo poštivanje privatnog vlasništva temelj civilizacije. Da se ukine privatno vlasništvo, dobili bismo svijet nasilja u kojem bi vrlo brzo jači tlačili slabije, dobili bismo robovlasništvo. Upravo ljudi koji tvrde da privatno vlasništvo treba ukinuti sigurno ga ne bi ukinuli za sebe, nego samo drugima. Koliko su anarhokomunisti (Antifa) dosljedni dovoljno govori činjenica da baš oni često iniciraju nasilje i organiziraju otvorene sukobe diljem zapadnog svijeta sa svojim neistomišljenicima. Ako su to u stanju raditi u organiziranom društvu, zamislite tek kako bi izgledalo u društvu bez zakona i reda.

Anarhokapitalizam ipak počiva na nešto čvršćim temeljima. O takvom je društvu još u 19. stoljeću pisao američki poduzetnik i filozof Lysander Spooner koji je imao i osobne i poslovne nesuglasice s američkom Poštanskom službom i Vladom. U 20. stoljeću je ideju anarhokapitalizma još razradio Murray Rothbard, predstavnik Austrijske škole ekonomije u svojim kasnijim djelima.

Anarhokapitalističko društvo se temelji na ideji privatnog vlasništva i NAP-a. Sve je privatno, ne postoji javna površina niti društveno vlasništvo (osim ako se određeni krug ljudi dobrovoljno ne dogovori da će imati nešto zajedničko, ali nitko ne može biti prisiljen u tome sudjelovati). To bi značilo privatne ceste i infrastruktura, privatna vojska, privatni sudovi i privatna policija. Svi su na slobodnom tržištu. Takvo društvo bi zapravo moglo funkcionirati jako lijepo jer ionako već plaćamo sve javne usluge kroz namete, samo što bi u tom slučaju svatko imao izbor čije će usluge koristiti i po kojoj cijeni. Čak i sudovi, pod uvjetom da svi prihvate NAP, bi mogli funkcionirati kao privatni (iako je i to dosta diskutabilno), no ako malo dublje razmislimo, dolazimo do jednog nepremostivog problema.

Ljudi su svakakvi, to moramo priznati. Što ako se zamjeriš nekome tko je puno bogatiji od tebe? On može kupiti zemljište oko tvoje kuće i ograditi ga. Budući da javni prostor ne postoji, bez njegovog dopuštenja ti ne možeš izaći iz kuće. Znači, ne možeš doći do trgovine, bolnice, ljekarne...Nigdje! Na koncu, umireš jer nitko ne može ni doći do tebe bez dopuštenja vlasnika zemljišta oko tvoje kuće. A on se baš može zainatiti. U tom slučaju on ne krši NAP jer nije inicirao nasilje niti silu, dakle potpuno legitimno, bez kršenja zakona moguće je čovjeka odvesti u smrt. Na to pitanje anarhokapitalizam nema pravi odgovor. Isto tako, postavlja se pitanje odgovornosti i odgoja djece. Ako se roditelj ne brine za malo dijete i ne hrani ga, dijete može umrijeti. Pritom roditelj nije prekršio NAP jer nije inicirao nikakvo nasilje, jednostavno ga nije hranio. Ni na to pitanje anarhokapitalizam nema pravi odgovor jer svaki oblik anarhije pretpostavlja da su ljudi dobri i odgovorni.

Nismo svi dobri i odgovorni kao što bi anarhija od nas zahtijevala i svaki oblik anarhije bi u konačnici odveo u propast i veliko zlo. Zato je liberalizam, onaj izvorni, puno bolje i praktičnije rješenje jer predlaže društvo s najmanje moguće prisile, državom toliko malom da je jedva primijetiš da uopće postoji, državom koja se bavi nacionalnom obranom i zaštitom ljudskih prava. Država je potrebna da bi društvo funkcioniralo, kao neovisni arbitar koji će štititi ravnopravnost svih građana. Država je potrebna jer nam javni prostor treba. Ja sam inače poklonik privatizacije svega što realno može biti bolje ako nije u vlasništvu države, ali javne ceste, javni prostor moraju postojati.

Granice moraju postojati jer svako društvo treba imati pravo organizirati svoju zajednicu politički i ekonomski po svojoj volji. Te granice, naravno, moraju biti što otvorenije kako bi narodi mogli međusobno lako trgovati i kako bi nam bilo omogućeno kretanje. To nudi liberalizam, u nekim stvarima (izostanak prisile) vrlo blizak anarhizmu, a opet realno i u praksi ostvariv i učinkovit - za razliku od bilo kojeg oblika anarhije.

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nije trebalo dugo čekati, na Youtubeu se pojavio odgovor na feminističku reklamu Gillettea.

ʼThe Best She Can Getʼ: Odgovor na Gillette reklamu je brutalan (video)

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Danski ekonomski think thank objavio je analizu u kojoj na 20 stranica uspoređuju dansko i američko gospodarstvo.

Danskim ekonomistima prekipjelo: ʼDanska nije socijalistička, imamo veće ekonomske slobode od SAD-aʼ

Društvo

PIŠE: ĐINO KOLEGA

Feminizam naš svagdašnji i filovanje paprike. S guza. Zvuči kao početak odličnog vica.

Moj najdraži vic o filovanju

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mediji uporno ponavljaju kako je Amerika već imala period kad je najviša stopa poreza na dohodak iznosila preko 90 posto. Ali prešućuju jednu stvar...

ʼGreen New Dealʼ je utopija. Bez obzira na ičije želje, nitko neće plaćati porez od 70%

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Jučerašnji događaji pokazuju da se hrvatska politika nije makla iz 1991. godine. Tada je zemlja bila u ratu, a danas političarima rat nedostaje jer se s aktualnim problemima ne mogu uhvatiti u koštac.

Neka se Plenković i Grmoja fizički obračunaju, inače ljudi neće znati za koga da glasaju

Politika

PIŠE: IVA GRGIĆ

Prozivke Bulja i Grmoje jasno pokazuju da Most ozbiljno puca na desnicu. Plenković je izgubio živce jer su ga pogodili tamo gdje je najslabiji.

Počinje rat na desnici: Hoće li Most preuzeti dio desnog biračkog tijela HDZ-u?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ne postoji takav zakon u Hrvatskoj niti u bilo kojoj drugoj zapadnoj demokraciji, koji zahtijeva od građana da ustanu tijekom intoniranja himne.

Zašto Penava proziva klince? Nitko nije dužan ustati na himnu!

Ekonomija

PIŠE: CHRIS EDWARDS

Velika studija koju su stručnjaci Svjetske banke i Ujedinjenih naroda napravili još 2010. otkriva načine kako protržišne politike mogu umanjiti stradavanje stanovništva u prirodnim katastrofama.

Ekonomija klimatskih promjena: protržišnim reformama protiv posljedica globalnog zagrijavanja

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo nije prvi put da Nicolas Maduro uvjerava javnost svoje zemlje da ima nadnaravne moći.

Predsjednik Venezuele tvrdi da se vratio iz budućnosti: ʼUvjeravam vas, sve će biti u reduʼ

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Nema socijalističke zemlje koja je ikada uspjela dugoročno ostvariti demokratski sustav. Za to postoji logično objašnjenje.

Demokratski socijalizam je oksimoron - ne funkcionira čak ni u teoriji

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U ovakvom, Trumpovom svijetu i vremenu sasvim je normalno što je Gillette naišao na veliki otpor zbog reklame protiv nasilja.

Kako bi izgledala reklama za žilete koja bi se svidjela uvrijeđenim konzervativcima?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ako očekujete odgovornost od premijera i njegovih ministara, vrlo vjerojatno ćete biti optuženi da mrzite Hrvatsku i Domovinski rat.

Kako je domoljublje postalo izgovor za laganje javnosti

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: