Antipatično vs. humanitarno: Dva lica kapitalizma u raljama TV šunda

10.10.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od istog autora
Kurt Russell i Goldie Hawn - par koji simbolizira slobodu i ljubav bez prstena
Sjeverna Koreja NIJE komunistička država!
Revolucija u filmskoj industriji - rezultat entuzijazma i privatnog kapitala
Showbiz poduzetništvo na društvenim mrežama - kako do uspjeha i bogatstva?
Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...

Antipatično vs. humanitarno: Dva lica kapitalizma u raljama TV šunda

Bilo je pitanje vremena kada ćemo doći do ove razine, ali logična je to progresija procesa. Ne i njegova kulminacija, jer uvijek može još gore, luđe i nakaradnije pa je pitanje vremena kada će se u reality show prijaviti netko s tetoviranim Konzumom na čelu, ili barem boksački obojiti prsa i leđa u logotip kakvog casina, koji je odlučio platiti za billboard ljudske kože. Onako kako smo se do prije desetak godina šalili da će product placement i potpuna ovisnost komercijalnih sadržaja o reklamama dovesti do toga da će pjevači na pozornici i glumci u filmovima nastupati doslovno kao vozači Formule 1 - kao hodajući stup oblijepljen reklamnim logotipovima, brendovima, naslovima, crtežima... - tako smo sada, u 2017., na korak od te i takve stvarnosti.

Jer kada nemaš sadržaj koji publika financira izravno svojim novcem (tipa Netflix), a državna televizija postaje anakronizam koji posebno dobro životari u zemlji koja obožava anakronizme, onda ti ostaje - prikeljiti logo na čelo i ponosno paradirati pred kamerom, kao biološko-marketinški minotaur.

"Tri, dva, jedan - kuhaj!" kao show koji postoji samo i zbog reklame trebao bi se zvati "Tri, dva, jedan - kupuj!", jer ovo je prije emisija o sponzorima i njihovom savršeno skladnom suživotu unutar jednog kadra, nego o kuharima i hrani. Drugim riječima, manje je bitno što je u pećnici od onog što piše na vratima pećnice; nećemo o hrani, kuhanju i okusima naučiti ništa, ali ćemo shvatit da u marketingu RTL-a rade uistinu sposobni ljudi. Sposobniji od producenata i redatelja, jer dok jedni nalaze klijente, drugi ih nisu u stanju utopiti u sadržaj na manje komično eksplicitan način. Istina, podsjetit će vas ovaj "kuharski reality" na to koliko Doris Pinčić Rogoznica može biti negledljiva kada je uvjere da treba biti i voditeljica, a ne samo lijepo lice sapunice, ali to su, recimo to tako, manje vrijednosti ovog showa. Koji je amaterski u svakoj svojoj sekundi i promovira "amaterske kuhare" na setu nalik na terarij ispunjen sponzorskim kuhinjama.

"Tri, dva, jedan - kuhaj!" degutantan je primjer toga što se dogodi kada sadržaj posve zamre pred marketingom, a logotipovi svega od proizvođača kuhinjske opreme do uvoznika jeftinog povrća iz Azije defiliraju ekranom nadrobljeni u kazan brendova, s istinski urnebesnim detaljima kao što je sindikalno-esesovski Sparov povez oko ruke natjecatelja. U ovom čobancu logotipova ima mjesta za sve i svakoga, jer kamera ionako hvata sve koji su platili, onoliko sekundi koliko su platili, a ostaje se nadati da će do sljedeće sezone svako zrno riže i svaki komad tjestenine u tanjuru biti ispečatirano logotipovima sponzora pa će i fokus na hranu možda biti značajniji. Mada, trenutno je i ovako urnebesno zabavno, ne kao moralna, ekonomska i televizijska abominacija, ali svakako kao karikatura simptoma države, društva i TV programa u kojima "umjereni" i normalni modeli bilo čega postaju endemskom vrstom.

Product placemet je OK onda kada nije kontraproduktivna karikatura - a iznimno je OK kada se koristi kao zamjena za ono što bi tzv. socijalna država trebala odraditi, ali je, eto, negdje putem zagubila pečat...

"Dom iz snova" primjer je kako to izgleda kada Nova TV posao odradi kako treba - nemojte me krivo shvatiti, i dalje je to jedva gledljivo eksploatiranje ljudskih emocija s dobrom starom (manje dobrom, više starom) Mineom i arhitektom Semirom Šećerkadićem u svom prvom televizijskom putovanju, tipični komad šablonske "ljigetine" u kojoj kamera trči za uplakanim obiteljima kao što lešinar kruži nad još toplim truplom.

Ali razmjena je vrlo jasna - za nemilosrdnu emocionalnu eksploataciju i zabavljanje sveopćeg auditorija melodramom suza tuge i oduševljenja u rollercoasteru emocija hrvatske sirotinje, ista ta sirotinja dobije krov na glavom dostojan homo sapiensa u 21. stoljeću. Znamo li da je opcija B pljačka banke ili dizanje kredita iz iste, koji bi većini protagonista zbog katastrofalnog socijalnog statusa ionako bio odbijen - Nova TV kao opcija u cost benefit analizi i nije tako loše rješenje, zar ne?

U serijalu "Dom iz snova", Nova TV je zajedno s kohortom svojih oglašivača - dosta diskretno pobrojanih na kraju špice, dok ne dođe dan kada će i oni tjerati ljude da suzama formiraju njihove logotipove na svojim obrazima - omogućio ljudima koji žive u katastrofalnim stambenim uvjetima da prijavom u show i pristajanjem na snimanje poprave životne uvjete na račun televizije. Nisu im stavljali vrata s logom Nove TV i Emmezette, niti ukrašavali zidove brendiranim tapetama - trampa se zasnivala na vrlo jednostavnoj formuli: vi nama emocije, mi vama obnovljenu nekretninu. I svi zadovoljni.

Osim dežurnih kmečavaca, koji će uvijek biti spremni potpisivati peticije za zaustavljanje televizijskog šunda pa zavapiti kako je riječ o još jednom nemilosrdnom iskorištavanju ljudskosti u režiji komercijalne televizije. Ali kome smeta, uvijek može pomoći na drugi način - ići od kuće do kuće unesrećenih i osobno popravljati zatečeno stanje, ili recimo okupiti stručnjake i platiti ih ih svog džepa ili možda osnovati udrugu, pokret ili firmu koja će ruševne i pljesnive stračare pretvarati u životni prostor bez gljivica i plijesni, u zamjenu za osmijeh i hvalu. Ipak ne? Bolje je to prepustiti komercijalnoj televiziji i gledati kako to drugi rade, iz udobne fotelje?

Aha. U redu. Ostaje nam onda trampa, televizijska eksploatacija bijede i bijeda koja eksploatira televiziju za poboljšanje socijalnog statusa. Pa ako ljudi već i moraju zahvaliti televiziji na tome, a ne dobrim susjedima samaritancima i fantazijama o etatističkoj zajednici u kojem svakome s Marsa u krilo pada ono što mu treba, to je svakako manja tragedija od života u uvjetima nedostojnog čovjeka.




VIŠE IZ RUBRIKE:
DRUŠTVO
HRVATSKA
O autoru
Velimir Grgić je magistrirao novinarstvo. Pisac, novinar, poduzetnik, scenarist i producent. Piše za razne domaće i strane časopise i portale. Kao scenarist radi na filmovima i TV emisijama, a dosad je objavio i 13 knjiga. >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: