Vezani članci:
Index besplatno izreklamirao Kolakušića pred izbore za EU parlament
Koliko smo napredovali od pristupanja EU? Bili smo najgori, a sada smo sve bliži prosjeku
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Profitira li SAD na izvozu plina u Europsku uniju?
Europska unija treba pokazati da je bolja od Rusije
Prosječni Hrvat se u životu naradi puno manje od stanovnika drugih država EU
Novac Europske unije neće spasiti Hrvatsku od propadanja
Hrvati među nacijama koje najmanje vjeruju svojoj vladi i EU institucijama
Plenković je Hrvatsku pretvorio u socijalni slučaj Europske unije
Faktograf se čudi što EU financira portale koji kritiziraju EU dužnosnike
Mrsić i Faktograf obmanjuju javnost: Hrvatski minimalac nije ʼna začelju EUʼ
Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...
Dan kada su se hrvatski ljevičari razočarali u EU birokraciju i njene regulative
Kad političari kažu da će se izboriti za više novca iz EU fondova - lažu
Petrov bi da Hrvatska bude europski socijalni slučaj
Orešković i Glavašević imaju fantastični plan kako učiniti cijelu EU siromašnom
Zabrana jednokratne plastike u EU neće pomoći oceanu, samo će kazniti osviještene građane
Je li vam sada jasno čemu služi GDPR?
Nejednakosti u EU mogu se smanjiti oslobađanjem tržišta
Dva ključna razloga zašto Hrvatska treba poduprijeti ulazak Srbije u EU
Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću
Pogledajte grafikone: Hrvatska i Portugal najskuplje su države za vozače u EU
Možda smo cijelo vrijeme pogrešno percipirali podjelu unutar EU. Postoji i treća strana...
Hvala vam, EU birokrati, ali nemojte nas više štititi!
Gdje je bolje: SAD ili EU? Postoji jedan objektivni način da to provjerimo...
Kad kažu ʼeuropske vrijednostiʼ, evo na što misle...
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
Da, istina je: Hrvatska je relativno najgore gospodarstvo u EU
Ovi hrvatski zastupnici u EU parlamentu su glasali za ograničavanje sloboda na internetu
Novo na Liberalu:
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit
Index bi mogao biti kažnjen zbog 'diskriminacije katolika'. To nema nikakvog smisla
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavlja država
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje

Autoritarne nacionalističke vlade - najveća prijetnja liberalnoj demokraciji


Piše: Liberal.hr
Izvor: CapX
6.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Autoritarne nacionalističke vlade - najveća prijetnja liberalnoj demokraciji


Piše: Liberal.hr
Izvor: CapX
6.11.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Nacionalni suverenitet je simbol vjere među konzervativcima u zemljama na engleskom govornom području. “Bi li Amerikanci trebali nastaviti vladati samima sobom?”, moj kolega u AEI, John Bolton pita u svom tekstu o knjizi Johna Fonte iz 2011., Suverenitet ili Pokoravanje (Sovereignty or Submission), u kojoj iznosi snažne argumente za repatrijaciju donošenja odluka od nadnacionalnih institucija, kojima često nedostaje transparentnosti i demokratske odgovornosti.

Povratak suvereniteta – u smislu krajnjeg zakonskog ovlaštenja – od Bruxellesa nazad u Westminster možda je najzanimljiviji među argumentima koje su iznijeli oni koji su se pred referendum iz 2016. zalagali za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije. “Obnoviti prvenstvo nacionalnog ustava i sve drugo slijedi,” obećao je jedan od intelektualnih lidera kampanje za Brexit, Daniel Hannan.

Ipak, ovaj fokus na to tko ima krajnju moć – domaći političari ili birokrati u nadnacionalnim institucijama – uglavnom je pogrešno usmjeren. On odvraća od daleko značajnijeg pitanja o institucionalnim specifičnostima i kako i pod kojim ograničenjima se ta moć ostvaruje. Najviše zabrinjava to što je preokupacija nekih konzervativaca pitanjem suvereniteta dovela do njihovog prihvaćanja agende i političkih lidera koji su direktno neprijateljski nastrojeni prema slobodnom tržištu i ograničenoj vladi.

Naravno, važno je pitanje upravljaju li nama političari koje smo izabrali i koje možemo izglasati sa vlasti ili bezlični međunarodni birokrati na udaljenim mjestima. Ali to nije jedino pitanje, čak nije ni najbitnije pitanje. Niti je suverenost “ili ili” izbor. Na kraju krajeva, moderne demokracije delegiraju mnoge odluke neizabranim službenicima – centralne banke i regulatorni organi za komunalije su samo dva primjera među mnogima.

Borci za suverenitet, međutim, tvrde da su nadnacionalne institucije, poput EU, drugačije prirode. Zakonski autoritet koji uživaju nacionalne birokracije može biti oduzet od strane izabranih predstavnika. EU je pak izvor novog sloja pravila koja potencijalno mogu biti u suprotnosti i negirati pravila u državama koje je čine. Preko Europskog suda pravde, EU je u poziciji primijeniti svoje odluke, svodeći nacionalne države na nivo provincija europske superdržave. Konzervativci su usmjerili sličnu kritiku na mnoga druga nadnacionalna sudska tijela, uključujući ICC (Međunarodni kazneni sud) koji je prema gospodinu Fonteu “sistematski protiv američkih interesa i vrijednosti.“

No, koliko moći institucije poput ICC-a zaista posjeduju? One ovise o prihvaćanju od strane individualnih država. I bez obzira na gore navedeno, EU je također tigar od papira, bez drugog načina provođenja svoje volje osim dobrovoljnog prihvaćanja te volje od strane država članica. Kada su države iz središnje Europe poput Mađarske, Poljske i Slovačke odbile provesti dogovorenu shemu relokacije izbjeglica, ništa se nije dogodilo. Čak i nečuveni napadi na vladavinu prava u Poljskoj nisu podstakli efektivniji odgovor osim retoričkog šamara iz Bruxellesa. EU nije tamnica naroda – ako se državi ne sviđaju pravila, slobodna je otići.

Kako nam posljednji urnebes oko mogućeg trgovinskog sporazuma između UK i SAD i pravila o kloriranoj piletini pokazuju, ideja potpunog suvereniteta i kontrole zakona od strane parlamenta je puka mašta. Stvarni izbor, ukoliko niste Sjeverna Koreja, je uvijek bio između različitih formi međunarodnih odnosa: zajednička pravila, međusobno priznavanje itd., svaka ograničava diskrecijska prava demokratski izabranih predstavnika na različite načine.

Naravno, nakon napuštanja EU, UK se može osloboditi niza europskih regulativa, uključujući pravila o bezbjednosti hrane. Ali ako požuri zaključiti sporazum s SAD-om kako bi nadoknadili gubitke zbog izlaska iz zajedničkog tržišta, najvjerojatnije će se pokoriti sanitarnim i fitosanitarnim pravilima napisanim od strane regulatora iz SAD-a – koje poslanici u Westminsteru nisu izglasali.

Nije moguće pobjeći pravilima koja oblikuju globalizirana tržišta, a koja nikada nisu izglasana u državnim parlamentima. Uzmimo u razmatranje transnacionalnu privatnu regulativu – standarde postavljene od strane tijela poput Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) i Međunarodne elektrotehničke komisije. Ovakva pravila nisu zadobila dominantan položaj zahvaljujući ediktu, već na osnovu vlastite vrijednosti i zbog prednosti koje zajednički standardi donose. Ali ako netko ozbiljno uzima argument za suverenost, zar i ova pravila ne ugrožavaju prvenstvo nacionalnih političkih institucija? Zašto konzervativci ne napadaju njih?

Ili razmotrite NATO. Prema članku 5, zemlje članice obvezale su se da će braniti bilo kojeg od njihovih saveznika, bez ikakvih pitanja, i žrtvovati živote ako je potrebno. Kao što je to rekla Margaret Thatcher, savez je tako nametnuo obveze koje “dosežu daleko bar kao i one iz Rimskog ugovora”, dodajući kako je “gotovo svaka veća nacija obvezna … udružiti značajna područja suverenosti kako bi stvorila efektivnije političke jedinice.”

Jedan od korijena prekomjernog fokusa američkih i britanskih konzervativaca na nacionalni suverenitet ima veze s različitom poviješću naroda engleskog govornog područja i kontinentalnih Europljana. Iskustva Amerike, kontinentalnog carstva ili Velike Britanije, koja nije doživjela invaziju od 1066. godine i bila je centralizirana do nivoa koji nigdje drugdje u Europi nije ostvaren sve do 19. stoljeća, su izuzetna u zapadnom svijetu.

Jedva da je bilo koja druga država imala luksuz biti otok za sebe na sličan način. Od pada Rimskog carstva, kontinentalna Europa je oblikovana naporima da se stvori funkcionalni oblik političkog “jedinstva u raznolikosti”. U svojoj dugoj povijesti pojava suverene nacije-države krajem 19. i početkom 20. vijeka je prolazna epizoda – ona koja je dovela do vrlo loših ishoda, s dva svjetska rata i Velikom depresijom.

Povijesno iskustvo sugerira da opsesija nacionalnom suverenošću nije samo pogrešna, već je i opasna. U posljednje vrijeme neki konzervativci su pritekli u pomoć Mađarskoj i Poljskoj – prije svega zato što su smatrali da se one suprotstavljaju Bruxellesu. Ali ovo je ozbiljna greška. Prava opasnost slobodnim društvima u središnjoj Europi ne dolazi od EU birokrata, već od njihovih lidera zaokupljenih uništavanjem institucionalnih ograničenja apsolutnoj vlasti, potiskivanjem slobodnih medija, organizacija civilnog društva, privatnih sveučilišta i renacionalizacijom velikih dijelova gospodarstva.

I u SAD i u UK, želja da se “vrati kontrola” dovela je mnoge konzervativce do toga da se zalažu za politiku koja bi umanjila globalni utjecaj koji ova vodeća slobodna društva imaju u svijetu.

Ne kažem ovo da bih predložio panglosaksonski odnos prema “globalnoj vladi”. Postoji mnogo toga što je krenulo naopako u EU, i s Ujedinjenim narodima i beskrajnim nizom agencija prepunjenim preplaćenim birokratama. Konzervativci imaju pravo razmotriti kako takva tijela koriste moć koja im je dodijeljena, međunarodna pravila za koja su se vlade složile da ih se pridržavaju i sve kompliciranije i opširnije misije organizacija koje su nadživjele svoju prvobitnu svrhu.

Kako god, moramo biti pažljivi da ne izbacimo dobre stvari zajedno s lošima. Pokušaji da se povrati kontrola u ime nacionalne suverenosti su osuđeni na neuspjeh. Postojeće veze između nacionalnih i međunarodnih pravila i različiti oblici multilateralne suradnje često postoje s dobrim razlogom.

Još gore, kada pokušaji da se povrati suverenitet i uništi tkivo koje liberalne demokracije drže zajedno dolaze od strane dvije države koje bi trebalo da osnaže institucionalne strukture globalizacije i mirnog međunarodnog sistema u kojem Zapad uživa od 1945., riskiraju nanošenje trajne štete budućnosti ograničene vlade, slobodnog tržišta i slobodnih društava širom svijeta.

Autor: Dalibor Rohac/CapX
Prijevod: Nikola Mojović/Liberalni forum


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.