Bilo kuda, BDP svuda

21.4.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Ljevičari su godinama pokušavali pronaći bolji način mjerenja kvalitete života, ali svaki je na kraju savršeno korelirao s BDP-om.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bilo kuda, BDP svuda

Ljevičari su godinama pokušavali pronaći bolji način mjerenja kvalitete života, ali svaki je na kraju savršeno korelirao s BDP-om.
PIŠE Mario Nakić

Ljevičari imaju već dugo vremena velike probleme s BDP-om kao kriterijem gospodarskog rasta i prosperiteta nacije. Zašto? Zato što se bazira na brojkama, a njih je teško relativizirati. Ako usporedimo države po BDP-u per capita (bruto domaći proizvod po stanovniku), ekonomski zakoni odmah izlaze na vidjelo: ekonomska aktivnost raste kad država smanji javnu potrošnju, oslobodi tržište i rastereti gospodarstvo. Tako se povećava produktivnost, a samim time i BDP. Budući da se ljevičari protive takvim politikama, onda im, jasno, ne odgovara ni BDP kao općeprihvaćena mjerna jedinica gospodarske moći i bogatstva.

Pa pokušavaju relativizirati stvari. Kažu, ne može bogatstvo nacije biti mjereno samo u njenoj trgovinskoj aktivnosti i vrijednosti izvoza, produktivnosti te osobne potrošnje građana. To je konzumerizam! To je loše, a bogatstvo bi trebalo biti više od konzumerizma, više od materijalnog stanja. Evo kako je to pokušao objasniti Karlo Vajdić na Tportalu 2017. godine u tekstu naslovljenom "BDP - Brižljivo Dotjerana Podvala" koji treba ostati upamćen u povijesti kao jedan od propalih pokušaja da novinari sruše elementarne ekonomske zakone:

"Postoje određeni razlozi zašto je tako, no u svakodnevnoj upotrebi zaboravlja se da je BDP (po stanovniku) kao mjerilo kvalitete života ili blagostanja u određenom društvu vrlo manjkav. Možemo to, za početak, ilustrirati dilemom izbora između dvije mogućnosti. Je li bolje živjeti život enormnog bogatstva s milijardama na bankovnom računu, ali biti prikovan uz bolnički krevet, ili život u kojem novca dostaje tek za dnevne potrebe (hrana, smještaj, odjeća) bez ikakvih luksuza, ali i koji podrazumijeva i izostanak bilo kakvih problema s fizičkim ili psihičkim zdravljem. Odabir je, za većinu, vrlo jasan."

Vajdić je išao uspoređivati godišnji rast BDP-a Hrvatske, koji je u 2016. godini iznosio 2,5 posto, s godišnjim rastom Francuske, SAD-a, Njemačke, Italije i Slovenije te je zaključio kako je Hrvatska imala veći rast od svih navedenih zemalja, a opet znamo da u prosjeku ne živimo bolje od njihovih stanovnika. Kako to?

Riječ je o osnovnoj razini matematike. Hrvatska je mala zemlja i još k tome slabije razvijena, pogotovo u odnosu na sve spomenute države. Francuska, recimo, ima 50 puta veći BDP od Hrvatske. To vam je kao da uspoređujete nekoga tko ima plaću 3.000 kuna s nekim tko ima plaću 150.000 kuna. Ako se onome s malom plaćom ona poveća za 300 kuna, to je njemu rast od 10 posto. Ali ako za isti iznos povećate plaću onome tko prima 150.000 kuna, njemu će taj rast biti nezamjetan, u promilima. Zato je francuski rast od 1,6 posto u stvarnosti puno veći od hrvatskog rasta od 2,6 posto, a kvaliteta života se ne može uspoređivati dok god Hrvatska ima BDP po stanovniku 5 puta manji od Francuske. Ovdje sam konkretno usporedio Hrvatsku samo s Francuskom, ali isti princip se može primijeniti i na sve ostale nabrojane države.

Nadalje, autor na Tportalu se pita kako to da Hrvati nisu zamijetili toliki rast. Odgovor je vrlo jednostavan - jer je taj rast zapravo nikakav. Ako se usporedimo sa zemljama koje su približno razvijene poput Hrvatske - a to su npr. Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Latvija itd. - onda ćemo vidjeti da sve one, iz godine u godinu, bilježe značajno veći rast od Hrvatske.

Argument da BDP ne može prikazivati pravo i realno stanje bogatstva nacije pada u vodu ako usporedimo BDP po stanovniku između zemalja najpoželjnijih za imigrante i zemalja iz kojih masovno ljudi odlaze. U pravilu, masovna migracija će uvijek ići iz zemalja koje imaju niži BDP po stanovniku u zemlje sa značajno većim BDP-om po stanovniku. Ako BDP nije relevantan pokazatelj, zašto je to pravilo uvijek i bez iznimke?

Poziva se zatim na lijeve ekonomiste, poput nobelovca Josepha Stiglitza koji je pokušao srušiti BDP i uvesti novi kriterij za mjerenje kvalitete života. Ljevičari su prvo uveli HDI - human development index, jako kvalitetno istraživanje koje je u svoje rezultate uz trgovinsku razmjenu uvelo i druge bitne elemente - poput kvalitete javnog zdravstva, obrazovanja, uprave, sigurnosti itd. I pogodite što se dogodilo - rezultati HDI-a savršeno koreliraju s ljestvicom zemalja po BDP-u per capita!

Zatim su pokušali potpuno izbaciti ekonomski element i pokrenuti Indeks sreće. To je istraživanje apsolutno po ljevičarskim kriterijima jer se temelji na subjektivnom osjećaju ispitanika. Svake godine ispituju građane iz svake države u svijetu koliko su zadovoljni životom, poslom, okolišem itd. Iznenađenje: rezultati opet koreliraju s BDP-om!

Tako da ljevičari nisu uspjeli, koliko god se trude i pokušavaju, još uvijek pronaći točniju i bolju formulu koja će u jednoj brojci pokazati gotovo sve o jednoj zemlji. Naravno, BDP ne bi trebalo gledati u nominalnom, ukupnom iznosu jer se države razlikuju po broju stanovnika, već se treba gledati isključivo BDP po stanovniku. To je još uvijek najrelevantniji ekonomski pokazatelj koji najbolje pokazuje razinu razvoja i prosperiteta svake pojedine nacije.

 


Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: