FOTO: SDP
ČITATELJI OCIJENILI
5

Bernardićeva ideja o 40% domaćih proizvoda nema ekonomske logike

PIŠE Branimir Perković
15.5.2017.

Bernardićeva ideja o 40% domaćih proizvoda nema ekonomske logike

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić je u Bjelovaru uz standardnu priču o političkoj trgovini i preslagivanjima izjavio i jednu glupost koju nitko sa zrnom ekonomske logike ne može zanemariti. Izjavio je da bi minimalna zastupljenost hrvatskih poljoprivrednih proizvoda na policama svih trgovačkih lanaca u RH trebala biti 40 posto.

Pogledamo li malo trenutne brojke, ideja je već suluda, a pogledamo li dugoročne posljedice zaključit ćemo da svakoga tko izjavi ovakvu nebulozu treba staviti u nekakvu instituciju da ne bude prijetnja za društvo.
 
Od 2008. do kraja 2015. godine iznos ukupnih poticaja i potpora za poljoprivredu, stočarstvo i ribolov je bio nešto manji od 25 milijardi kuna, a u 2015. godini je od isplaćenih 3,2 milijarde samo 184 isplate iznosilo više od milijun kuna, što znači da je velika većina poticaja odlazila malim poljoprivrednim gospodarstvima (Izvor: Agroklub, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva). Manje od 5 posto ljudi radi u poljoprivredi od 1,1 milijun ukupno zaposlenih ljudi u RH.  Uzmemo li konzervativnu i grubu procjenu o otprilike milijun zaposlenih izvan poljoprivrede i prosječno ukupnim godišnji poticajima od 3 milijarde kuna, dolazimo do informacije da prosječni zaposleni kroz poticaje transferira poljoprivredi oko 3 tisuće kuna godišnje. I to je s brojevima zaokruženima na niže zbog lakog izračuna. Stvarni iznos je vjerojatno bliži 3,5 tisuća kn.

To znači da i prije nego što kupimo neki poljoprivredni proizvod, mi smo za njega platili otprilike 10 kn dnevno, htjeli to ili ne, kupili ga ili ne. To ustvari i je logika poticaja, da transferira novac od jednih prema drugima posredstvom države, tj. da država prisilno otme taj novac od 95% radnika i pokloni ga 5% radnika u poljoprivredi. Uračunamo li u to i birokratske troškove, svatko od 95% radnika sigurno godišnje plati 4 tisuće kuna unaprijed za poljoprivredne proizvode.

I sada bi uvaženi ljubitelj zagrebačke kiše Davor Bernardić propisao da 40% proizvoda MORA biti domaće proizvodnje, što je efektivno zabrana uvoza jeftinijih poljoprivrednih proizvoda iz inozemstva da bi se favorizirali skuplji, domaći.

Jedna od prvih stvari koju studenti međunarodne ekonomije uče je teorija o komparativnim prednostima, ta jednostavna logična teorija koja kaže da ako zemlja A bolje proizvodi jabuku, a zemlja B bolje proizvodi kukuruz, trebaju se specijalizirati u onome što najbolje proizvode (gdje imaju komparativnu prednost) i međusobno trgovati, što bi spustilo cijenu kukuruza u zemlji A (uz već jeftine jabuke), a u zemlji B spustilo cijenu jabuka (uz jeftin kukuruz) te bi obe zemlje imale koristi do te razmjene. Da i jedna i druga zemlja zatvore granice za trgovinu, stanovništvo zemlje A će plaćati preskup kukuruz a zemlje B preskupe jabuke. To je osnova međunarodne ekonomije, kao 2 plus 2 u matematici.

Ali očigledno naši političari govore o stvarima o kojima ne znaju ni osnove te tako truju javni prostor suludim idejama i neistinama.

Istina je da bi Bernardićev plan poskupio cijene poljoprivrednih proizvoda za sve, a radnici godišnje već ionako izdvajaju iz svojih plaća neizravno oko 4.000 kn plaće za poljoprivredu. To bi dodatno smanjilo standard građana koji ionako uz sve namete, poreze i druga davanja praktički većinu godine rade za državu i subvencionirane grade koje država financira. To bi, na kraju krajeva, zadiralo u tržišne, a time i ljudske slobode jer bi pojedinac trebao imati apsolutnu slobodu u tome što unositi u svoj organizam, uvozno ili strano, GMO ili ekološko, prerađeno ili sirovo. Svoga tijela gospodar. A ovo je direktno državno određivanje čime se pojedinac smije hraniti.

Zaključno, ovo je jedna fašistička tj. nacionalsocijalistička ideja prema kojoj bi zakonodavac trebao određivati privatnim trgovcima kako da posluju i koje proizvode da nude, a ljude prisiljavao da kupuju ono što je centralni državni planer odredio. Blago HDZ-u s ovakvim SDP-om. Jao nama i s jednima i drugima.

Vezano
Korupciju je lakše spriječiti nego liječiti: Tko će imati hrabrosti ukinuti potpore i poticaje?
Sada je pravo vrijeme da Vlada ukine minimalac
Zabrana rada nedjeljom nije pitanje epidemiologije ni ekonomije nego ljudskih prava
Zašto Bernardić ne želi model skandinavskih socijaldemokrata za Hrvatsku?
Laku noć, Hrvatska!
Skraćeno radno vrijeme trgovina povećava rizik od širenja zaraze koronavirusom
SDP-ov prijedlog zakona o marihuani je loš. Holy obmanjuje javnost, nije riječ o liberalizaciji i ʼpotpunoj legalizacijiʼ
Nakon zabrane rada nedjeljom 80 radnika u najvećem podgoričkom trgovačkom centru već dobilo otkaz
Predsjednik Uprave Emmezete otkriva kako je tržište utjecalo na plaće blagajnica i kako će utjecati zabrana rada nedjeljom
Državni intervencionizam i poticaji poslali najvećeg američkog proizvođača mlijeka u stečaj
Spasimo hrvatsku poljoprivredu, ukinimo subvencije!
Usprkos trgovinskom ratu slobodna trgovina se nastavlja širiti
Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje
Kovačeva usporedba četničkih tenkova sa stranom robom na policama je glupa, opasna i duboko pogrešna
Zašto Mrak Taritaš ne raspusti svoju stranku i jednostavno se priključi SDP-u?
Tko je tu lud? Novcem iz proračuna potiču proizvodnju šećerne repe, a onda oporezuju proizvode sa šećerom
Socijaldemokracija ili ksenofobija?
Legalizacija marihuane bi obogatila našu turističku ponudu i učinila Hrvatsku konkurentnijom
SDP-ova ekonomistica predlaže da država spusti cijene i povisi plaće. Tko će to platiti?
Objašnjeno: Zašto su neki hrvatski proizvodi jeftiniji u inozemstvu nego u Hrvatskoj?
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: