Bez privatnog vlasništva nema slobode ni prosperiteta

9.12.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Ne izrabljuju vas poslodavci nego država!
Temeljni dohodak - put u pakao popločan dobrim namjerama
Je li Zapad prijetnja kršćanskim vrijednostima i tradicionalnoj obitelji?
SAD: Tajno snimanje državnih službenika je građansko pravo, presudila federalna sutkinja
Liječnički sindikat nije zadovoljan, po njima nema dovoljno oboljelih
Zašto mediji nisu davali toliku pažnju Josipovićevom odijelu?
Hrvatska država najviše troši među zemljama Nove Europe
Antifašisti su ovih dana ujedinili Hrvatsku više nego Milošević 1991.
Obersnel se ponaša kao despot i vlasnik Rijeke, a novinari mu plješću
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
3 razloga zašto HDZ rastura u anketama
Možda smo cijelo vrijeme pogrešno percipirali podjelu unutar EU. Postoji i treća strana...
Hrebak komentirao rezultat HSLS-a: ʼNisu nam krivi ni labudi ni mediji, sami smo kriviʼ
5 najčešćih zabluda hrvatskih novinara o liberalizmu
Vjerodostojni u laganju
John McAfee želi biti predsjednik SAD-a i premijer Velike Britanije - u isto vrijeme!
Ovaj lijevi aktivist se u Novostima sprda meni zato što sam bio žrtva nasilja
Libertarijanci imaju prvog kongresmena u povijesti: Amash objavio i kandidaturu za predsjednika SAD-a
Privatni sektor u 2 dana skupio preko 110.000 $ za opremanje hrvatskih škola
Keynes - nije vjerovao u moć Smithove ʼnevidljive rukeʼ, pred smrt shvatio da je pogriješio

Bez privatnog vlasništva nema slobode ni prosperiteta


PIŠE Mario Nakić

OGLAŠAVANJE


Kulturno nasljeđe je nešto što se teško i mukotrpno ispravlja, ali neka nasljeđa je nužno preispitati ako si kao društvo želimo dobro. Jedno od hrvatskih kulturnih nasljeđa, koje vučemo još iz prošlog stoljeća, veliko je nepovjerenje prema privatnom vlasništvu. U našem mainstream diskursu, u najjačim medijima, termin "privatno" koristi se isključivo u negativnom kontekstu dok se, kao suprotnost, ono što je "javno, društveno, odnosno državno" smatra poželjnim i dobrim za društvo. Privatno upravljanje proizvodnjom, radom, resursima je u našem društvu smatrano zlonamjernim jer privatni vlasnik želi ostvariti profit, a profit je "nešto što samo njemu odgovara dok svi ostali gubimo", dakle profit je zlo, privatno je loše. Država je, s druge strane, jamac dobrog upravljanja i pravednosti.

Iako bismo baš mi, zbog dosadašnjeg i stoljetnog iskustva s lošim javnim upravljanjem i korupcijom, trebali biti maksimalno kritični, pa čak i skeptični prema javnom vlasništvu i državnom upravljanju, naš narod i mediji čine sasvim suprotno - groze se od "privatnog". Pa tako imamo i svježe primjere kad pojedine konzervativne udruge, nezadovoljne upravljanjem vlasnika jedne društvene mreže u privatnom vlasništvu, traže od državne vlasti da preuzme kontrolu upravljanja. Imamo situaciju gdje NGO mediji pokušavaju prestrašiti narod "privatizacijom zdravstva" jer i nakon svega što se s našim državnim zdravstvom događa i dalje vlada onaj "bauk" od privatnog vlasništva nad vlastitim zdravljem. Imamo situacije gdje se novinari iz mainstream medijima zgražaju nad poklonima u "privatnom" vrtiću i zašto je ministrica posjetila "privatni" vrtić, a ne gradski...I tako dalje, mogli bismo nabrajati strahove od privatnog vlasništva u našoj javnosti do sutra.

Znanstveni dokazi

Takva averzija prema "privatnom" te promicanje "državnog" vlasništva i upravljanja ne samo da nije utemeljena, već je i opasna za društvo. Sustav poštivanja privatnog vlasništva i prava na slobodu upravljanja privatnom imovinom predstavlja sam temelj zapadne civilizacije i prosperiteta. U velikoj povijesnoj analizi koju je proveo ugledni američki Cato institut 2003. godine, dokumentirane su jasne uzročno-posljedične veze između poštivanja prava vlasništva i rasta gospodarstva te društvenog razvoja.

Sustav privatnog vlasništva daje svakom pojedincu ekskluzivno pravo da koristi svoje resurse i imovinu na način kako sam smatra prikladnim. Ta dominacija nad njihovim vlasništvom dovodi korisnike imovine do toga da uzimaju u obzir sve pogodnosti i troškove uporabe te imovine u određenu svrhu. Proces vaganja pogodnosti i troškova proizvodi ono što ekonomisti nazivaju efikasnost, a ona rezultira boljim standardom života za sve.

Ekonomist Bernhard Heitger s Cato instituta je otišao korak dalje te je u velikom istraživanju 2004. usporedio bogatstvo nacija s njihovim zakonima o poštivanju privatne imovine i provedbom istih. Ovo je istraživanje još čvršće dokazalo kako je poštivanje slobode upravljanja privatnom imovinom neminovno vezano za nacionalni prosperitet. I ne samo to: poštivanje privatnog vlasništva ima pozitivne učinke ne samo na materijalno stanje sveukupnog stanovništva, već i na okoliš, kulturu i javne institucije te smanjenje korupcije među državnim službenicima.

Praktični primjer

Ako vam je znanstvene dokaze teško shvatiti ili mislite da oni trabunjaju bezveze, probajte zamisliti svijet i svoju okolinu bez privatnog vlasništva. Probajte zamisliti suprotni ekstrem - nitko ne poštuje privatnu imovinu, sve je "naše", zajedničko.

Zašto bi u takvom društvu itko imao želju za inovacijama i stvaranjem, budući da ne može od toga očekivati nikakvu nagradu jer sve što stvori bit će automatski svačije? Bi li takvo društvo bilo u stanju kreirati tehnološki napredak koji nam je učinio živote lakšim? Ništa od toga se ne bi dogodilo.

Budući da privatno vlasništvo u našoj civilizaciji služi kao pravni temelj za arbitražu, da nema poštivanja privatnog vlasništva vrijedio bi zakon jačeg. Tko bi pokupio sve resurse? Onaj tko je fizički jači. Netko dođe i pokrade vam sve iz vašeg vrta, kako biste mogli dokazati da je vrt vaš? On je jednostavno uzeo ono što je svačije. Bez privatnog vlasništva društvo bi se vratilo u barbarska vremena i Kameno doba, doslovno.

Hrvatska najgora u EU

Ekonomska zaklada "Savez za privatno vlasništvo" provodi godišnju studiju "Međunarodni indeks privatnog vlasništva" u kojoj uspoređuju aktualno stanje u 127 zemalja svijeta. U obzir uzimaju zakone koje svaka pojedina zemlja ima vezane za poštivanje privatnog vlasništva, ali i njihovu provedbu te efikasnost pravosuđa. Na tom indeksu za 2017. godinu Hrvatska je na 86. mjestu kao najgora članica Europske unije po poštivanju privatnog vlasništva. Na vrhu ovog indeksa nalazi se Novi Zeland, a slijede skandinavske zemlje Finska i Švedska. Četvrta je Švicarska, a peta Norveška. Singapur je najbolje plasirana zemlja Azije na 7. mjestu, a najbolja u Novoj Europi je Estonija (25.). SAD je tek na 14. mjestu, Velika Britanija je 13., a Njemačka 16. Na samom dnu ljestvice su Jemen, Venezuela, Bangladeš, Moldavija i Ukrajina. Jako nisko plasirane su i Srbija (110.), Rusija (111.) i BiH (116.).

Skandinavski model

Posebno je zanimljiv fenomen skandinavskih zemalja koje mnogi u SAD-u, pa i kod nas, smatraju socijalistički orijentiranim jer skandinavske zemlje imaju sveobuhvatni safety net - sustav socijalne države koja jamči svakom građaninu materijalnu sigurnost, a financira se visokim porezima. Međutim, te iste skandinavske zemlje nalaze se pri samom vrhu indeksa privatnog vlasništva. Skandinavski model sadrži veliku socijalnu državu koja će vam jamčiti ako ostanete bez posla ili se razbolite, odete u mirovinu, da nećete ostati na cjedilu i da će se država pobrinuti za vas. Ali u isto vrijeme ta ista država jamči i svakom pojedincu maksimalno pravo slobode upravljanja privatnom imovinom. To znači, ono što zaradiš, nakon što platiš porez, tvoje je i država te neće sprječavati glupim regulacijama i zakonskim ograničenjima da upravljaš svojom imovinom i svojim biznisom onako kako ti smatraš da trebaš upravljati. To je kapitalistički sustav po definiciji!

Tako ispada da su skoro sve skandinavske zemlje više kapitalističke od SAD-a. Je li to kontradiktorno s velikom socijalnom državom? Nije. Ta velika socijalna država ne bi mogla funkcionirati bez kapitalizma, poštivanja prava na privatno vlasništvo i ekonomskih sloboda, to su Skandinavci ispravno shvatili. Samo bogato društvo si može priuštiti socijalnu državu koja se brine za sve njegove članove u potrebi, a bogato društvo nije moguće imati bez snažnog poštivanja prava na slobodu upravljanja privatnom imovinom, odnosno kapitalizma i ekonomskih sloboda.

Je li vrijeme da preispitamo svoje vrijednosti?

Nakon svega rečenog, mislim da bismo mi, kao društvo, trebali preispitati vlastite vrijednosti i način na koji promatramo privatno vlasništvo i upravljanje resursima, imovinom i sredstvima za proizvodnju. Uporno preziranje "privatnog" i protežiranje "državnog" vlasništva i upravljanja nije nas dosad dovelo nikamo i ne može nas daleko odvesti. Samo bezuvjetno poštivanje privatnog vlasništva, pa čak i onog "tuđeg", može stvoriti prosperitet jer daje poticaj za rad i stvaranje.

OGLAŠAVANJE


VIŠE IZ RUBRIKE:
LJUDSKA PRAVA
EKONOMIJA
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i programer. Osnivač Liberala. Voli pisanje, filozofiju, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Pretraži Liberal
Unesite pojam koji želite pretražiti
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Udruga "Liberal.hr"
O UDRUZI | UČLANI SE | DONIRAJ

PODRŽITE LIBERAL.HR:

IBAN za donacije: HR5923900011101229527
Model plaćanja: 00, poziv na br. primatelja: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT: HPBZHR2X)
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: