Bitcoin je 2009. godine potvrdio na konkretan način da novac može postojati izvan kontrole država i centralnih banaka. Ludwig von Mises, austrijski ekonomist i liberalni filozof, još je 1912. godine tvrdio da novac ne nastaje dekretom vlasti nego slobodnim odlukama ljudi. To je bio nastavak austrijske ekonomske misli o novcu i monetarnoj politici, koju je začeo osnivač austrijske škole Carl Menger u knjizi Porijeklo novca (1892).

Mnogi kritičari danas sumnjaju da se Bitcoin i druge kriptovalute uklapaju u Misesov teorem regresije jer nema fizičku upotrebu, ali rani korisnici vidjeli su vrijednost u tehnologiji, slobodi i otpornosti na cenzuru. Bitcoin možda nije savršen, no pokazuje da država nema prirodno pravo na monopol nad valutom i da konkurencija u novcu može stvoriti veću slobodu.

Kad je 2009. godine netko pod pseudonimom Satoshi Nakamoto pustio u pogon ovu kriptovalutu, reakcije su bile podijeljene. Za jedne, to je bila internetska igračka za budale, anarhiste i tehno-libertarijance. Za druge, opasna prijetnja stabilnosti koju jamče banke i države. A bilo je i onih koji su odmah vidjeli potencijal i mogućnost stvaranja više slobode i otvorenosti kroz novac koji ne ovisi o volji političara i bankarskog sustava.

Mises bi vjerojatno spadao u ovu posljednju skupinu. Još 1912. u svoj knjizi Teorija novca i kredita, njegovom prvom važnijem radu, objasnio je zašto novac nije i ne bi trebao biti politički alat. Za Misesa, novac nastaje na tržištu, kroz dobrovoljne odluke i ponašanja ljudi, a ne uredbom države. Država može proglasiti neki komad papira "zakonskim sredstvom plaćanja", ali ako ljudi ne vjeruju da će im taj papir sutra vrijediti, onda taj dekret ne znači ništa.

Misesov model "teorema regresije" išao je i korak dalje kroz argument: da bi novac imao vrijednost, mora se moći pratiti unazad do trenutka kad je imao neku nemonetarnu upotrebu. Zlato i srebro imali su vrijednost tisućama godina prije nego što su postali novac jer su se koristili za nakit, posuđe, religijske artefakte itd.

I tu dolazimo do pitanja koje muči mnoge austrijske ekonomiste: kako u taj okvir smjestiti Bitcoin? Jer Bitcoin nije bio fizička roba, ne možete ga pretvoriti u nakit, ne možete ga iskovati u kovanicu bez mreže koja ga podržava. Kritičari će reći da se tu prekida Misesov lanac uzročnosti.

No, rani korisnici Bitcoina nisu ga koristili isključivo kao sredstvo plaćanja. Za mnoge je vrijednost bila u samom sudjelovanju u novoj tehnologiji i mreži koja je globalna, otvorena i otporna na cenzuru. Neki su ga koristili da šalju novac preko granica bez banaka, drugi su ga rudarenjem "proizvodili" iz čistog znatiželjnog izazova, a treći su ga vidjeli kao digitalni oblik zlata osiguranje protiv inflacije. U logici subjektivne teorije vrijednosti, koju je Mises snažno branio, sve to može biti početna upotreba iz koje se razvija tržišna vrijednost.

Bitcoin je donio i nešto što Mises nije mogao predvidjeti, a to je decentralizirana monetarna infrastruktura koja ne ovisi ni o jednoj instituciji. Kod je javan, pravila su jasna, a promjene se mogu dogoditi samo konsenzusom korisnika. U svijetu gdje se centralne banke natječu tko će brže tiskati novac, ideja o valuti čija je ponuda unaprijed ograničena zvuči gotovo kao utopija, ali funkcionira u praksi i upravo zato privlači milijune ljudi.

Naravno, Bitcoin nije bez mana. Njegova cijena je nestabilna kada se koristi u odnosu na primjerice američki dolar, previše se koristi za špekulacije, a premalo za svakodnevne transakcije. Tu su i tehnička pitanja od skalabilnosti mreže do energetske potrošnje rudarenja. No, vrijednost Bitcoina nije samo u tome što može biti sredstvo plaćanja, nego i u tome što pokazuje da država nema prirodno pravo na monopol nad novcem.

Mises je prije više od sto godina tvrdio da slobodno društvo treba slobodan novac, onaj koji nastaje na tržištu, a ne u tiskari centralne banke. Bitcoin možda nije savršen odgovor, ali je dokaz da tehnologija može otvoriti prostor za konkurenciju i izbor. I ako nas povijest ičemu uči, to je da se monopol, jednom kad se pojavi izazov, nikada ne vraća u prijašnji oblik.

Možda će Bitcoin jednog dana biti samo prva generacija novog tipa novca. Možda će ga zamijeniti nešto drugo. Ali ideja da ljudi sami biraju čime će trgovati, ona neće nestati.