Rasizam je najniži oblik kolektivizma. Iako je određena doza kolektivizma ugrađena u samu ljudsku prirodu i zaista u određenim situacijama je pozitivna pojava, previše kolektivizma dovodi do mržnje, izolacionizma, mitomanije i gubitka individualnosti, a posljedično i do ratova, ugnjetavanja i društvenog i ekonomskog zaostajanja.

Rasizam ruši mostove suradnje među ljudima i svodi cijelu intelektualnu, društvenu i duhovnu kompleksnost pojedinca na ništa više od dijela kolektiva i to samo na osnovu površne odrednice kao što je boja kože i etnička pripadnost. U rasizam ne treba ubrajati predrasude kao takve, koje su jednostavno mehanizam kojim se ljudi koriste da na brzinu odrede svoj stav prije interakcije s grupom ili osobom te kreira određene stavove i očekivanja unaprijed na osnovi prošlih iskustava i znanja. Naravno da to može biti zavaravajuće, ali nije realno očekivati da svaki put iznova stvaramo mišljenje o svakoj novoj osobi koju sretnemo u životu. Predrasude su jednostavno evolucijski mehanizam koji skraćuje vrijeme prikupljanja informacija o svakoj novoj situaciji te su ugrađene u svaku osobu bez obzira na podrijetlo, svjetonazor, vjeru i slično. Rasizam je najgluplja i najgora manifestacija nemogućnosti da se maknemo dalje od predrasuda i iznimno je destruktivan jer ne dopušta reviziju određene predrasude na osnovu novih informacija ili blokira sami pristup novim informacijama. Dok su predrasude i kolektivizam droga čije je pretjerano konzumiranje destruktivno, rasizam je otrov čija je jedna kap smrtonosna.

Korijeni rasizma sežu do samog nastanka civilizacije, vjerojatno još od prapovijesti. Prvotni rasizam nije bio onaj kakav poznajemo danas, iz jednostavnog što je kretanje stanovništva bilo ograničeno te se ljudi nisu mogli susretati s drugim rasama, ali animozitet i omalovažavanje između "nas" i "njih" je uvijek postojalo. Nijedna civilizacija nije bila toga lišena. Antički Grci, uključujući i mnoge filozofe, podcjenjivački su gledali na sve "ne-Grke" te ih zvali barbarima, ne samo primitivne narode iz Europe već i razvijenije narode istoka kao Asirce, Egipćane, Perzijance itd, unatoč tome što su bili razvijeniji od njih. S druge strane, ni istočni narodi Mezopotamije i Egipta nisu bili ništa manji "rasisti" od Grka. Egipćani su se uvijek smatrali superiornijima od ostalih naroda, sve do kraja same egipatske civilizacije, unatoč tome što su bili često osvajani od strane drugih naroda (koji bi se asimilirali u samu egipatsku kulturu). Čak i kada je Aleksandar Veliki osvojio Egipat, Grci su smatrani nižom "rasom", unatoč tome što su raspadom Aleksandrovog carsta zavladali Ptolomejevići, grčka vladarska dinastija. Taj podcjenjivački odnos su imali i prema Rimljanima. Isti animozitet prema "ostalima" pronalazimo u gotovo svim civilizacijama, od kineske preko arapske do carstava Asteka, Maja i Inka. Nije pretjerano reći da je rasizam pratio razvoj svake civilizacije.

U doba kolonijalizma rasizam je bujao Europom, što nije bila nikakva novost u povijesti. Zapadna civilizacija je opijena svojom nadmoći one "druge" smatrala manje vrijednima, baš kao i gotovo sve civilizacije prije nje.

Iako su postojale velike razlike između britanskog, španjolskog, francuskog, njemačkog i drugih stilova kolonijalizma, možemo reći da je kolonijalni rasizam dijelom utjecao i na razvoj rasizma među samim europskim narodima te uzrokovao uspon nacizma u Njemačkoj. Prevladavajući stav u europskim intelektualnim krugovima je bio onaj "White man's burden" tj. breme bijelog čovjeka. Pobornici tog stava su tvrdili da bijelci kolektivno snose teret civiliziranja afričkih i azijskih naroda te da su kao rasa izabrani od Boga da vladaju drugim rasama, u čemu su vidjeli bjelačku svetu dužnost i teret. Jednostavno, prirodni zakon je prema njima diktirao da bijelci budu rasa gospodara, a svi ostali sluge.

Danas je Zapadom zavladala teorija "White man's guilt" tj. isključiva kolektivna odgovornost bijelaca za povijesni rasizam i ropstvo, što je ne samo povijesno sasvim neutemeljeno, već i rasizam samo po sebi jer nameće kolektivnu povijesnu krivnju svakoj individui svijetle puti.

Razni mediji "progresivne ljevice", kao što su Guardian, Salon, Huffington Post i ostali, konstantno nameću "White man's guilt" za sve od rasizma, ropstva, gospodarske krize pa do klimatskih promjena. Živimo u svijetu kojem je povik "Black power!" prihvaćen kao nešto poželjno i progresivno, a "White power!" izraz mržnje i primitivizma. Kao da bijela osoba nema razloga da se ponosi svojim naslijeđem, a sve druge rase imaju. Oba povika su oblik najprimitivnijeg kolektivizma na temelju boje kože, ali hraniti jedan dok se sotonizira drugi je licemjerje.

S povijesnog gledišta je "bjelačka krivnja" potpuna glupost i nepoznavanje elementarne povijesti. Kao što smo rekli, rasizam je bio konstantni pratitelj gotovo svih civilizacija u povijesti i nikako se ne može samo zapadna civilizacija okriviti za taj fenomen. Ropstvo također nije uvedeno u doba kolonijalizma. Ono je postojalo tijekom cijele ljudske povijesti, kao i danas u određenim državama Afrike i Azije. Čak i po pitanju Afrike zapadnjaci nisu bili prvi koji su porobljavali domicilno stanovništvo, to su puno prije njih radili Arapi, a još prije njih Egipćani. Uostalom, slika britanskog vojnika ili trgovca robljem koji zalaze u unutrašnjost Afrike da bi porobljavali je sasvim netočna. Kao prvo, to bi bilo gotovo nemoguće zbog same neprohodnosti Afrike, klime i tropskih bolesti koji bi troškove takvih pohoda učinili prevelikima. Kao drugo, zašto riskirati život kada postoje narodi uz obalu koji su više nego voljni prodati robove koje su stekli ratovanjem? To se mahom i događalo i porobljavanje Afrike je provedeno primarno kroz trgovinu, tj. afrički kraljevi su bili više nego voljni prodavati bijelcima robove u zamjenu za zlato i oružje.

Osmanlije i Arapi su stoljećima prikupljali robove po Balkanu, istočnoj Europi, Iberskom poluotoku i Mediteranu. Nametati kolektivnu krivnju današnjim Arapima, Japancima, potomcima Maja i Asteka nema nikakvog smisla. Zašto se onda to radi bijelcima?

Zaista, "White man's guilt" nije ništa manje rasistička ideja od "White man's burden". I jedno i drugo su simptomi ekstremnog kolektivističkog promatranja svijeta koji pojedinca degradira u samo je jedan minorni dio šireg organizma te mu time oduzima individualnost i posebnost.

SJW (social justice warriors ili borci za društvenu pravdu) i slični pokreti kao Black Lives Matter i Third Wave feminizam tako kreiraju kolektivističko, podijeljeno, nasilno i antiliberalno društvo, sasvim suprotno svojim deklarativnim željama, te omogućuju uspon populističkih političkih opcija. Svaka akcija ima suprotnu i jednako jaku reakciju te ako se ljude etiketira kao rasiste zato što se protive ilegalnoj imigraciji, keo seksiste ako tvrde da muškarci i žene biološki nisu identični, kao klerofašiste ako su katolici, kao ženomrsce ako smatraju da djetetovo pravo na život nadvisuje ženino pravo na izbor, "bijele nacionaliste" ako tvrde da je današnji svijet primarno produkt zapadne civilizacije, naciste ako tvrde da genetički ni dvije individue nisu iste, a kamoli dvije rase, kao sebične egocentrike ako tvrde da je kapitalizam najefikasnije ekonomsko uređenje...Onda očekuj da će se svi ti ljudi ujediniti i pobuniti protiv sotonizacije i omalovažavanja.