Zašto je maskiranje u crnca rasistički čin?

FOTO: Youtube/screenshot
20.9.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
3

Mnogi čitatelji nisu razumjeli zašto se Trudeau ima potrebu ispričati. Misle da je riječ o pretjeranom teroru političke korektnosti, ali nije.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Zašto je maskiranje u crnca rasistički čin?

Mnogi čitatelji nisu razumjeli zašto se Trudeau ima potrebu ispričati. Misle da je riječ o pretjeranom teroru političke korektnosti, ali nije.
PIŠE Mario Nakić

Kad sam objavio komentar o isprici Justina Trudeaua, kanadskog premijera koji je u mladosti više puta koristio "blackface" masku, odnosno bojao svoju kožu u crno iz zabave, čini mi se da mnogi čitatelji nisu shvatili poantu. Ljudi misle da je to pretjerivanje, da se Trudeau nema za što ispričavati, da je takva vrsta maškara normalna i bezazlena stvar. Misle da je njegova isprika rezultat nekakvog terora pretjerane političke korektnosti.

Možda je to zato što Hrvatska nema povijest rasne segregacije, mi smo rasno homogeno društvo, a u školama nismo učili niti smo dovoljno informirani o američkoj povijesti. OK, pokušat ću ukratko objasniti o čemu je riječ i zašto prerušavanje u crnca nije nimalo bezazlena i zabavna stvar.

Filozofija bijelog supremizma

Svaki sustav, svaki društveni poredak u povijesti imao je iza sebe čvrste filozofske temelje, ideologiju odnosno set ideja koje su ga održavale na životu. Bez te filozofske podloge i njene promidžbe kroz obrazovni sustav, medije, znanost i popularnu kulturu, nijedan sustav ni društveni poredak ne može zaživjeti. Poznato je da je industrijska revolucija krenula na krilima liberalizma, nije slučajno da se najveći val industrijalizacije sredinom 19. stoljeća dogodio upravo uslijed rasta liberalizma u europskom društvu, filozofiji i politici.

Isto tako, robovlasništvo u SAD-u imalo je svoju filozofiju koja ga je podupirala i održavala čvrsto na životu. Nije se robovlasništvo temeljilo samo na prisilnom radu jednih i ubiranju plodova tog rada od strane drugih. Robovlasništvo je uključivalo i cijelu ideologiju koju su stvarali i gurali tadašnji znanstvenici. U 19. stoljeću objavljen je cijeli niz stručnih radova i djela sa svrhom dokazivanja intelektualnih i fizičkih razlika između rasa.

Tadašnja znanost je tvrdila da postoje neprijeporne razlike u intelektu između crnog i bijelog čovjeka, da crnac nema intelektualne sposobnosti dorasle bijelcu. S druge strane, tvrdilo se da crnci imaju urođene bolje fizičke sposobnosti, što je bio ultimativni dokaz da je crna rasa stvorena za teški fizički rad, a bijela za intelektualni rad, odnosno bijelci su stvoreni da gospodare crncima. Po toj filozofiji "bjelačke nadmoći", crnac samostalno ne bi mogao opstati niti napredovati, tako da je robovlasnički odnos jedini prirodan i za dobrobit pripadnika obje rase.

U tu je filozofiju vjerovala većina Amerikanaca, uključujući mnoge abolicioniste, pa i mnoge tadašnje liberale. Thomas Jefferson se zalagao za ukidanje ropstva (iako je i sam posjedovao mnogo robova), ali ne zbog toga jer je vjerovao u jednakost među ljudima svih rasa - nije vjerovao u jednakost - već zato što se bojao da će se crnci prije ili kasnije pobuniti i napraviti veliku štetu. On se zalagao za ukidanje ropstva i onda vraćanje bivših robova u Afriku jer po njemu crnci i bijelci nikada neće moći živjeti zajedno - budući da nemaju iste interese, ideale niti zajedničke ciljeve.

To je povijest, a ona je prilično rasistička. Čak i mnogi ljudi koji su učinili neke odlične stvari i imali neke fenomenalne stavove, poput T. Jeffersona, bili su rasisti i bijeli supremisti po današnjim kriterijima. Takvo razmišljanje je tada bilo službeno znanstveno, mainstream. Čak je i Englez John Stuart Mill, po mnogima idejni začetnik socijalnog liberalizma i veliki feminist, smatrao da su stanovnici kolonija manje vrijedni ljudi od Engleza i tretirao ih je poput divljaka.

Nažalost, u nekim desničarskim krugovima i danas možete čuti slične teze o različitom intelektu i urođenim karakteristikama među rasama, što automatski implicira ideje o bijeloj nadmoći i ono "Bog nas je stvorio da vladamo, a njih da fizički rade". To je filozofija robovlasništva.

Što je "Blackface"?

Da bi ta filozofija bila što prihvaćenija u široj populaciji, aktivirala se kulturna scena. U 19. stoljeću bile su popularne predstave, osobito solo komičari koji su putovali od mjesta do mjesta i izvodili skečeve. Najpopularnija predstava zvala se "Blackface", zapravo komični monolog. Jedan glumac, koji glumi lika po imenu Jim Crow, oponaša crnca. Predstavu su izvodili različiti komičari, ali uvijek je riječ o jednom glumcu koji je bijelac, a kožu je obojao crnom bojom (zato se zove "Blackface"). Oponaša crnca - od njegovog govora, ponašanja, plesa, pjevanja... Predstava je potvrđivala svaku predrasudu koju su bijelci imali o crncu: da je glup, smiješan, neodgovoran itd.





Publici je to bilo urnebesno smiješno. Dvorane su bile pune. Predstava je bila toliko popularna da su po liku "Jim Crow" nazvali kasnije zakone u državama na Jugu koji su zahtijevali od privatnih poduzetnika u određenim sektorima (restorani, kafići, klubovi, putnički prijevoz) da odvajaju crnu i bijelu klijentelu, odnosno da provode rasnu segregaciju (ako vas zanima više o tome, pročitajte ovdje ili guglajte Jim Crow laws).

Nakon Građanskog rata robovlasništvo je ukinuto i zabranjeno zakonom u svim američkim državama, ali je filozofija robovlasništva i dalje živjela punim plućima. Kao što rekoh, države na jugu uvele su Jim Crow zakone, kulturnjaci su nastavili promicati filozofiju bijelog supremizma. Ako je crni komičar htio nastupiti pred elitnom bijelom klijentelom (a to mu je bilo jamstvo zarade), morao je i on obojati lice. Zvuči apsurdno, zar ne? Ali ima smisla u toj rasističkoj kulturi; ako stavi umjetnu boju, onda priznaje svoj podređeni status. I zaista, crni komičari su to činili da bi preživjeli.

Kasnije, u 20. stoljeću takva se praksa nastavila i na filmu. Nisu mogli crnci samo tako doći u Hollywood i početi glumiti. Crne likove su dugo godina glumili bijelci koristeći boju, i to su uglavnom glumili sluge, lopove ili neke "glupe" likove. Ako potražite nijeme američke filmove iz prve četvrtine 20. stoljeća, vidjet ćete da se masovno koristi boja - nema crnih glumaca.

Je li vam sada još uvijek maskiranje u crnca zvuči fora, smiješno i bezazleno?

Trudeau se ima za što ispričavati i još je dokazao da je licemjer

Maskiranje bijelaca u crnce korišteno je kroz povijest u svrhu omalovažavanja cijele jedne rase i dokazivanja predrasuda o njoj. Korišteno je za održavanje jedne filozofije zla i rasizma, to je filozofija robovlasništva i segregacije. Zato je duboko uvredljivo kad netko to napravi. Čak nije toliko uvredljivo koliko je sramotno.

Justin Trudeau je to napravio s 29 godina, nije to baš "studentska luda mladost". Bio je tada učitelj u privatnoj školi, nije bio needuciran i dobro je znao što to znači. To što je učinio je pogrešno i sramotno, jednostavno ne postoji opravdanje. Pokazuje da je on licemjer i da nije toliko dobar i liberalan kao što se želi u javnosti prikazati. Pogotovo zato što ima obraza optuživati druge političare da su se slizali s rasistima i bijelim supremistima. U tome je problem s njim, a ne pretjerana politička korektnost.

 



Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: