Superbogati su u 2018. postali još bogatiji. A što je sa siromašnima?

Istraživanje međunarodne humanitarne organizacije Oxfam došlo je do nekih prilično alarmantnih zaključaka: 26 najbogatijih ljudi u svijetu posjeduje jednako bogatstvo kao 50% najsiromašnijih. Tvrde da se broj milijardera povećao (što bi valjda trebalo biti nešto jako loše?), a da su "siromašniji sve siromašniji". Po njihovoj logici, naravno, jedini način za smanjenje siromaštva je oduzimanje od bogatih.

Johan Norberg, poznati švedski autor i ekonomist, u svome kratkom videu objašnjava gdje je sve Oxfam pogriješio u svojim pretpostavkama i zaključcima.





"Milijardera je sve više pa je jedini način da se smanji siromaštvo ako uzmemo novac od bogatih? Krivo! Problem u svijetu nije nejednakost u primanjima nego siromaštvo.

Vidite, moja kćer ima bogatstvo od, recimo, 15 dolara. To je čini bogatijom od dvije milijarde ljudi u svijetu. Ali to je zato što te dvije milijarde ljudi uopće nemaju monetarna sredstva. To je problem!

Jedini način za održivo smanjivanje siromaštva...

Kad bismo redistribuirali imovinu 62 najbogatije osobe siromašnijoj polovini čovječanstva, oni bi dobili svega po 500 dolara svatko. To bi povećalo njihova primanja za 20 posto, ali samo za godinu dana. Jedini način za održivo smanjenje siromaštva je investiranje u buduću produktivnost i bogatstvo. A to je moguće samo u državama koje dozvoljavaju siromašnim pojedincima s dobrim idejama da postanu superbogati.

Problem u svijetu nije taj što moja mala kćer već ima 15 dolara ili što će ona postati još bogatija u budućnosti, ili što će netko postati superbogat. Problem je što je mnogo ljudi još uvijek očajnički siromašno", objasnio je Norberg u videu.

Oxfam se pomalo bolesno uhvatio nejednakosti primanja i pritom iznosi dezinformacije ili poluinformacije. Iako postoje neke zemlje, npr. u Africi i jedna u Južnoj Americi (Venezuela) gdje je uistinu stanovništvo sve siromašnije, što je isključivo krivica njihovih loših i korumpiranih vlada, na globalnoj razini siromaštvo se dramatično smanjuje. Prema podacima UN-a i Svjetske banke, tijekom posljednjih 10 godina udio svjetskog stanovništva koje živi u siromaštvu smanjen je s 19 na 9 posto.

Prema Norbergovom objašnjenju, da bi dokazao kako se siromaštvo ipak povećava, Oxfam umjesto životnih primanja koristi podatke o monetarnoj imovini (bankovna ušteđevina), što u većem dijelu svijeta mnogi još uvijek nemaju. I onda od te ušteđevine još oduzima bankarske dugove, što znači da mladi američki odvjetnik koji je tek završio fakultet je jedan od najsiromašnijih ljudi na svijetu jer ima više duga nego ušteđevine. Potpuno je jasno da će se njegovo stanje ubrzo popraviti, ali Oxfam je na taj način pretvorio stotine milijuna ljudi koji bez problema otplaćuju svoje kredite u potpune siromahe da bi dobio željeni rezultat o velikom siromaštvu.

"Sad kad su shvatili da dvije milijarde ljudi nema bankovnih ušteđevina i da su mnogi u kreditu, lako je šokirati javnost uspoređujući njihovo bogatstvo s milijarderima. Ali to je potpuna glupost. Usput, otkud im podatak da se bogatstvo siromašnije polovine stanovništva smanjilo u prošloj godini? Tako što nisu prilagodili brojeve kupovnoj moći pa je nedavna aprecijacija dolara smanjila vrijednost imovine koja se drži u drugim valutama kad se prevede u američki dolar", zaključuje.

Ukupno svjetsko bogatstvo veće za 14 bilijuna dolara

Treba također istaknuti da nije ništa loše što se broj milijardera i milijunaša u svijetu povećao, to je dobro. Ali također, prema istraživanjima dvaju različitih instituta - Allianza i Credit Suisse - udio koji posjeduju bogati u cjelokupnoj svjetskoj imovini se smanjuje, a udio koji posjeduje srednji sloj se povećava iz godine u godinu. Udio stanovništva koje živi s manje od 10.000 dolara godišnje se smanjuje u korist srednjeg sloja (oni između 10.000 i 100.000 dolara).

Kad se priča o imovini najvećih bogataša svijeta, ona nije u kešu, na bankovnim računima, u nekretninama, automobilima itd. - to je samo njen sitan dio. Najveći dio njihove imovine je u dionicama, to su dakle udjeli u kompanijama. To znači, kad biste uzeli njima sve i poklonili siromašnima, onda biste vrlo vjerojatno ostali bez većeg dijela svjetskog gospodarstva, bez milijuna radnih mjesta, bez robe i usluga. Nije, dakle, toliko jednostavno kao što neki žele prikazati.

Također, ne stoji Oxfamova pretpostavka da se siromaštvo može riješiti većim oporezivanjem bogatih. To bi bilo tako da je svijet igra nulte sume, ali nije. Bogatstvo se konstantno povećava i u prošloj godini se povećalo za 14 bilijuna dolara. Bogatstvo se čak povećalo brže nego svjetska populacija pa je i prosječno bogatstvo po stanovniku Zemlje poraslo na 61.000 američkih dolara. Ovo su sve pozitivne vijesti. Ljudi su globalno sve bogatiji, ali ima nekih dijelova Zemlje gdje je kritično.

Najviše bogatstva po stanovniku i dalje ima Švicarska, druga je Australija, treći SAD, četvrti Singapur, a peti Novi Zeland. Međutim, kad se gleda medijan (vrijednost ispod koje živi 50% stanovništva), onda je najbogatija Australija, Švicarska druga, Norveška treća, a četvrti je Novi Zeland.

Usprkos Oxfamovom dramatičnom izvješću, nejednakost između žena i muškaraca se na globalnoj razini smanjuje. Žene su u prošloj godini posjedovale 40 posto svjetskog bogatstva.

Oxfamovo izvješće je obmanjujuće na svim razinama i u svakoj točki. Napisano je isključivo s jednom željom (koju oni ne skrivaju): povećajte poreze. Žalosno je što se humanitarne organizacije bore protiv bogatstva, a trebalo bi biti suprotno. Trebale bi se boriti protiv siromaštva.