Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću

14.1.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Britanski parlament ima krajnje nezahvalan zadatak - kako izbjeći Brexit na što manje bolan način. Vremena je sve manje...
PIŠE: JERKO MARKOVINA

Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću

Britanski parlament ima krajnje nezahvalan zadatak - kako izbjeći Brexit na što manje bolan način. Vremena je sve manje...
PIŠE Jerko Markovina

Kako se nered oko Brexita bliži barem nekakvoj konačnoj odluci i sutra Parlament glasa o dogovoru koji je dogovorila Theresa May, tim više cijela priča sliči na onu situaciju kad pokušavate iz ogromne hrpe knjiga izvući jednu iz sredine ili s dna. Možda će uspjeti, hrpa će se zatresti, ali ostati u jednom komadu ili će se sve skupa može srušiti uz veliki tresak.

Za početak bih htio staviti sa strane političku dimenziju posve po strani. O tome smo sve već čuli – neizabrani birokrati, suverenitet, neće nama Bruxelles nametati, možemo mi sami, 300 milijuna tjedno za NHS (javno zdravstvo), vratimo kontrolu, smanjimo imigraciju...I to je sve u redu, sasvim legitimna politička pozicija, članstvo u svakom klubu se može preispitati i opozvati. Opoziv je još lakši kad s druge strane postoje realne i jako vidljive mane Europske unije koja zaista postaje prebirokratizirana, s ambicijom da sve više stvari regulira i s galerijom političara koji u najmanju ruku nisu omiljeni.

U tom smislu je EU idealan protivnik – mane su javne i vidljive, a koristi kao primjerice veliko slobodno tržište i sloboda kretanja se uzimaju zdravo za gotovo. Prije samog referenduma, najviše se govorilo o političkoj dimenziji i pitanje se svelo na binaran izbor za ili protiv takvog političkog okvira. Ono o čemu se vrlo malo govorilo i ono o čemu su pobornici izlaska oštro odbacivali razgovarati je praktična strana izlaska iz jednog kompleksnog međunarodnog ugovora koji nije samo politički nego i trgovinski, ekonomski, društveni. Zato ostavimo politiku na tren sa strane i pogledajmo drugo lice medalje.

Britanija krajem ožujka, na jedan ili drugi način, ne napušta samo politički okvir EU nego i 45 godina postupne integracije, sporazuma, poslova, međudržavnih i međuljudskih odnosa koji će izlaskom iz tog okvira postati drugačiji. S jedne strane formalni se odnosi još i nekako mogu dogovoriti i predvidljiviji su, a s druge strane postoji razina neformalne integracije za koju je sad teško reći kako će rasplesti i kakve će učinke imati. U svakom slučaju, prekinuti odnos od 45 godina koji obuhvaća sve razine odnosa je jako kompleksno pitanje koje se na referendumu svelo na jednostavan odgovor da/ne uz ogromnu količinu iracionalne politike (da ne kažem izlizano - populizma).

Za jednu državu koja je nekoć imala imperij i dugu tradiciju diplomacije, trgovine i racionalne politike, Velika Britanija je cijelom procesu pristupila izrazito neracionalno. Prvo je tadašnji premijer David Cameron pred pritiskom svojih zastupnika i zbog rasta UKIP-a pristao na gore navedeno banaliziranje odnosa s Europom na jednostavno pitanje unutra ili van. Kampanja prije referenduma se odvijala isključivo na političkoj liniji – ili si "remainer" (za ostanak) ili si "brexiteer" (za izlazak) – a argumenti su opet bili većinom emocionalno-politički. Rezultat referenduma je donio tanku većinu za izlazak, a onda su krenuli pregovori koji upravo ovih dana završavaju dogovorom koji nikome ne odgovara i koji će najvjerojatnije spektakularno propasti u parlamentu.

Još jedan utjecaj iracionalne politike se pokazao u pregovorima gdje se Britanija dovela u poziciju gdje jednostavno nema više nijednu dobru opciju. Postavili su previše crvenih linija – nije im prihvatljiva sloboda kretanja, ne žele zajedničko tržište ni carinsku uniju, ne žele nadležnost europskog suda pravde, ali ne žele ni tvrdu granicu u Sjevernoj Irskoj i htjeli bi što bolji trgovinski sporazum da gospodarstvo ne pretrpi gubitke. Tako postavljene stvari onemogućavaju dogovore kakve imaju recimo Švicarska, Norveška i Island te kod takvih ograničenja je nemoguće sastaviti ikakav kompromis.

Na kraju, ostaje opcija da se izađe bez ikakvog dogovora i da 30. ožujka Britanija jednostavno prestane biti članica EU, da se na nju više ne odnose nikakvi ugovori koji su vrijedili zadnjih 45 godina. Ovo je u početku bila nuklearna opcija, ali postaje sve realnija kako vrijeme prolazi. I ovo je daleko najmanje predvidljiva opcija jer posljedice mogu varirati od općeg kaosa do privremenih teškoća dok se ne postignu novi dogovori.

Daljnji razvoj događaja je teško predvidjeti jer Parlament preuzima sve veću ulogu u određivanju smjera i želi izbjeći nuklearnu opciju, ali vrijeme za manevre je kratko, a ako se do 29.3. ništa ne dogovori, 30.3. će se Britanija automatski naći izvan unije pa što bude. Koga zanima cijela ova saga, napecite kokica jer sljedeća dva mjeseca će biti jako zanimljivo.

Zaključno, meni se čini da je cijeli Brexit jedna odlična studija iracionalne politike i kako općenito budalesanje o kompleksnim pitanjima na kraju nužno mora stvoriti nered. Politika kao set principa je divna stvar i ne smije se zanemariti, ali isto tako politika je i praktična disciplina koja ima utjecaj na gospodarstvo i sve druge odnose među ljudima i državama. Zato je nemoguće imati kolač i pojesti ga, kao što su neki istaknuti Brexiteri govorili, ne može se iracionalno željeti nešto i to će se ostvariti unatoč realnosti i interesima drugih uključenih u proces.

Da, bilo bi divno da Velika Britanija može odjednom prijeći u svemir u kojem će biti suverena, hiperuspješna bogata država, bez imigranata, s idiličnim odnosima u Irskoj i sa Škotskom koja ne želi otići, sa super povoljnim trgovinskim ugovorom s Europom i cijelim svijetom...Ali realnost je da tu postoje mnogi problemi i prepreke i da za sve to nije baš uvijek kriv Bruxelles i neizabrani birokrati, pa će se odlaskom iz EU ta idilična verzija konačno ostvariti. Isto kao što Trumpov zid neće riješiti problem ilegalne imigracije i trgovine drogom, koliko god to bilo lijepo zamisliti kao magično rješenje.

U tome leži i glavni problem iracionalne politike – nije dovoljno da narod nešto želi, pa nije dovoljno i da narod to izglasa, nego ciljevi moraju biti ostvarivi u realnom svijetu u kojem se interesi isprepliću i nije dovoljno prevaliti jedva 50% na izborima da bi to značilo da se cijeli svemir mora urotiti da se ostvari nečija vizija. Političari su uvijek na izborima nudili vesele i zašećerene vizije budućnosti, ali sad se po prvi put neki od njih počinju potpuno opirati racionalnim argumentima i odbijaju ih uopće saslušati. Jedini način na koji će se takva politika raspasti je izravan sudar sa stvarnošću, koji nažalost nosi i dosta kolateralne štete.

 


VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
SVIJET
O autoru
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti. >>VIŠE
Vezano
John McAfee želi biti predsjednik SAD-a i premijer Velike Britanije - u isto vrijeme!
Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?
Nova grčka vlada najavljuje zaokret: ʼGrčka će postati najprivlačnija država za strane investitoreʼ
Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom
Koja ironija: Najveći britanski protivnik imigranata želi emigrirati u SAD, uputio zahtjev za azilom
Tko je Ursula von der Leyen, nova predsjednica Europske komisije?
Ono kad konzervativci pozivaju na socijalističku revoluciju
Ono kad se najveći euroskeptici u Hrvatskoj posvađaju zbog briselske plaće
Zašto žene ne glasaju za feminističke stranke?
Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)
I SDP kapitulirao pred populizmom: Zašto banke ne nude kredite s istom kamatom u Njemačkoj i Hrvatskoj?
Kurzu prekipjelo: ʼNe treba nam EU regulirati kako da pržimo šnicleʼ
Švicarci idu na referendum zbog Bruxellesa: Hoće li se odreći prava na oružje?
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Dan Europe nema veze s antifašizmom. Evo što Europa danas slavi...
Europska unija u brojkama: Što se promijenilo zadnjih 5 godina?
Kad političari kažu da će se izboriti za više novca iz EU fondova - lažu
Englezi kaznili dvije najveće stranke, liberali najveći pobjednici lokalnih izbora
Regulacija pornografije na internetu može imati brojne neželjene posljedice
Novo pravilo: Ne možeš doseliti u UK ako nemaš posao
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pročitajte što će prvo napraviti ako osvoji vlast, što misli o sadašnjoj Vladi, hoće li pomilovati osuđenike koji trunu u zatvoru zbog marihuane...

Intervju s Dejanom Kovačem, kandidatom koji će predstavljati liberalnu Hrvatsku na ovim izborima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Otkud tolika strastvena želja za porezima koji će 'opaliti po džepu' druge ljude, one s kojima ne dijelimo neku karakteristiku?

Neka susjedu crknu dvije!

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Prošlo je 5 godina kako je pokrenuo filantropsku inicijativu za poboljšanje uvjeta i bolju informatičku naobrazbu u hrvatskim školama...

Bakić obilježava 5. godišnjicu IRIM-a: ʼEdukacija je najveći izjednačavač prilikaʼ

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ovo je jedan od najočitijih primjera uredničke manipulacije kako se neki hrvatski mediji trude ulizati vladajućima.

Manipulacija: U naslovu kažu da građani podržavaju Kujundžićeve poreze, a pitali su samo troje ljudi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

A samo je rekao da su za cijenu Thompsonovog koncerta tri grada mogla postati transparentna.

Kovač prima prijeteće i uvredljive poruke od Thompsonovih fanova: ʼTi si četnik i jugokomunist!ʼ

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nakon napada novinara Fox Newsa i predsjednika Trumpa, Universal je otkazao izlazak filma The Hunt.

Američki konzervativci dokazali da su pahuljice: Zbog njihovih osjećaja otkazan film

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Ministri Marić i Kujundžić opravdavaju povećanje trošarina na alkohol i cigarete ulaganjem u zdravstvo. Koliko je to utemeljeno?

Pušači već uplaćuju u proračun trostruko više od troškova njihovog liječenja, ali novac ne završi u zdravstvu

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: