U svojoj najnovijoj kolumni za Bloomberg, ekonomist Scott Lincicome s Cato instituta istražuje skrivenu cijenu nedavnih i dosad neviđenih ulaganja američke vlade u privatne tvrtke: iskrivljavanje tržišta kapitala koja su desetljećima podupirala američki rast i inovacije.
Kako objašnjava, 10-postotni udio Vlade u proizvođaču čipova Intelu uzrokovao je skok cijene njegovih dionica, iako se tvrtka koja se dugo borila suočava s istim operativnim i strateškim izazovima koji je progone godinama. Vladina ulaganja su stoga vjerojatno "preusmjerila desetke milijardi dolara privatnog kapitala od potencijalno zaslužnijih tvrtki prema Intelu, s malo podrške za prelazak dalje od - kako je rekao jedan analitičar poluvodiča - 'vibracija i tweetova'."
Šteta, nažalost, ide dalje od Intela. Trumpova administracija sada je preuzela "zlatnu dionicu" u US Steelu i izravne udjele u desetak drugih privatnih tvrtki.
U svakom slučaju, cijene dionica tvrtki koje podržava država porasle su nakon što su najavljena vladina ulaganja, odražavajući milijarde privatnog kapitala koji se slijevaju u odabrane tvrtke, na račun drugih kompanija samo zato što se upetljao Washington. Nepovezana ulaganja također su postala iskrivljena, jer privatni investitori otvoreno uzimaju u obzir "politički odnos s državom" potencijalne mete prilikom odlučivanja o ulaganju.
Kako je kazao, istraživanja pokazuju da pogrešna raspodjela kapitala uzrokovana politikom može dugoročno dovesti do niže produktivnosti, slabijeg rasta i manjeg gospodarstva, čak i ako državno podržani prvaci ne propadnu u potpunosti.
Takva iskrivljenja koštala su Kinu stotine milijardi dolara izgubljenog gospodarskog učinka (BDP). SAD-u nije mudro slijediti primjer Pekinga, upozorava Lincicome.
Netko će se možda pitati: kompanije u koje vlada ulaže novac rastu na burzama, što je u tome loše?
Pogrešna raspodjela kapitala uzrokuje nižu produktivnost, slabiji rast i slabije, manje živahno gospodarstvo dugoročno, čak i ako državni prvaci ne propadnu. Prema novom istraživanju ekonomista Međunarodnog monetarnog fonda, kineska industrijska politika između 2010. i 2023. sustavno je preusmjeravala kapital prema državnim prvacima i politički favoriziranim privatnim tvrtkama, umjesto prema najproduktivnijim poduzećima u zemlji. Ova pogrešna raspodjela smanjila je ukupnu produktivnost za procijenjenih 1,2%, a BDP za otprilike 2%, ako ne i više.
Za gospodarstvo od 18,2 bilijuna dolara poput kineskog u 2023., to znači 364 milijarde dolara gubitaka samo te godine, što se u cijelom ispitivanom razdoblju povećava na bilijune dolara. Druga istraživanja pronalaze slične gubitke koji proizlaze iz pogrešne raspodjele kapitala potaknute politikom u Kini i drugdje, plus povezane štete poput "zombi" tvrtki, smanjene dinamike i korupcije.
SAD, naravno, nije Kina, ali svako ulaganje Trumpove administracije gura ga sve više prema tom modelu i pojačava neizbježne distorzije. Ni "nacionalna sigurnost" ne opravdava trošak. Postoje bolji, sigurniji načini za pomoć strateškim industrijama i poticanje američke konkurentnosti nego da Washington preuzme neproziran i neograničen udio u privatnoj tvrtki novcem poreznih obveznika, tvrdi Lincicome.
Neke od tih politika - niži porezi na dobit, pojednostavljeno izdavanje ekoloških dozvola, slobodnija trgovina i industrijski inputi, proširena imigracija visokokvalificiranih radnika - temelje se na tržištu. Druge uključuju vladine intervencije poput dugoročnih ugovora i nagrada. Pa ipak, sve one omogućuju tržištima da alociraju kapital u njegove najbolje svrhe i uvelike smanjuju rizik od politiziranih zombi tvrtki koje apsorbiraju resurse, guše inovacije i smanjuju gospodarski rast.
SAD su desetljećima ispravno držale predavanja ostatku svijeta o štetnosti državnog kapitalizma, a naše gospodarstvo je napredovalo izbjegavajući takve poteze. Te činjenice ne nestaju kada se preimenuju u "strateška ulaganja", a Intelov slom pokazuje kamo bi put mogao voditi: milijarde dolara gubitaka, kontinuirana operativna disfunkcija i gospodarstvo koje sve više iskrivljavaju političke nauštrb tržišnih sila.
