ČITATELJI OCIJENILI
4

Čileansko čudo: Od siromaštva i diktature do najbogatije zemlje Južne Amerike

PIŠE Mario Nakić
23.8.2017.

Više od istog autora
Zabrana 'nepoštenih trgovačkih praksi' - udar Vlade na standard građana
Hrvatska u borbi za prvaka u odljevu mozgova; evo tko su nam glavni konkurenti
Liberalizam kao glavni pokretač ekonomskog, političkog i društvenog napretka
Sekularizacija Hrvatske nije moguća još najmanje 100 godina
Isprika čitateljima i Anki Mrak Taritaš
Hoće li Grbin sada prosvjedovati danskom veleposlanstvu? U Danskoj klinci rade od 13. godine...
Smrtnost od raka u Hrvatskoj i svijetu i zašto sve više ljudi obolijeva
Hrvatski konzervativci optužuju Obamu i Clinton za vrijeđanje kršćana. Koliko njihove optužbe imaju smisla?
Velika država (opet) razočarala ljubitelje velike države
Mnogi napuštaju Hrvatsku zbog posla, a uvozit ćemo radnike. Što je u tome čudno?
Za i protiv: 3 razloga zašto (ne) glasati za Pametno
Feministička politika EU prema prostituciji ne pomaže prostitutkama
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Gospodine generale, hoćete li Vi biti taj koji će prvi zapucati na nenaoružane ljude na granici?
Pasivno pušenje je stvar slobode izbora
Lekcija za Tolušića: Ovako izgleda trgovački centar bez uvozne robe
Prvak u izbjegavanju poreza donirao 2 mlrd. dolara za beskućnike i siromašnu djecu
Ljevičari protiv pluralizma: Traže od HRT-a da zabrani Luku Popova
Knjižnica FFZG-a pokušala nasmijati studente vicem o filovanoj paprici. Nije prošlo dobro...
Najveće američke kompanije reagiraju na poreznu reformu: Podižu plaće i radnička prava

Čileansko čudo: Od siromaštva i diktature do najbogatije zemlje Južne Amerike


PIŠE Mario Nakić

Južna Amerika je tradicionalno jedan od siromašnijih kontinenata na kojem su tijekom proteklih 50 godina harali razni socijalistički revolucionari. Jedna zemlja ipak iskače iz te slike, a to je Čile.

Čile je prema svim pokazateljima već dugi niz godina najbogatija zemlja Latinske Amerike - imaju najveći BDP po glavi stanovnika, uvjerljivo vode po ekonomskim slobodama, a s prosječnom neto plaćom od 830 američkih dolara (oko 5.900 kuna) mogu se pohvaliti životnim standardom kakav uživaju građani nekih zapadnoeuropskih zemalja. Dodajmo tome i za ovaj kontinent izrazito nisku stopu nezaposlenosti (ispod 7 posto). Iako su mnoge južnoameričke zemlje u proteklih nekoliko godina odlučile promijeniti ekonomski kurs i prekinuti socijalističku tradiciju (prvo Urugvaj pa Paragvaj, zatim Brazil i Argentina), trebat će im dugo vremena da se ekonomski oporave i stanu uz bok Čileu.

U čemu je stvar? Čile se može pohvaliti drukčijom, jedinstvenom poviješću i ekonomskom politikom. Upravo ekonomska politika omraženog "neoliberalizma" dovela je Čile iz totalnog siromaštva s početka 1970-ih do današnjeg prosperiteta. Put do prosperiteta bio je težak i neko vrijeme jako bolan, pa i nepravedan, ali na kraju se Čileancima sve isplatilo.

Krenimo od početka. Uslijed velikog siromaštva sredinom prošlog stoljeća Čileanci su na vlast izabrali socijalista Salvadora Allendea koji je uveo protekcionistički režim u ekonomiju. Velike barijere na uvoz robe iz drugih zemalja dovele su do nestašice i pada standarda, cijene su rasle nezaustavljivo. Godine 1972. inflacija je došla na nevjerojatnih 160 posto. Allende je nacionalizirao rudnike i sva velika poduzeća te je ograničio površine na kojima poljoprivrednici mogu raditi za sebe. Život je postao nepodnošljiv kad je 1973. vojska izvela puč, a Allende se ubio prije negoli je bio uhvaćen. General Augusto Pinochet proglasio se novim predsjednikom.

Pinochet je bio klasični diktator koji je odmah u startu najavio da demokratskih izbora više neće biti. Ubijao je svoje političke protivnike, a posebno je mrzio socijaliste. Tijekom njegove vladavine procjenjuje se da je ubijeno dvije do tri tisuće ljudi isključivo zbog političkog stava, a desetke tisuća je zatvorio ili protjerao iz zemlje. Sindikati su bili zabranjeni, a prosvjede je gušio u krvi. Vojska je preuzela vlast.

Usprkos svim negativnim i zapravo groznim karakteristikama i djelima, Pinochet je imao jednu pozitivnu stranu. Vjerovao je da će oslobađanjem tržišta pobijediti veliku ekonomsku krizu u svojoj zemlji. Potražio je pomoć u SAD-u, kod tada poznatog ekonomista Miltona Friedmana koji je radio na Sveučilištu u Chicagu. Skupina Friedmanovih studenata, među kojima su neki rođeni Čileanci, došla je u Santiago kako bi primijenila Friedmanovu ekonomsku teoriju u stvarni život. U čileanskim medijima popularno su nazvani "Chicago boys", a diktator Pinochet u njih je polagao velike nade za spas ekonomije.

Njihov je dugoročni plan imao nekoliko etapa od 1974. do 1990. godine i sažet je u tri osnovne točke: stabilizacija inflacije, privatizacija državnih poduzeća i privlačenje stranih investitora. Milton Friedman je svoj plan nazvao "Politika šoka" zato što je bila riječ o naglom preokretu iz socijalističke ekonomije u slobodnotržišnu, a lijevi kritičari su ga kasnije nazvali "Doktrina šoka". Friedmanu su desetljećima kasnije predbacivali da je nemoralno što je svoj eksperiment tako hladno odlučio primijeniti na jednom narodu, no činjenica je da su Čileanci u tom trenutku bili toliko očajni da im nikakav eksperiment nije mogao više odmoći. Iako je u početku, prvih 10-ak godina bilo jako teško i mnogi su ostajali bez posla prilikom potpunog otvaranja tržišta (domaća se proizvodnja dugo nije mogla nositi ni kvalitetom ni cijenom sa stranom konkurencijom), politika šoka je sredinom 1980-ih počela davati konkretne rezultate.

Narod se izvukao iz siromaštva, inflacija je ukroćena, ljudi su se navikli na zakone tržišta i prilagodili. Kako je narod bolje živio, diktatoru je bilo sve teže zadržati vlast. Konačno je 1988. godine pogazio svoje obećanje da izbora neće biti i raspisao prve demokratske izbore na kojima je poražen. Vlast je preuzela konzervativna stranka koja je zadržala istu ekonomsku politiku. Od 1990-ih do danas vlast se u Čileu mijenjala više puta, ali nijedna politička opcija nije htjela skrenuti s puta koji su izgradili "Chicago boysi".

Milton Friedman je nakon demokratskih promjena u Čileu ponosno izjavio kako je to "dokaz da slobodno tržište oslobađa ljude u svakom pogledu": Ja to zovem čileanskim čudom, ne samo zato što se pokazalo dobrim, nego i zato što je ispalo baš onako kako je Adam Smith (škotski ekonomist iz 18. stoljeća, autor knjige "Bogatstvo naroda" - op.a.) predvidio da će biti...Još je važnije da je vojna hunta na kraju zamijenjena demokratskom vlašću. Znači da je čileanski ekonomski model slobodnog tržišta doveo do slobodnog društva...Ne postoji na svijetu, među svim socijalističkim zemljama, primjer da je jedan diktator srušen na nenasilan i demokratski način, kako je to učinjeno u Čileu.





 



Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Most izbacuje čovjeka iz stranke jer je na Facebooku podijelio članak s Liberala

Ekonomija

PIŠE: LIBERAL.HR

Kako se države suočavaju s klimatskim izazovima: Oporezuju građane pa subvencioniraju zagađivače

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi Hrvatska bila Finska...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

I robot-policajac je, na kraju krajeva, i dalje policajac.

Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska opet živi u devedesetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedili smo udio godišnje učiteljske plaće u BDP-u po stanovniku RH s drugim zemljama Europske unije.

Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Koji je smisao školstva?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je objasniti kako su ga kritičari pogrešno interpretirali pa se uspio još više zakopati.

Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: