Jesu li svi protivnici mjera slobodoljubivi?

Novinari još od početka koronaludila imaju dosta problema tražeći najbolji naziv za protivnike represivnih epidemioloških mjera (oni vole zanemariti ovu riječ "represivnih", ali ja smatram da je ona ključna jer protiv samih mjera - u obliku zdravstvenih savjeta kao u Švedskoj, Finskoj i Norveškoj - nemam ništa, dok ne prijeđu u represiju kao sada kod nas).

Prvo su nas nazvali "antikoronaši". To se njima činilo kao super izraz jer zvuči dovoljno pogrdno.

A ja sam se pitao zašto baš "antikoronaši". Nemam ništa protiv korone, meni ona ne smeta. No, ako ćemo mi biti "antikoronaši", onda to znači da su naši protivnici - koronaši. Onog trenutka kad smo mi počeli njih nazivati "koronaši" - jer to su si ime praktički sami dali - prestali su koristiti taj izraz.

Pa su probali svašta drugo - ekstremni desničari, teoretičari zavjera, svašta nešto. Sve zvuči neuvjerljivo čak i njima, a kamoli nekom iole objektivnom promatraču. Prijateljica je na Facebooku napisala da bi pravi naziv za protivnike mjera trebao biti "slobodoljubivi ljudi". Uh, kako bih volio da je u pravu, ali, nažalost, nije.

Protivnici ovakvih, represivnih epidemioloških mjera, dolaze iz potpuno različitih društveno-političkih krugova i s različitim razlozima se opiru represiji. Nemoguće nas je strpati u isti koš pod bilo koji nazivnik.

Znam zašto se ja protivim i to mora biti jasno - jer smatram, a znanstveni dokazi upućuju na to, da represivne mjere koje provode vlade prema svome stanovništvu nemaju značajan utjecaj na širenje ili suzbijanje virusa. Smatram ne samo da su takve mjere nepotrebne, već i ozbiljno štetne jer služe za maltretiranje ljudi i uvođenje jednog oblika diktature. Smatram da je ova civilizacija temeljena na osobnim slobodama pa nipošto ne može naći spasenje u ukidanju tih sloboda i državnoj represiji.

Međutim, vidio sam mnogo ljudi, koji se također opiru ovakvim mjerama, a nemaju ni približno slične razloge. Shvatio sam dobro i otkud to dolazi. Riječ je mahom o desničarima, vrlo često radikalnim katolicima, koji su u kovid-diktaturi (vjerojatno ispravno) vidjeli nastanak nove religije. Budući da su oni već čvrsto vezani za jednu religiju i crkvu, osjećaju pritisak pod kojim im se nameću rituali i običaji jedne sasvim druge religije i crkve. I, logično, odbijaju to, kao što bi svaki vjernik odbijao ako ga silom pokušate prebaciti na drugu vjeru.

Takvi ljudi se ne protive ovoj represiji jer vole slobodu, već zato što im se ne sviđa ovakva diktatura. No, oni bi rado, da dobiju moć, uveli niz drukčijih, svojih mjera, koje bi značile opet diktaturu, samo na drugi način. Recimo, to su ljudi koji bi zabranili pornografiju, uveli državni videonadzor čak i u privatnim prostorijama te žestoko kažnjavali ljude koji snimaju ili gledaju porniće. Jer to je u skladu s njihovom vjerom. Zanimljivo, za zabranu pornografije oni koriste mahom slične (zdravstvene) razloge kao i ljevičari za lockdown.

I ne bi stali samo na pornografiji. Njima je sasvim normalno da seksualne radnice završe u zatvoru, a u zatvor bi slali i žene koje se odluče na pobačaj. Kada je riječ o maskama zbog epidemije, vikat će "Moje tijelo, moja stvar!", ali kad je riječ o izboru žene da rodi ili ne, onda to više nije njeno tijelo i njena stvar. Onda to treba biti DRŽAVNO tijelo i DRŽAVNA stvar. Vidite kako lako mogu napustiti ljubav prema slobodi?

A o gej pravima da ne pričam. Ako ste 2013. godine glasali za ustavnu zabranu gej braka, onda ne možete reći da ste za slobodu ni pod razno. Sloboda ne znači samo da VI možete raditi stvari koje se vama sviđaju, već da to može SVATKO. Pa i oni koji rade stvari koje se vama ne sviđaju. Tako bar kaže klasična teorija o slobodi. Njeni začetnici su engleski filozofi Thomas Hobbes i John Locke, koji su opisivali slobodu (u slobodnom prijevodu) kao "mogućnost da svaki čovjek traži sreću na svoj način, bez ograničenja ili prisile od strane drugih, dok god svojim djelovanjem ne narušava slobodu drugih".

Ako ćemo uzeti tu definiciju slobode kao ispravnu, a mi na Liberalu prihvaćamo tu klasičnoliberalnu školu, onda ispada da mnogi, možda čak i većina, među protivnicima ovakvih represivnih mjera, zapravo nisu ljubitelji slobode.

Primjera imate koliko hoćete. Recimo, ljudi koji su slavili Trumpa kad je šikanirao "ilegalne imigrante" jer im nedostaje neki dokument kad su prelazili granicu, sada se jako ljute što će njih tražiti covid-putovnicu kad budu prelazili granicu. To znači, oni žele slobodu za sebe, ne za druge. Ili, mnogi od njih ozbiljno vole Vladimira Putina i njegov način autokratske vladavine u Rusiji. 

Ali svi oni sada vole pričati o slobodi, ljudskim pravima, svim tim dobrim liberalnim vrijednostima koje im još donedavno nisu bile nimalo drage. Kako to?

Odgovor na to pitanje dao je moj omiljeni filozof Ludwig von Mises još 1922. u knjizi "Socijalizam". On je pisao o tome kako su socijalisti tada u nesocijalističkim zemljama pozivali na slobodu govora i izbora jer su bili proganjani. Ali, Mises je primijetio, to rade samo tamo gdje su u oporbi i dok su u oporbi. Kada se domognu vlasti, pisao je, socijalisti će zaboraviti na ta liberalna ljudska prava i neće ih priznati svojim protivnicima.

Mislim da se ista stvar sada događa s desnicom. Desnica je trenutno u oporbi, u defanzivi. Bez obzira, čak i u zemljama gdje su nazovi-desne stranke na vlasti, poput Njemačke, desnica je zapravo u oporbi jer prevladava ljevičarski narativ - i u medijima, i u kulturi, i u politici. Desnica je u takvoj poziciji da ne može diktirati ništa. Mora se braniti. Pa kao socijalisti u prošlom stoljeću u mnogim zapadnim zemljama, tako i desničari danas, prisiljeni su boriti se za svoja temeljna prava na slobodu govora, izbora, kretanja itd.

U ovom trenutku njima je liberalizam super. Ali baš poput socijalista, ako se jednom promijeni odnos snaga, desnica će brzo zaboraviti na ljudska prava i slobode. Kad dobije moć, to što sada traže za sebe, neće dati svojim protivnicima (uključujući nas, liberale). U tom slučaju, kad bi se to dogodilo, klasični liberali bi opet bili u oporbi i borili se, skupa s ljevičarima, protiv nove diktature.

Dakle, nije svatko, tko se protivi ovakvim mjerama, ljubitelj slobode i liberal. Samo oni koji žele jednaka prava i slobodu za svakog pojedinca. Ovo sam morao objasniti jer vidim dosta zbunjenosti i u medijima i na društvenim mrežama.