Čovječanstvo dobiva rat protiv ekstremnog siromaštva zahvaljujući kapitalizmu i globalizaciji

23.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...
Pupovac odbrusio novinaru na pitanje zašto štiti Plenkovića: ʼNije vaš posao da ispravljate meneʼ
Peticija za spas interneta: Poručite našim europarlamentarcima da nam se prestanu igrati sa slobodom govora!
Zašto Facebook štiti desne ekstremiste od satire i kritike?
Borci za socijalnu jednakost su najveća prijetnja ravnopravnosti
Brak HDZ-a i HNS-a je nešto najprirodnije što nam se dogodilo
Sada je i službeno: Hrvatska dobiva internet policiju za suzbijanje nepodobnih komentara
Hrvati mrze strani kapital, ali žele stranog poslodavca
Poplave u Hrvatskoj ne uzrokuje kiša nego lokalni uhljebi
HRW: Kineska vlast čini zločin protiv čovječnosti nad muslimanskom manjinom
Erdogan upire prstom u druge, a on je glavni krivac za financijsku krizu u Turskoj
Dame i gospodo stručnjaci, smatrate li i dalje da je lex Agrokor bio dobra ideja?
Nova analiza potvrdila: Nordijske zemlje imaju slobodnije tržište od SAD-a
Kandidat za predsjednika SAD-a u Miamiju citirao Che Guevaru. Nije dobro prošao...
Dan Europe nema veze s antifašizmom. Evo što Europa danas slavi...
'Pobačaj je smrtni grijeh, ali nema tog grijeha koji Bog ne može oprostiti'
Fidel Castro: Nepoznat točan broj njegovih žrtava, mnoge nisu popisivali
Dragi drugovi iz Telegrama, ʼStojadinʼ nikada nije bio ʼeuropski automobil godineʼ...
Kosor brani Lex Agrokor, mulja i maže oči javnosti
Pomozimo mu da shvati: Bunjac se čudi što građani Kube ne plaćaju porez

Čovječanstvo dobiva rat protiv ekstremnog siromaštva zahvaljujući kapitalizmu i globalizaciji


PIŠE Mario Nakić

17. rujna 1987. godine svećenik i dobrotvor, otac Joseph Wresinski je pred 100.000 ljudi u Parizu pozvao svijet na borbu protiv siromaštva. Borci za ljudska prava tada su se obvezali da će činiti sve kako bi pobijedili ekstremno siromaštvo u cijelom svijetu. "Gdje god su muškarci i žene osuđeni na život u ekstremnom siromaštvu, ugrožena su ljudska prava. Naša je ljudska dužnost udružiti se i učiniti sve da ljudska prava budu poštivana svakome i svuda", rekao je Wreskinski pred okupljenom gomilom.

Otac Wreskinski više nije živ, ali bio bi jako zadovoljan da može vidjeti kako siromaštvo u svijetu ubrzano nestaje. Tijekom zadnjih 25 godina zabilježen je dosad neviđeni napredak. Ne samo da je udio siromašnog stanovništva na rekordno niskoj razini, nego je usprkos činjenici da je populacija povećana za 2 milijarde stanovnika opao i broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu.

Johan Norberg u knjizi "Progress" piše: "Da ste mogli birati društvo u kojem ćete živjeti, ali ne i socio-ekonomski sustav, vjerojatno biste izabrali društvo s najnižim udjelom siromašnih, jer to je najbolja prosudba o životu prosječnog građanina".

Prije 200 godina 94% svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu (s prihodima ispod 1.90 dolara dnevno prilagođeno kupovnoj moći). U 1990. taj je udio smanjen na 34,8 posto, a u 2015. na samo 9,6 posto.



Prva slika prikazuje kretanje udjela stanovništva ispod granice siromaštva, a druga omjer stanovništva koje živi u ekstremnom siromaštvu i ostalih
Izvor: OurWorldInData

Tijekom posljednjih 25 godina više od 1,25 milijarde ljudi izašlo je iz ekstremnog siromaštva, što znači 138.000 ljudi dnevno. Ako vam treba 5 minuta da pročitate ovaj tekst, još 480 ljudi će izaći iz siromaštva za to vrijeme. Napredak je fenomenalan. Prije 200 godina samo 60 milijuna ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu. U 2015. godini 6,6 milijardi ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu.

Sad pogledajmo one koji još uvijek žive u ekstremnom siromaštvu. Na stranicama Maxa Rosera, profesora sa Sveučilišta Oxford, Our World in Data koji koristi bazu Svjetske banke iz 2013. godine, tada je 746 milijuna ljudi živjelo u ekstremnom siromaštvu. Među njima nešto više od 380 milijuna stanovnici su Afrike, a najviše ih je u Nigeriji (86 milijuna). Oko 327 milijuna je u Aziji od kojih je najviše u Indiji (218 milijuna) i Kini (25 milijuna). Ostalih 35 milijuna ljudi u ekstremnom siromaštvu živi na 4 preostala kontinenta. Drugim riječima, 40% ljudi u ekstremnom siromaštvu živi samo u dvije države: Indiji i Nigeriji.

Nakon liberalizacije ekonomije 1991. godine, prosječni prihod kućanstva Indije raste 7,5 posto godišnje, što znači da je prosječno indijsko kućanstvo utrostručilo svoju imovinu tijekom zadnjih 25 godina. Kako se bogatstvo povećava, siromaštvo u toj zemlji se smanjilo za gotovo 24 posto. Ali najvažnije za Dalite - najsiromašniju kastu u indijskom društvu - stopa siromaštva se smanjila tijekom 25 godina čak i više - 31 posto. To znači da u naciji s najvećim brojem siromašnih najsiromašnije stanovništvo brzo postaje bogatije i sve više ljudi se izvlači iz siromaštva.

Sličan trend je i u Nigeriji. Od početka ovog tisućljeća BDP po stanovniku se povećao za 800 posto, s 270 na preko 2.450 dolara. Još uvijek ima mnogo posla, ali ovakva razina napretka pokazuje da je brzina ekonomskog rasta ohrabrujuća čak i u najsiromašnijim zemljama, objavljeno je na stranici Human Progress.

Najsiromašnijima pomaže utjecaj slobodnotržišnog kapitalizma koji zadnjih 200 godina uspješno vodi borbu protiv ekstremnog siromaštva. Industrijska revolucija je pretvorila nekoć siromašne zapadne zemlje u bogata društva. Nova era globalizacije, koja je započela oko 1980., dala je priliku zemljama u razvoju da se priključe globalnom gospodarstvu i rezultirala najvećem bijegu iz siromaštva ikada u povijesti. To je nešto što bi proslavio i otac Wresinski.

 



Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: