Čovječanstvo dobiva rat protiv ekstremnog siromaštva zahvaljujući kapitalizmu i globalizaciji

23.6.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Zašto Plenković & co. ne smiju dobiti kontrolu nad Facebookom
Reforma školstva ne smije stati samo na kurikulumu. Cijeli sustav je koma!
Erdogan upire prstom u druge, a on je glavni krivac za financijsku krizu u Turskoj
Hrvati preferiraju strane poslodavce, a Grmoja ih želi otjerati iz Hrvatske
Branimir Bunjac - nepresušni izvor lažnih vijesti
Radnička fronta pod udarom fanova: ʼTko vam je savjetovao ovakvu pozadinu?ʼ
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!
Ovaj biskup kaže da su mladi vjerski nepismeni. Znači da vjeronauk u državnoj školi ne funkcionira?
Austrijski kancelar traži prekid pregovora o pristupanju Turske EU zbog zabrane Pridea
Švedska općina skoro bankrotirala zbog socijalne pomoći za izbjeglice
Marićeva mjera je diskriminatorska, protuustavna i protuzakonita
Liberali koji se dive Erdoganu i njihove sitne laži
Zašto su hrvatske sobarice toliko ljute na Srpkinje?
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju
Ayn Rand - najkontroverznija spisateljica 20. stoljeća
Ovako je Mises pisao o fašizmu 1927.
Nova europska politička grupacija, čiji će član vjerojatno biti i Živi zid, ima samo jedan zajednički cilj
Nikaragva: Država u ratu sa studentima i Crkvom, svećenici mole za pomoć
Objavljen je novi Indeks ljudskih sloboda, Hrvatska više nije najgora u EU

Čovječanstvo dobiva rat protiv ekstremnog siromaštva zahvaljujući kapitalizmu i globalizaciji


PIŠE Mario Nakić

17. rujna 1987. godine svećenik i dobrotvor, otac Joseph Wresinski je pred 100.000 ljudi u Parizu pozvao svijet na borbu protiv siromaštva. Borci za ljudska prava tada su se obvezali da će činiti sve kako bi pobijedili ekstremno siromaštvo u cijelom svijetu. "Gdje god su muškarci i žene osuđeni na život u ekstremnom siromaštvu, ugrožena su ljudska prava. Naša je ljudska dužnost udružiti se i učiniti sve da ljudska prava budu poštivana svakome i svuda", rekao je Wreskinski pred okupljenom gomilom.

Otac Wreskinski više nije živ, ali bio bi jako zadovoljan da može vidjeti kako siromaštvo u svijetu ubrzano nestaje. Tijekom zadnjih 25 godina zabilježen je dosad neviđeni napredak. Ne samo da je udio siromašnog stanovništva na rekordno niskoj razini, nego je usprkos činjenici da je populacija povećana za 2 milijarde stanovnika opao i broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu.

Johan Norberg u knjizi "Progress" piše: "Da ste mogli birati društvo u kojem ćete živjeti, ali ne i socio-ekonomski sustav, vjerojatno biste izabrali društvo s najnižim udjelom siromašnih, jer to je najbolja prosudba o životu prosječnog građanina".

Prije 200 godina 94% svjetske populacije živjelo je u ekstremnom siromaštvu (s prihodima ispod 1.90 dolara dnevno prilagođeno kupovnoj moći). U 1990. taj je udio smanjen na 34,8 posto, a u 2015. na samo 9,6 posto.



Prva slika prikazuje kretanje udjela stanovništva ispod granice siromaštva, a druga omjer stanovništva koje živi u ekstremnom siromaštvu i ostalih
Izvor: OurWorldInData

Tijekom posljednjih 25 godina više od 1,25 milijarde ljudi izašlo je iz ekstremnog siromaštva, što znači 138.000 ljudi dnevno. Ako vam treba 5 minuta da pročitate ovaj tekst, još 480 ljudi će izaći iz siromaštva za to vrijeme. Napredak je fenomenalan. Prije 200 godina samo 60 milijuna ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu. U 2015. godini 6,6 milijardi ljudi nije živjelo u ekstremnom siromaštvu.

Sad pogledajmo one koji još uvijek žive u ekstremnom siromaštvu. Na stranicama Maxa Rosera, profesora sa Sveučilišta Oxford, Our World in Data koji koristi bazu Svjetske banke iz 2013. godine, tada je 746 milijuna ljudi živjelo u ekstremnom siromaštvu. Među njima nešto više od 380 milijuna stanovnici su Afrike, a najviše ih je u Nigeriji (86 milijuna). Oko 327 milijuna je u Aziji od kojih je najviše u Indiji (218 milijuna) i Kini (25 milijuna). Ostalih 35 milijuna ljudi u ekstremnom siromaštvu živi na 4 preostala kontinenta. Drugim riječima, 40% ljudi u ekstremnom siromaštvu živi samo u dvije države: Indiji i Nigeriji.

Nakon liberalizacije ekonomije 1991. godine, prosječni prihod kućanstva Indije raste 7,5 posto godišnje, što znači da je prosječno indijsko kućanstvo utrostručilo svoju imovinu tijekom zadnjih 25 godina. Kako se bogatstvo povećava, siromaštvo u toj zemlji se smanjilo za gotovo 24 posto. Ali najvažnije za Dalite - najsiromašniju kastu u indijskom društvu - stopa siromaštva se smanjila tijekom 25 godina čak i više - 31 posto. To znači da u naciji s najvećim brojem siromašnih najsiromašnije stanovništvo brzo postaje bogatije i sve više ljudi se izvlači iz siromaštva.

Sličan trend je i u Nigeriji. Od početka ovog tisućljeća BDP po stanovniku se povećao za 800 posto, s 270 na preko 2.450 dolara. Još uvijek ima mnogo posla, ali ovakva razina napretka pokazuje da je brzina ekonomskog rasta ohrabrujuća čak i u najsiromašnijim zemljama, objavljeno je na stranici Human Progress.

Najsiromašnijima pomaže utjecaj slobodnotržišnog kapitalizma koji zadnjih 200 godina uspješno vodi borbu protiv ekstremnog siromaštva. Industrijska revolucija je pretvorila nekoć siromašne zapadne zemlje u bogata društva. Nova era globalizacije, koja je započela oko 1980., dala je priliku zemljama u razvoju da se priključe globalnom gospodarstvu i rezultirala najvećem bijegu iz siromaštva ikada u povijesti. To je nešto što bi proslavio i otac Wresinski.

 



Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: