U jeku skandala koji potresa najviše krugove Katoličke crkve, hrvatski kler našao se na skliskom terenu.

Ako se Crkva ponovno zapita zašto ljudi sve manje idu u crkvu, zašto je sve manje vjerskih brakova, zašto opada broj školske djece na vjeronauku...Odgovori dijelom leže u slici iznad.

Naravno, svatko ima pravo govoriti što želi i nitko nema pravo ljudima iz Crkve zabraniti da govore. Ali isto tako, nitko nema pravo tražiti od ostalih da ne reagiraju na stvari koje imaju malo veze s razumom.

U jeku skandala koji je rezultirao osudom australskog kardinala Pella za silovanje 13-ogodišnjeg i 12-ogodišnjeg ministranta u prostorima katedrale u kojoj je netom prije služio misu (radi se o dosad najvišem dužnosniku Vatikana osuđenom za seksualni zločin protiv djece), biskup Jezerinac priča o parfemima od fetusa potpuno ignorirajući činjenicu da je i papa Franjo upravo obećao obračunati se s monstrumima u mantijama koji su zlorabili moć i autoritet kako bi zadovoljili svoje najniže strasti silujući nevinu djecu. Jezerinac pri tom ne želi izgovoriti riječ "pedofilija", nego "to" naziva događajima koji su se dogodili prije 50, 60, 70 godina "i sad ti dokaži".

Biskup je tu ušao na prilično sklizak teren. Ako uzmemo u obzir da su preživjeli iz Holokausta koji se dogodio prije 70 i više godina, godinama tražili svoje krvnike kako bi ih priveli licu pravde, jesu li oni neopravdano i klevetnički nastupali protiv svojih krvnika ili su samo htjeli zadovoljštinu za svu patnju koju su proživjeli od neljudi? A ne zaboravimo da su ti ljudi imali potporu cijelog svijeta u traženju nacističkih zlotvora i njihovih pomagača (tu svakako treba ubrojiti i ustaše kao hrvatsku inačicu rasnog zla). Tko može ostati nijem i gluh na vapaje ljudi koji sada, tek u poznim godinama, jedva smognu snage izaći u javnost i reći da ih je svećenik napastovao?

I misli li biskup Jezerinac da je tim ljudima bilo lako to reći? Tko zna koliko su godina ti jadnici morali tu razarajuću istinu nositi sa sobom. I ako su se nekome i povjerili, zbog utjecaja Crkve mogli su proći samo s prijekim pogledom nevjerice i gađenja. Umjesto što u jeku skandala (ako već nije imao ništa pametnije za reći) priča o parfemima koji se rade iz pobačenih fetusa, mogao se biskup Jezerinac pokajnički (u ime Crkve) zapitati od čega su sazdane suze silovane nevine dječice, tisuća dječaka i djevojčica. Jesu li sazdane od požude duhovnih i moralnih bogalja u svećeničkim haljama? Ili možda od šutnje i nečinjenja Jezerinčeve braće u biskupstvu diljem svijeta? Tko će vratiti djetinjstvo tim već sada zrelim ljudima?

Don Stojić je govoreći o pornografiji izjavio kako poznaje mladu ženu koja je uhvatila svog oca kako gleda pornografiju i u tom trenu je ostala bez menstruacije. Don Stojić inače kao studentski kapelan voli razmatrati pitanja o seksu. To mu je i uža znanstvena specijalnost. Čudno je da o takvim stvarima tako grlato govori čovjek koji takve stvari ne može/ne smije primijeniti u praksi. Još je čudnije što svoje znanstveno istraživanje nije usmjerio na pojave seksualnih devijacija među klerom jer na taj način bi pomogao u rasvjetljavanju žita od kukolja u samoj Crkvi, a vrlo vjerojatno i spasio živote onih nevinih. Ovako, ispalo je da je pornografija veliko i bremenito zlo, a pokazivanje pornografije djeci od strane svećenika (i po ovoj točki optužnice osuđen je već spomenuti kardinal Pell) nije se ni spomenulo.

Nisam pobornik generaliziranja. Niti su svi svećenici pedofili niti su svi sveci. Crkva je za vjernike utemeljena po djelovanju Isusa Krista. Kao takva ona je za vjernike Božja i vođena od Duha svetoga. S druge strane, ona je i ljudska, grešna i potrebna milosti pokajanja i okajanja. Isus je svojevremeno rekao: "Pustite malene k meni" (usp. Mt 19,13-15; Mk 10,13-16; Lk 18, 15-17). Stoga su postupci seksualnih predatora unutar Crkve i skrivanje istih od strane crkvene hijerarhije tim gori. Oni su dopustili da djeca misle da dolaze Isusu, a dolazili su likovima iz najgorih noćnih mora.

Voltaire je uskliknuo: "Uništite bestidnicu!" misleći pritom na Crkvu. Tom revolucionarnom i radikalnom pokliču i danas bi neki pribjegli. Upravo im Jezerinac i Stojić daju povoda za to. Ali ja smatram da se Crkva treba ugledati na lik Marije Magdalene, biblijske bludnice koju je zaštitio sam Krist. "Idi i ne griješi više" (usp. Iv 8,11) - rekao joj je Isus i oprostio joj.

Crkva je danas više nego ikada pozvana tražiti oprost i više nikada ne dopustiti seksualno zlostavljanje unutar svojih redova. A najmanje joj trebaju kreature koje će pod egidom moraliziranja pokušati umanjiti zločine učinjene protiv djece.