Amerikanci nemaju HZZO, imaju slobodno tržište i izbor između privatnih polica osiguranja. Zato imaju više novca koji troše, između ostalog, i u humanitarne svrhe. Godišnje potroše preko 350 milijardi dolara poklanjajući dobrotvornim crkvenim, privatnim i lokalnim fondovima, a taj se novac troši za pomoć onima u potrebi, troškove liječenja siromašnih, školovanje itd.

Čak 72 posto Amerikanaca sudjeluje u doniranju humanitarnih fondova i u prosjeku svaki stanovnik donira godišnje preko 1.100 dolara što ih je stavilo na 2. mjesto Svjetskog indeksa darivanja.

Nemojte misliti da je SAD po tome poseban u odnosu na druge kapitalističke zemlje. I Kanada, Velika Britanija, Irska vrlo su blizu tim sumama kad je riječ o poklanjanju novca u humanitarne svrhe.

Sad zamislimo na trenutak da takav sistem imamo u Hrvatskoj (i da smo jednako solidarni kao Ameri). Ja vjerujem da bismo mi možda bili i solidarniji od njih da zarađujemo tako dobro, ali nećemo pretjerivati pa ćemo uzeti primjer da smo solidarni točno kao oni. Pretvoreno u naš broj stanovnika i kune, ispada da bi Hrvati godišnje dobrovoljno poklanjali oko 30 milijardi kuna, baš za ovakve svrhe kao što su teško bolesna djeca za čije liječenje HZZO ne može naći 10,5 milijuna kuna.

Dakle, da smo izabrali njihov zdravstveni sustav i njihov ekonomski model, sad bismo sigurno mogli spasiti djecu bez pomoći države. Ali ne, mi mislimo da je njihovo zdravstvo koma, užas, mi sebe smatramo solidarnijom nacijom (iako smo po Svjetskom indeksu darivanja u donjem dijelu ljestvice). Mi vjerujemo u našu državu i političare toliko da smo im dali da upravljaju trećinom naših prihoda jer mislimo da nam je tako zdravlje osigurano. Mi smo zapravo cijelo vrijeme financirali Agrokor i razne perverzije naših političara i birokrata. A oni sad mrtvo-hladno kažu: Sorry, nema novca za liječenje djece!

HZZO ubija. Da nema HZZO-a i da imamo slobodno tržište, novac za bolesnu djecu uopće ne bi bio upitan.