Slaven Letica nije baš najbolje primio moju kritiku kad je napadao STEM revoluciju i robotiće u hrvatskim školama. To ga je pogodilo do te mjere da mi se žalio kako on "nikada nije bio član HSP-a". Bit će da onda lažu na službenoj stranici Hrvatskog sabora gdje piše "- zastupnik je 10. veljače 2005. prekinuo sve veze sa Zagorskom demokratskom strankom, a 23. veljače 2005. sa Hrvatskom strankom prava. Od 22. prosinca 2003. do 23. veljače 2005. godine zastupnik je bio član Kluba zastupnika Hrvatske stranke prava."

Nakon 5 godina u Saboru - taman da zasluži povlaštenu saborsku mirovinu - gdje je ušao kao kandidat na listi stranke čiji član, kako sad tvrdi, nikada nije bio - Slaven Letica odlučio je da nam ponovno drži prodike. Ovaj put se čudi što - pazite sad ovo - Hrvati "mrze vlastitu državu, domovinu, pa i sebe".

"Iako toga nismo svjesni, sebe same i svoje bližnje (društveno, ne obiteljski) često mrzimo i preziremo (o tradicionalnom hrvatskom jalu u novom, kapitalističkom ruhu pisat ću drugom prigodom) više i strastvenije nego tuđe, drugo i drukčije. Međutim, ta mržnja i prijezir žive svoje mračne, intimne i podzemne živote, nagrizajući ono što neki sociolozi nazivaju „nacionalnim karakterom”, drugi „običajima (nacionalnog) srca”, a treći duševnim zdravljem nacije."

Proplakah. Zbilja me oduševljava kako nekoć veliki obožavatelj lika i djela Josipa Broza, koji je nedavno i izabran među najveće titoiste, uspješno reformiran u tako modernog domoljuba, koji pršti ljubavlju i lijepim riječima prema samostalnoj Hrvatskoj. Što bi na to rekao drug Tito?




Meni je prosto fenomenalno kako ljudi mogu od ljubitelja jednog sistema (anacionalnog, jugoslavenskog, komunističkog) postati ljubitelji nečega potpuno drugog (hrvatskog, domoljubnog, konzervativnog, nacionalnog). I ne samo ljubitelji! Ovaj Letica pokušava se progurati i kao glavni protagonost domoljublja. Poput jednog zahrđalog vjetrokaza, koji više ne pokazuje dobro, ali dovoljno škripi da ga možemo dobro čuti i da nam kvari sluh, on nam pokazuje kamo krenuti, u kojem pravcu. A to je - "ljubav prema domovini, državi, narodu, sebi".

Eh sad, netko potpuno neiskusan i naivan, poput djevojke koja bi pala na foru "baš lijepo izgledaš" s rukom na njenom dupetu, možda bi mogao i povjerovati u iskrenost i nevinost ovako lijepih riječi. Međutim, svatko s imalo soli u glavi jasno će vidjeti pokušaj podmetanja države u istu ladicu s domovinom i narodom.

Što se mene osobno tiče, ja ne gajim nikakav osjećaj plemenske pripadnosti tako da ja možda nisam najbolji primjer, ali poznam jako puno ljudi koji se osjećaju dijelom ove nacije, koji jako vole hrvatsku domovinu i narod, ali ne vole državu. Leticin pokušaj da podvali državu među ono što bi ljudima, barem onim tradicionalnijim, trebalo biti svetinja, neće proći.

Razlog je jednostavan - s domovinom, zemljom i narodom se puno lakše ljudi poistovjećuju. S državom baš i ne, pogotovo ako je ona pokvarena i korumpirana poput naše. Država nismo "mi", država su "oni". Država su likovi poput Slavena Letice. Država je HDZ, SDP, Živi zid i sve ostale stranke u Vladi, Saboru i svim njihovim odborima. Država su njihovi uhljebi u HEP-u, Hrvatskim vodama, svim gradskim i općinskim tvrtkama. A mi smo država samo jednom mjesečno - onda kad treba puniti državni proračun.

Da sam ja na mjestu Slavena Letice i da uživam u saborskoj mirovini, vjerojatno bih i ja sad pucao od ljubavi prema državi, našem zdravstvu, našim sveučilištima i boljela bi me ona stvar što je sve navedeno u banani, što nam se zdravstvo raspada, što su nam sveučilišta sprdnja, što država ne funkcionira iz kojeg god kuta da pogledaš. Možda bih se onda i ja čudio običnim smrtnicima koji ne iskazuju bezrezervnu ljubav prema toj i takvoj državi. Ali eto, nismo svi bili titoisti pa pravaši, ne možemo svi uživati u blagodatima darežljive države, neki moraju i zarađivati za tu državu. Ima nas još uvijek dosta koji razmišljamo i o budućnosti u ovoj zemlji. Mi želimo mijenjati jer nam se ne sviđa država kakvu ste stvorili. Nimalo nam se ne sviđa. A da bismo je mijenjali, trebamo uvidjeti sve što ne valja i na to ukazivati, za početak. To se inače zove konstruktivna kritika, bez nje nema nikakvih promjena.

Gospodine Letica, hvala vam na vašoj brizi koju iskazujete za ovaj narod, ali takvi nazadnjaci nam više zaista nisu potrebni. Ne trebaju nam spin doktori koji bi nas pokušavali vratiti etatizmu. Hrvatska je baš onakva kakvu ste stvorili. Uživajte u njoj, a nas pustite da je pokušamo promijeniti nabolje.