Saborska zastupnica Dalija Orešković konačno je objasnila zašto kod totalitarnih režima spominje samo NDH, a ne i SFRJ. Ovo će iznenaditi vjerojatno nikoga - ona komunizam i SFRJ uopće ne smatra totalitarnim režimom.

"Zato što se povijest Hrvatske u razdoblju od 1945. do 1990. godine ne može izjednačavati niti uspoređivati s razdobljem NDH. Zato što sam svjedok razdoblja u kojem sam živjela, rođena sam 1977. godine. Zato što mi je neprihvatljivo pričati nebuloze o komunizmu i totalitarizmu kojeg od 1977. do 1990. nije bilo."

Primijetit ćete da Dalija koristi anegdotalni i osobni argument - živjela je tada, nije vidjela nikakav totalitarizam ni komunizam, znači da ga nije bilo.

Primijetit ćete također da je ona 1990. - u posljednjoj godini koju ovdje navodi - napunila 13 godina. Kako bi dijete uopće trebalo primijetiti bilo kakav totalitarizam s 9, 10 ili 13 godina? Što se to tako strašno trebalo dogoditi da djetetu u tim godinama uopće bude jasno u kakvom sistemu živi, a kamoli bilo kakve druge, ozbiljnije stvari?

Onda bismo mogli njen vlastiti anegdotalni argument okrenuti protiv nje - ako nije živjela za vrijeme NDH, kako može znati da je NDH bila totalitarna? Argument je glup, ali to je njen argument.

Povijesno gledano, prva rečenica joj je djelomično točna. Razdoblje SFRJ se ne može uspoređivati s razdobljem NDH iz jednog vrlo jasnog razdoblja - sve 4 godine tijekom postojanja NDH država je bila u ratu. Samom tom činjenicom znači da je moralo u svakom pogledu biti puno gore. NDH je bila Hitlerova kolonija i, kao takva, nije bila samostalna i morala je donijeti neke zakone po njegovom ukusu - primjerice one rasne; progonila je i uništavala cijelu židovsku zajednicu u Hrvatskoj (po Hitlerovoj želji) i još Srbe (po želji Pavelića i ustaša) te Hrvate koji su se protivili režimu. To su općepoznate činjenice.

Jugoslavija nakon rata bila je u miru sljedeće 45 godine, do sljedećeg rata. Nastala je na temeljima masovnog progona stotina tisuća Hrvata od kojih su mnogi stradali u egzekucijama, na najgori mogući način, gdje su im tijela bacana u jame. To je radila Dalijina Jugoslavija koja "nije bila totalitarna". Naravno da dijete od 10 godina nije moglo ni imalo znati išta o tome, ali to ne znači da se to nije dogodilo.

Kasnije je otvoren neki logor u koji su također slani tzv. "unutarnji neprijatelji" režima. Ni o tome 10-godišnja Dalija nije mogla ni trebala znati ništa, tako da je njoj uistinu u toj i takvoj Jugoslaviji bilo dobro.

Bilo je na tisuće političkih progona ljudi koji su samo izražavali svoje mišljenje, mahom ono koje se partijskoj vrhuški nije svidjelo. Među njima bilo je i Srba poput Milovana Đilasa, i Hrvata poput Vlade Gotovca čije riječi Dalija voli krasti za svoje statuse, ali zapravo ju nije briga. Imala je 5 godina za vrijeme drugog montiranog procesa protiv Gotovca, njoj je sasvim sigurno bilo dobro.

Imala je 14 godina kad je vojska njene divne Jugoslavije krenula punom snagom protiv Hrvata samo zato što su iskoristili svoje ustavno pravo na narodno samoodređenje i odcjepljenje. Ni tada vjerojatno nije mogla znati što se sve točno događa, ali morala je vidjeti da nešto s tom divnom državom možda ipak nije bilo u redu. Jer da je bilo sve u redu, zašto bi Slovenci i Hrvati htjeli izaći iz nje i zašto bi Jugoslavenska narodna armija (JNA) oružano napala Hrvatsku?

Ali današnja Dalija, s 48 godina, morala je u međuvremenu saznati za sve to. Morala je saznati i da je u njenoj divnoj Jugoslaviji vladalo jednoumlje, da je postojala samo jedna politička partija koja je određivala točno što će ljudi smjeti govoriti, pisati, čitati. Morala je dosad saznati sve to.

Mislim da ona dobro zna sve ove činjenice, ali ignorira i pokušava ih pobiti ovako djetinjastim anegdotalnim argumentima koji nemaju veze s razumom. Ona misli da su ljudi totalni idioti. Sutra će se ista ta gospođa duriti kad ju netko nazove Jugoslavenkom, što ona jest. Jer kako netko može potpuno ignorirati tolike zločine počinjene od strane jedne države, osim ako tu državu smatra svojom i tu državu voli svim srcem?