Bliži se druga godišnjica masakra koji su Hamasovi teroristi počinili 7. listopada 2023. godine, no teroristički napadi u kontinuitetu se periodično događaju od Amerike do Europe.

Zadnji, ali zasigurno ne i posljednji, nažalost, dogodio se na dan najsvetijega židovskog blagdana Jom kipura, 2. listopada u Manchesteru. Iako za sada postoje samo indicije da je napadač miroljubivog imena Jihad Al-Shamie imao pomagače, britanske vlasti sporo su se i oprezno očitovale o činjenicama napada. Ono što je poznato jest da je izbo nožem osiguranje ispred sinagoge, ubivši dvoje ljudi, a troje koje je ranio u teškom su stanju.

Njegova namjera bila je ući u sinagogu i raznijeti se, te ubiti što veći broj ljudi.

35-godišnjak rođen u Siriji, po preseljenju u Veliku Britaniju, provodi sretno djetinjstvo i mladost u tolstojevski sretnoj obitelji, dobrog imovinskog stanja, s roditeljima i braćom. Idilu, doduše, pomalo kvari detaljčić iz policijskog dosjea: prije ovoga napada Jihad je provodio dane u sjeni optužbe za silovanje, ali u šetnji i kondicijskim vježbama - slobodan nakon plaćene jamčevine.

Kako obično biva, susjedi i znanci opisuju ga kao normalnog čovjeka, u kojeg nikada ne bi posumnjali da je, zamislite, potencijalni terorist. Inače, kad džihadisti planiraju svoje krvave pohode, obično urbi et orbi informiraju ljude o svojim planovima.

No smijurija zvana britansko zakonodavstvo, doslovno kao u kakvom skeču Monty Pythona, kao da doista tako funkcionira. Sumnjiva lica, radikalizirana diljem europskih džamija i omladinskih kampova i udruga, drže pod prismotrom, ali su iznenađeni kada se dogodi terorizam.

Čin podmuklog krvavog napada - nožem, mačetama, bombama, gaženjem automobilima, najprije nazivaju incidentom, zatim danima ili mjesecima odlučuju je li izvođač masovnog masakra bio psihički stabilan ili labilan.

Ovaj jomkipurski u Manchesteru čak je i kraljevski par definirao kao incident, dajući izjavu za medije. Mediji, osobito BBC i Guardian, objavili su samo pregled činjenica o zlatnom mladiću Jihadu; ja nisam uspjela naći niti jednu rečenicu osude s njihove strane. Obično su im puna usta hvale za fripalestinere, a osude su rezervirane za Državu Izrael, vladu Benjamina Netanyahua, njegovih nekoliko ekstremističkih ministara, i termin genocid – koji Izrael provodi nad nedužnim Palestincima predvođenima Hamasom i drugim terorističkim organizacijama.

Iako se gotovo dvije godine vode pregovori o prekidu vatre između zaraćenih strana, a rat je inicirao Hamas, i taoci – njih možda još 20-ak živih – u njihovim su rukama, britanski premijer Keir Starmer 25. rujna ove godine priznao je palestinsku državnost. Edipovac Macron mu se pridružio, a proslavili su se i Kanađani.

Iz svih triju država moji kolege poslali su mi snimke prosvjeda iz različitih gradova, gdje tzv. korisni idioti iz petnih žila urliču: Globalizirajmo intifadu!

U rukama prosvjednika su ISIL-ove i Hamasove zastave, a izjave koje ponekad daju marširajući ulicama lede krv u žilama. One nisu samo antisemitske i mržnjom usmjerene prema postojanju Izraela, nego su neljudske, morbidne, odvratne, neshvatljive.

Druge pak snimke prikazuju ljudske nakaze različitih dobi kako kidaju postere s otetim taocima, rugaju se žrtvama i otvoreno pozivaju na ubijanje Židova. Meni osobno javljaju se isti takvi mordorski glasovi s istim željama. U nizu probranih imenica i glagola koje naš jezik lingvistički opisuje kao vulgarizme i barbarizme stanuju ti neki ljudi, koji samo tako fizički izgledaju. Neki su glupi i neobrazovani, no moja "statistika" govori da su brojniji navijači terorizma među obrazovanima i neglupima.

Koji im dio nedostaje da se stave na raspolaganje svijetloj strani čovječanstva, humaniziranoj, zaista ne mogu dokučiti. Jedino sigurno jest da su to sve kukavice i da vole crno-bijeli svijet.

Da bismo pokušali razumjeti ovaj opskurni mazohizam zapadnog čovjeka koji puca u sebe i demokratske vrijednosti društva u kojem je odgojen, u idućem ću se članku baviti temom Muslimanskog bratstva i kako je Zapad prihodovao tom projektu.

Uglavnom, dan nakon ubijanja Židova ispred sinagoge u Manchesteru, fripalestineri su nastavili svoje aktivnosti. Jučer je londonska policija objavila vijest da je tijekom dana privedeno najmanje 442 propalestinskih prosvjednika. Koliko je među njima budućih “normalnih” Jihada, pitanje je nad kojim se treba zamisliti.

Neki su "novinari", neki "aktivisti humanitarci", neki pak članovi Hamasa ukrcani na neku od brodica s Gretom i napušenom ekipom koja pjesmom i s nekoliko konzervi pomoći uporno pokušava spasiti svijet od zlih Židova. Među njima su i neke naše budale, iz Hrvatske i Srbije. Srbin je već odaslao Help! svojoj državi u slučaju da ga, jebote, zarobi IDF.

Dečko je, inače, iz vrlo neproblematične države u kojoj mu nedostaje razloga za borbu pa je pohrlio ponuditi svoja muda Hamasu. Na pola puta shvatio je da možda i neće stići do cilja.

Osobno se divim IDF-u koliko živaca imaju da uza sve probleme nađu vremena za ove budale s flotile, koje se uporno vraćaju, mantrajući "nehumano postupanje" prema njima, dok žderu sendviče čekajući izgon iz Izraela, utopljeni dekicama na sigurnom, unaprijed snimajući videoapele da su oteti.

A što očekivati od ponavljača. To i jest jedan od razloga opće i histerične mržnje prema Židovima stoljećima: oni su odlikaši. A i bit će novih milijardica za Gazu, ne moramo se brinuti, Ursula Briselska već ih je zagarantirala.

Da zaključimo, ako se smije: da, Jihad Engleski dio je svjetskoga džihadističkog pokreta od Istoka do Zapada i temelji se na ideologiji Muslimanskog bratstva (al-Ikhwan al-Muslimun) osnovanoga 1920-ih godina XX. stoljeća. No o tome u idućem tekstu.