Hrebak nije u pravu: Liberali ne bi trebali pozivati na kažnjavanje povika ZDS, evo zašto...

OGLAŠAVANJE

Sjećate se kako su me nedavno ljudi na našoj Facebook stranici optuživali za pristranost, da samo hvalim HSLS i Darija Hrebaka? I onda sam im objasnio kako ne mogu kritizirati ljude koji rade dobre stvari i šalju dobre poruke u javnost, da ne mogu kritizirati i napadati ono što je dobro, to treba podržati. Ali također, rekao sam, kada Hrebak kaže ili napravi nešto što smatram da treba kritizirati, ja ću ga prvi javno iskritizirati zbog toga.

I evo, dogodilo se i to. Normalno, ne postoje dvije osobe koje se baš u svemu slažu, pa tako se ni ja ne mogu složiti sa svim Hrebakovim stavovima. Ali danas je objavljeno nešto na što mislim da treba odgovoriti.

Gradonačelnik Bjelovara i kandidat za novog predsjednika HSLS-a je u intervjuu za Večernji list podržao kažnjavanje ljudi zbog povika "Za dom spremni!". Razgovor je bio dobar i zanimljiv, govorio je i o mnogim drugim stvarima, ali antifašisti s Večernjaka su baš to s povikom ZDS stavili u naslov. Ne zamjeram im previše jer znam da je i čitateljima, nažalost, to tema broj 1.

Isto to su kasnije tijekom dana na svojoj Facebook stranici učinili i HNS-ovci. Dakle, imamo dvije liberalne stranke koje žele kažnjavati isticanje nepodobnog političkog stava, što ZDS jest - izražavanje političkog stava. Ako uzmemo u obzir da su GLAS-ovci i IDS-ovci još otprije tražili stroži zakon koji će kažnjavati svakoga tko izrazi takav politički stav, a pretpostavljam da isto mišljenje imaju i u Pametnom, onda dolazimo do zaključka da je to nekakav konsenzus među strankama koje se predstavljaju liberalnima u Hrvatskoj - kažnjavanje iskazivanja nepodobnog političkog stava.

Mene to pomalo zabrinjava jer nam govori nešto o našim političkim strankama koje se predstavljaju kao liberalne. To znači da one ne shvaćaju na kojim principima liberalizam počiva. Dario Hrebak je za svoj stav o kažnjavanju povika ZDS dao sljedeće argumente: poštivanje zakona i suočavanje s prošlošću.

"Mi se moramo suočiti s prošlošću. Zakon je jasan i on se mora provoditi prema svima..."

Idemo redom. Moram reći da se slažem s obje njegove rečenice, ali one nisu argumenti za kažnjavanje povika ZDS. Naime, povijest je već pokazala da se državnom silom i ograničavanjem slobode govora ne postiže suočavanje s prošlošću. Naprotiv, najbolje ćemo se moći suočiti s prošlošću ako omogućimo potpuno slobodnu javnu raspravu. Ako ubijemo javnu raspravu na način da učinimo neke stavove ilegalnima, onda zaboravite bilo kakvo suočavanje s prošlošću.

Oni koji izbjegavaju suočavanje s prošlošću gledat će kako da ušutkaju svoje neistomišljenike, a upravo to je cilj antifašističkih zakona koji zabranjuju pojedina obilježja, pozdrave ili drugo izražavanje nepodobnih stavova.

Sasvim je moguće biti protiv neke ideologije ili režima, osuđivati tu ideologiju i javno prozivati njene pobornike, a da ne pozivamo na njihov državni progon. Jer državni progon znači ušutkavanje rasprave i čini od progonjenih žrtve. To će ih samo još više popularizirati.

Sloboda govora može biti ograničena samo u slučaju kad je govor namjerno i jasno povezan s nasiljem odnosno nekom štetom. To znači, trebaju se kažnjavati izravne prijetnje nasiljem i pozivi na nasilje. Ali nijedan politički stav, koliko god on bio loš, glup ili neispravan, zao - ne smije biti zakonom zabranjen. U protivnom, gdje je granica? Tko će odrediti koji su politički stavovi podobni, a koji nisu? Ako je argument za kažnjavanje povika ZDS njegova jasna poveznica s NDH, onda će odmah netko pitati a zašto onda ne bismo kažnjavali i svako veličanje Jugoslavije.

Iako se ne slažem s onima koji tvrde da su NDH i SFRJ bili jednako zločinački režimi - definitivno nisu - postoje neke zajedničke karakteristike koje su obje države imale: diktatura i progon političkih protivnika režima su za ovu priču najvažniji. Dakle, ako ćemo progoniti pobornike jednog režima, onda bismo po svakoj logici trebali progoniti i pobornike drugoga. Ali onda upadamo u još veću zamku jer širimo mogućnosti tiranije. Dajemo previše moći u ruke ljudima na vlasti i sucima da prosuđuju što sve spada u podršku totalitarnim i zločinačkim režimima. To je jako sklizak teren u koji liberali ne bi trebali upasti.

Jedino liberalno bi bilo poštivati Ustav. Hrebak se poziva na zakon, ali mislim da on dobro zna da je Ustav temeljni akt i da njemu podliježu svi zakoni. A Ustav kaže: "Jamči se sloboda izražavanja." On ne ograničava tu slobodu na samo "neka" izražavanja, već se to odnosi na svako izražavanje političkog stava. I europska i UN-ova povelja o ljudskim pravima također štiti izražavanje političkog stava. To ne postoji da bismo mogli pričati kako je HDZ lijep i dobar, već upravo da ljudi mogu kritizirati svaku vlast i izražavati i najkontroverznije političke stavove, pa i one ekstremističke, dok god ne pozivaju direktno na nasilje.

Zakon koji nije u skladu s Ustavom treba ukinuti ili ga treba promijeniti na način da ne bude u suprotnosti s Ustavom. Hrebak je u pravu kad kaže da se mnogi zakoni kod nas selektivno provode i zato se često ili lako krše, ali mislim da propušta primijetiti pravi razlog zašto je to tako. To je francuski ekonomist i liberalni filozof Frederic Bastiat u knjizi "Zakon" 1850. godine jako dobro objasnio: nemoralni zakoni se češće krše jer ljudi ne osjećaju, kad ih krše, da čine nešto nemoralno ili loše. Nemoralan zakon je svaki zakon koji kažnjava čovjeka za djela kojima nije nanio nikakvu štetu drugim osobama.

Među hrvatskim zakonima jako puno je upravo takvih zakona koje je Bastiat nazvao nemoralnima i ako pogledamo koji se zakoni najčešće krše, vjerujem da ćemo vidjeti da svaki od njih ima neki ozbiljni problem - ili nije potpuno u skladu s Ustavom ili nema žrtve itd. Dakle, nije problem u samim ljudima, već u zakonima.

To je ujedno odgovor i HNS-u koji tvrdi da je povik "ZDS" neustavan. Napisao sam im tamo u komentarima da je onda i taj njihov stav neustavan. Ne znam zašto bi jedan politički stav bio podoban i zakonit, a drugi nepodoban i nezakonit.

Od svih ovih moralnih i principijelnih razloga zašto ne smijemo tražiti zabranu nikakvog političkog stava, pa ni povika ZDS, ima jedan još puno jači. Svakim zahtjevom za državnim progonom pobornika bilo koje ekstremističke ili opasne ideologije, mi zapravo dajemo toj ideologiji i njenom pokretu važnost. Oni postaju "in". Zbog tih političkih poziva na kažnjavanje, Thompsonu se na svakom koncertu stvara još veća euforija među publikom kad počne "Čavoglave". Da nema poziva za kažnjavanjem, taj povik ZDS ne bi skoro nikome bio zanimljiv. Pravite im reklamu i podižete cijenu.

Pogledajte, recimo, jugoslavensku ekipu. Njihovo znakovlje nije zabranjeno nikakvim zakonom, nema kontroverze oko toga, nitko normalan ne poziva na kažnjavanje. I koliko je jugoslavenstvo danas popularno u Hrvatskoj? U Kumrovcu se okupi nekoliko stotina ljudi i to je to. Nema nekakvog spektakla. Da ih zabranite, to bi postao ozbiljan pokret na koji bi se lijepili mnogi mladi ljudi, a ovako je to nešto čega se i najveći ljevičari srame. Pazite, jako teško ćete u politici ili znanosti danas u Hrvatskoj naći sugovornika koji bi javno rekao da podržava komunizam i sve što je SFRJ radila. Čak i oni koji vjerojatno u sebi podržavaju, neće to javno reći iako ne bi pravno bili zbog toga sankcionirani. Zašto neće reći? Zato što ih je sram.

Učinimo onda to i od ustašofila. Neka ih bude sram. Neka se ne boje državnog progona koji bi njima zapravo došao kao najbolji mogući poklon, neka se boje društvene osude. Takve pojave treba javno kritizirati i osuđivati, ali ne zahtijevati državni progon. Kada zahtijevate državni progon nekoga zbog nekog mišljenja, zapravo želite reći da se bojite njegovih argumenata i da ga ne možete pobijediti drugačije. To je poruka koja privlači nove pripadnike u njihove ekstremističke pokrete. Evo kako je Ludwig von Mises to objasnio u knjizi "Liberalizam" (1927):

"Često čujemo da ništa ne potiče neki pokret više nego kad se od njega stvaraju mučenici. To je samo približno točno. Ono što zaista osnažuje progonjene pokrete nije mučeništvo, već činjenica da se na njihove ideje ne ide suprotstavljenim idejama nego silom. Represija brutalnom silom uvijek je priznanje nemogućnosti korištenja boljih oružja, onih intelektualnih. Bolja su zato što samo ona jamče konačni uspjeh."