ʼDemokratski socijalizam 21. stoljećaʼ je propao još prije osnivanja Radničke fronte

27.11.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Međimurska županija ima najveći indeks poduzetništva u RH, a najnižu prosječnu plaću. Kako je to moguće?
Libertarijanski institut pokopao sve Trumpove teze o imigrantima
Svi pričaju o Kolindi i Milanoviću, ali Kolakušić bi mogao iznenaditi. Pripremite se za budućeg predsjednika!
Jadranka Kosor osudila ponašanje Dodikove policije. A kakva je bila njena vlada prema prosvjednicima? (video)
Plenković dijeli poklone, građani to ne puše: Hoćemo konkretne promjene!
SDP BiH: Progresivnim oporezivanjem učiniti siromašne još siromašnijima
Knjižnica FFZG-a pokušala nasmijati studente vicem o filovanoj paprici. Nije prošlo dobro...
Plenković i Dalić se ne moraju brinuti dok im ova dvojica čuvaju leđa
Sorry, nostalgičari! Bivša država danas ne bi funkcionirala
Ovako je pisao Mises o prohibiciji alkohola i droga 1927.
Sinčić i Kolakušić sramote Hrvatsku pred cijelom Europom
Njemački liberali napuštaju pregovore zbog nemogućnosti dogovora sa zelenima
Klasični liberali, a ne ljevičari, bili su pioniri u borbi za LGBT prava
Novo istraživanje: Uzroci rasta ekonomske nejednakosti u SAD-u i Rusiji
Sekularizacija Hrvatske nije moguća još najmanje 100 godina
Katolička crkva je izgubila moralni argument o pobačaju
Maknite ideologe što dalje od djece i izbacite pola predmeta!
Je li hrvatski proračun stvarno 'vojni, a ne obrazovni' i koliko je to bitno?
Most se jedini usprotivio Vladinom prijedlogu da nam prate mobitele. A što rade ʼliberaliʼ u Saboru?
Budite bez brige: Misesova knjiga će biti objavljena na hrvatskom

ʼDemokratski socijalizam 21. stoljećaʼ je propao još prije osnivanja Radničke fronte


PIŠE Mario Nakić

Radnička fronta i njihova predsjednička kandidatkinja Katarina Peović pokušavaju se predstaviti kao nositelji sasvim novog modela, nazivaju to "demokratski socijalizam 21. stoljeća" iako je prilično jasno da ne nude ništa drugo nego povratak u sustav prije 1990. godine. Ali zamislimo za trenutak da oni stvarno žele uvesti taj demokratski socijalizam 21. stoljeća. Je li to stvarno nešto novo i nikad isprobano?

Ne. Demokratski socijalizam 21. stoljeća je model koji je već dokazano propao na primjeru Venezuele. Hugo Chavez je na početku svoje vladavine, krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ponosno nazivao svoju politiku upravo tim riječima - demokratski socijalizam za 21. stoljeće. I brojni mediji diljem svijeta su uglavnom pisali hvalospjeve o njegovim hrabrim pothvatima; nacionalizirao je velike privatne kompanije, ali ne otimanjem kao što bi socijalisti inače radili, već otkupom dionica. Država bi jednostavno pokupovala sve dionice na burzi i postala vlasnik najvećih poduzeća u zemlji.

Potom je od zarade državne industrije otvarao društvene centre, klinike u siromašnim gradskim četvrtima i osnivao zadruge. Tisuće zadruga kojima je vlasnik bila država, a upravljati su trebali radnici. Zvuči stvarno lijepo, skoro kao Jugoslavija. Uspio je značajno smanjiti siromaštvo i čak ostvariti gospodarski rast. Ali pozitivni trendovi nisu dugo trajali.

Svaki socijalizam završi na manje-više isti način i ne morate biti nekakav astrolog niti vidovnjak da biste to mogli predvidjeti. Čak je manje bitno je li do postizanja socijalističkih ciljeva došlo silom, otimačinom i progonom ljudi ili demokratskim i mirnim putem, rezultati su na kraju isti jer socijalistički ekonomski model ne može funkcionirati na duge staze, nedostaje mu upravo sustav privatnog poduzetništva kao glavna poluga napretka i rasta. Kad bi vlast dozvolila privatnom poduzetništvu slobodan razvoj i kad ne bi forsirala državno upravljanje sredstvima proizvodnje, onda to ne bi bio socijalizam. A svaka socijalistička vlada će uvijek staviti ideologiju iznad svega i gurat će tvrdoglavo ideološke politike umjesto razumnih rješenja čak i kada postane jasno da sve ide kvragu. To su naprosto fanatici.

Što se dogodilo? Firme u državnom vlasništvu, koje uključuju i naftu kojom je Venezuela najbogatija, bile su sve manje produktivne i počele su proizvoditi gubitke. Umjesto tržišnog odgovora, vlada se nije bavila previše profitabilnošću državnih kompanija. One su počele propadati, a s njima i ostatak gospodarstva. Trebala se dogoditi samo mala trzavica na tržištu nafte i Venezuela se našla u dubokoj krizi iz koje se neće izvući još dugo.

Rezultat? Nestašice najosnovnijih namirnica, lijekova, kruha, wc papira. Socijalni nemiri, sukobi s policijom i vojskom. Namješteni izbori, pokušaji puča, autokracija. Gušenje svih osobnih sloboda. Siromaštvo. Preko 4 milijuna izbjeglica, što je najveći izbjeglički val u ovom stoljeću. Humanitarna kriza.

To je demokratski socijalizam 21. stoljeća. On je propao još prije osnivanja Radničke fronte, a ova stranka i njena predsjednička kandidatkinja nam nude taj isti model kao nešto novo i poželjno.

Treba ipak biti realan, naši socijalisti nisu iskreni pobornici demokratskog socijalizma jer takav socijalizam ne uključuje gušenje demokracije i progon političkih protivnika, a Hrvoje Štefan, politički i ekonomski analitičar RF-a je već objasnio da on Venezueli zamjera upravo to što se "nisu dovoljno snažno obračunali s kapitalistima i njihovim pomoćnicima". Oni, dakle, ne žele demokratski socijalizam, već upravo onaj "old school" style kakav je bio u SSSR-u. Čvrsto, staljinistički.

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: