ʼDemokratski socijalizam 21. stoljećaʼ je propao još prije osnivanja Radničke fronte

27.11.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Više od istog autora
Hoće li desničari sad napokon shvatiti da oni nisu većina u Hrvatskoj?
GLAS predlaže zakon koji će diskriminirati istospolne parove
Mjere u školama: Nema razumnog ni znanstvenog opravdanja za maltretiranje djece i nastavnika
Država će samo ove godine Uljaniku platiti 580.000 kuna po radniku
Kandidatura za izbornika hrvatske nogometne reprezentacije
I one zaslužuju zaštitu temeljnih ljudskih prava!
John McAfee u bijegu pred poreznom službom, najavio predsjedničku kandidaturu iz egzila
Zabrana rada nedjeljom nije pitanje epidemiologije ni ekonomije nego ljudskih prava
Reforma školstva ne smije stati samo na kurikulumu. Cijeli sustav je koma!
Profesor koji napušta sindikat: ʼUmjesto da traže meritokraciju i pravdu, oni štrajkaju za sitne materijalne intereseʼ
Neka drug Božo prizna da je marksist i svu glupost ćemo mu oprostiti
Populističko-populistička koalicija u Italiji postigla dogovor, ovo su mjere koje najavljuju
Kad lovac postane lovina: Kako se na tržištu rješava rasizam i ksenofobija?
Ukida se pečat, pojeftinjuju troškovi, a od jeseni tvrtke će se osnivati online i bez javnog bilježnika!
Čovjek koji je znao sa sindikatima: Ovako je Reagan riješio štrajk u javnom sektoru
Crna knjiga trošenja javnog novca: Pomozimo Vladi da lakše otkrije gdje novac curi!
Što je Hrvatska učinila da naljuti Kurza?
Može li nas demokracija odvesti u fašizam ili socijalizam?
Potpišite peticiju: Predlažemo Plenkoviću da ponudi Slovencima prolaz na otvoreno more
Tko je Wall Streetu ukrao Božić?

ʼDemokratski socijalizam 21. stoljećaʼ je propao još prije osnivanja Radničke fronte


PIŠE Mario Nakić

Radnička fronta i njihova predsjednička kandidatkinja Katarina Peović pokušavaju se predstaviti kao nositelji sasvim novog modela, nazivaju to "demokratski socijalizam 21. stoljeća" iako je prilično jasno da ne nude ništa drugo nego povratak u sustav prije 1990. godine. Ali zamislimo za trenutak da oni stvarno žele uvesti taj demokratski socijalizam 21. stoljeća. Je li to stvarno nešto novo i nikad isprobano?

Ne. Demokratski socijalizam 21. stoljeća je model koji je već dokazano propao na primjeru Venezuele. Hugo Chavez je na početku svoje vladavine, krajem 1990-ih i početkom 2000-ih, ponosno nazivao svoju politiku upravo tim riječima - demokratski socijalizam za 21. stoljeće. I brojni mediji diljem svijeta su uglavnom pisali hvalospjeve o njegovim hrabrim pothvatima; nacionalizirao je velike privatne kompanije, ali ne otimanjem kao što bi socijalisti inače radili, već otkupom dionica. Država bi jednostavno pokupovala sve dionice na burzi i postala vlasnik najvećih poduzeća u zemlji.

Potom je od zarade državne industrije otvarao društvene centre, klinike u siromašnim gradskim četvrtima i osnivao zadruge. Tisuće zadruga kojima je vlasnik bila država, a upravljati su trebali radnici. Zvuči stvarno lijepo, skoro kao Jugoslavija. Uspio je značajno smanjiti siromaštvo i čak ostvariti gospodarski rast. Ali pozitivni trendovi nisu dugo trajali.

Svaki socijalizam završi na manje-više isti način i ne morate biti nekakav astrolog niti vidovnjak da biste to mogli predvidjeti. Čak je manje bitno je li do postizanja socijalističkih ciljeva došlo silom, otimačinom i progonom ljudi ili demokratskim i mirnim putem, rezultati su na kraju isti jer socijalistički ekonomski model ne može funkcionirati na duge staze, nedostaje mu upravo sustav privatnog poduzetništva kao glavna poluga napretka i rasta. Kad bi vlast dozvolila privatnom poduzetništvu slobodan razvoj i kad ne bi forsirala državno upravljanje sredstvima proizvodnje, onda to ne bi bio socijalizam. A svaka socijalistička vlada će uvijek staviti ideologiju iznad svega i gurat će tvrdoglavo ideološke politike umjesto razumnih rješenja čak i kada postane jasno da sve ide kvragu. To su naprosto fanatici.

Što se dogodilo? Firme u državnom vlasništvu, koje uključuju i naftu kojom je Venezuela najbogatija, bile su sve manje produktivne i počele su proizvoditi gubitke. Umjesto tržišnog odgovora, vlada se nije bavila previše profitabilnošću državnih kompanija. One su počele propadati, a s njima i ostatak gospodarstva. Trebala se dogoditi samo mala trzavica na tržištu nafte i Venezuela se našla u dubokoj krizi iz koje se neće izvući još dugo.

Rezultat? Nestašice najosnovnijih namirnica, lijekova, kruha, wc papira. Socijalni nemiri, sukobi s policijom i vojskom. Namješteni izbori, pokušaji puča, autokracija. Gušenje svih osobnih sloboda. Siromaštvo. Preko 4 milijuna izbjeglica, što je najveći izbjeglički val u ovom stoljeću. Humanitarna kriza.

To je demokratski socijalizam 21. stoljeća. On je propao još prije osnivanja Radničke fronte, a ova stranka i njena predsjednička kandidatkinja nam nude taj isti model kao nešto novo i poželjno.

Treba ipak biti realan, naši socijalisti nisu iskreni pobornici demokratskog socijalizma jer takav socijalizam ne uključuje gušenje demokracije i progon političkih protivnika, a Hrvoje Štefan, politički i ekonomski analitičar RF-a je već objasnio da on Venezueli zamjera upravo to što se "nisu dovoljno snažno obračunali s kapitalistima i njihovim pomoćnicima". Oni, dakle, ne žele demokratski socijalizam, već upravo onaj "old school" style kakav je bio u SSSR-u. Čvrsto, staljinistički.

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Najtraženije na Liberalu
Zanima vas nešto drugo? Tu unesite pojam koji želite pretražiti:
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: