Dok upiremo prstom u ʼnjihʼ, nemamo hrabrosti priznati da je problem u nama

16.8.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5
Više od iste autorice
Kuhanje žabe: Kako nam država oduzima osobne slobode
Pogled iznutra: Školstvo će propasti ako se ne svede u realne financijske okvire
Zamislite da je Hrvatska 1990-ih pošla u smjeru slobodnog tržišta
Paranoja i senzacionalizam: Koliko je Zadranima trebalo da se bace u lov na sotoniste kojih nema
Škola je i odgojna ustanova. Do koje mjere je institucionalni odgoj djece prihvatljiv?
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Zadrani će neuspješni koncert Rite Ore platiti većom cijenom vode
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
HDZ je prije 5 godina najavio digitalizaciju javne uprave, ali Hrebak ju je proveo - u Bjelovaru
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Dok upiremo prstom u ʼnjihʼ, nemamo hrabrosti priznati da je problem u nama

Tragedije u zdravstvu, odlazak cijele generacije mladih školovanih ljudi, nesigurnost budućih mirovina, prezaduženost, zabrane koncerata, histerije oko sotonista, premali gospodarski rast u odnosu na moguće i ostvarivo, teški financijski i inspekcijski pritisak na privatni sektor, općenito atmosfera beznađa i besperspektivnosti ispresjecana rijetkim provalama entuzijazma potaknutih sportskim uspjesima nekolicine individua...

U Hrvatskoj, a i na cijelom prostoru ex-Yu, razvio se jedan poguban mentalitet koji uzrokuje upravo gore navedene situacije, a baština je baš te zajedničke prošlosti u jednom etatističkom, neslobodnom sustavu. Ovdašnji narodi navikli su prepuštati svoje živote odluci države, partije, nekog moćnog, i sam formalni prelazak na demokratsko uređenje tu još nije donio bitne promjene.

I tako se, u toj nemoći, razvio stav da su "oni" krivi - političari i krupni, s državom povezani kapitalisti - koji su na svoje pozicije eto došli Božjom voljom dok je narod uvijek "dobar i pošten". Pa se na društvenim mrežama dijele otrovni komentari na njihov račun, čija uloga je jedino zabava za narod dok ispija kavice i pive pred dućanom. E, jesu mu rekli!

Pritom, masovno se ne izlazi na lokalne i državne izbore, masovno se apstinira od sudjelovanja u referendumima i drugim oblicima odlučivanja o našoj svakodnevnoj situaciji. Građanske inicijative potiču samo skupine koje predstavljaju isključivo lijevi i desni ekstrem društva, a nikako stav većine.

Pod uplivom lijevih i desnih ideologa, društvo se pasivno valja sad u jednom, sad u drugom smjeru, ponavljajući njihove slogane i unaprijed prožvakane stavove. Rezultat je nula, bar što se tiče realnog društvenog i gospodarskog napretka. Vrtimo se u krug.

Društvo koje čine pojedinci koji odbijaju individualnu odgovornost, kako za vlastiti život, tako i za zajednicu, podložno je masovnim histerijama, bilo veselju, bilo ekstremnom iskazivanju tuge potaknutima kolektivnim osjećajima, koji imaju vrlo malo veze s osobnim životom. Pobijedila je reprezentacija, umro je Oliver. Reprezentativci su veličanstveno dočekani, Oliver je veličanstveno ispraćen. Svaka čast i jednom i drugom događaju, bili su veliki i značajni, ali sama činjenica da su strani mediji fascinirano prenosili manifestacije naših kolektivnih reakcija nešto bitno govori o nama. A to je da smo krdo, da se ugodno osjećamo dok nas nosi struja i daje nam priliku da osjetimo nešto "veće od sebe".

Takav mentalitet plodno je tlo za prihvaćanje svih mogućih teorija zavjere koje artikuliraju stav da mi ništa ne možemo, jer su "oni" ionako sve dogovorili iza zatvorenih vrata. Nama preostaje fejs, kavica i piva, koje su nam milostivo ostavili "da bi nas zaglupljivali". Pritom velika većina nikad ništa nije napravila da bi se informirala o osnovnim političkim, povijesnim ili gospodarskim činjenicama i zakonitostima. Jer nam "oni" ne daju, jer su tako dizajnirali obrazovni sustav. Ne vrijedi ni knjižnica ni internet. Jer potražiti točne informacije, misliti svojom glavom, donositi vlastite odluke predstavlja rizik i donosi svijest da smo si uglavnom sami krivi za nepovoljne ishode, a za to treba imati više hrabrosti nego je većina sposobna sakupiti.

I dok je tako, nećemo imati bruto plaću jer bismo višak sigurno zapili i potrošili na skupe aute umjesto na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Dok je tako, nećemo imati kvalitetnu javnu upravu jer je ona plod mentaliteta onih kojima bi trebala osiguravati usluge. Dok je tako, gledat ćemo kako nas u svakom smislu prestižu zemlje bivšeg istočnog bloka čiji su građani smogli malo više hrabrosti nego mi. Dok je tako, imat ćemo baš ono što zaslužujemo, ublaženo samo činjenicom da smo članica EU pa neki civilizacijski dosezi ipak moraju ući i u naš sustav.

Dok je tako, svaki poduzetnik će biti lopina i neprijatelj naroda, a svoju ćemo djecu upućivati da se zaposle u državnoj službi. Dok je tako, bacat ćemo čeznutljiv pogled na zemlje u koje su naša djeca emigrirala, sumnjajući da je tamo nešta bitno drugačije, ali što – za to bi trebalo knjigu u ruku, prste na tipkovnicu pa na Google...koji kontroliraju "oni".

 


Novo na Liberalu

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad bi Hrvatska bila Finska...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novo pravilo: Tko misli da je potplaćen, neka da otkaz i nađe nekoga tko će ga plaćati više!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Divjak je produžena ruka Ribićevog sindikata, a HNS je uvijek bio stranka posebnih interesa

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

I robot-policajac je, na kraju krajeva, i dalje policajac.

Žena zatražila pomoć od policijskog robota, on joj odbrusio da mu se makne s puta pa zapjevao

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Tko je Abiy Ahmed, etiopljanski premijer koji je osvojio Nobela za mir?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

6 stvari koje je Marx htio ukinuti (osim privatnog vlasništva)

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska opet živi u devedesetima

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Usporedili smo udio godišnje učiteljske plaće u BDP-u po stanovniku RH s drugim zemljama Europske unije.

Jesu li učitelji u Hrvatskoj potplaćeni i nedovoljno cijenjeni? Postoji način da to provjerimo...

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Koji je smisao školstva?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Pokušao je objasniti kako su ga kritičari pogrešno interpretirali pa se uspio još više zakopati.

Kovač nastavlja nizati gluposti: Ekonomski suverenizam, trgovina i iseljavanje

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Unatoč blagom poboljšanju, Hrvatska je na Indeksu svjetske konkurentnosti najgora članica EU

Škola

PIŠE: LUDWIG VON MISES

Iz knjige 'Liberalizam' (1927), odlomak: Liberalizam i političke stranke

Ludwig von Mises o politici: Zašto liberalne stranke gube

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: