Dokad će Hrvati birati političare instinktivno umjesto razumno?

21.12.2016.
ČITATELJI OCIJENILI
5

U hrvatskoj ekonomskoj politici nema pluralizma jer se sve parlamentarne stranke manje-više slažu oko svih bitnih ekonomskih pitanja.
PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Dokad će Hrvati birati političare instinktivno umjesto razumno?

U hrvatskoj ekonomskoj politici nema pluralizma jer se sve parlamentarne stranke manje-više slažu oko svih bitnih ekonomskih pitanja.
PIŠE Branimir Perković

Razjasnimo nešto na početku; politika je široko i komplicirano područje koje, kada se sažme u tradicionalnu desno-lijevu podjelu kakva trenutno prevladava u Hrvatskoj, gubi višu bit i postaje masovna roba koja se konzumira gotovo instinktivno, bez dubljeg promišljanja o problemima kojima bi se politika trebala baviti. Takav pogled na politiku gura upravo hrvatski politički mainstream jer im olakšava "kljukanje" konzumenata bez da moraju previše obrazlagati i braniti svoje odluke. Političku obrazovanost ili neobrazovanost jednog društva možemo mjeriti upravo po tome koliko se čvrsto drži te jednostavne podjele na ljevicu i desnicu.

Sasvim je jasno da je hrvatska politika linearna, tj. jedino što građani RH poznaju je politička podjela na desnicu i ljevicu, gdje primat imaju svjetonazorska pitanja. U takvim uvjetima sveopće političke nepismenosti ljudi su skloniji biranju političke pozicije na osnovu instinkta, a ne razuma i tu leži veliki politički deficit hrvatskog društva. Ako je demokracija vladavina većine, onda efikasnost demokracije ovisi o političkoj obrazovanosti cjelokupnog društva. Ako je društvo politički neobrazovano, ono će u politici djelovati primarno vođeno instinktom umjesto razumom, a krajnji efekt toga je da će svi politički akteri s vremenom se stopiti u jednu prevladavajuću političku ideologiju u pitanjima koja se odnose na razum te će jedina stvar po kojoj će se razlikovati biti instinktivna, svjetonazorska pitanja.

Koja su to instinktivna, a koja razumska pitanja? Mnoge studije su pokazale da se svjetonazorska opredjeljenost bazira primarno na načinu funkcioniranja uma i pogleda na svijet. Npr. osobe koje su po prirodi opreznije i zatvorenije, imaju tendenciju da svjetonazorski se svrstavaju u konzervativce dok su otvorenije osobe većinom svjetonazorski liberalnije. Može se raspravljati o tome je li kod usvajanja određenog pogleda na svijet bitniji odgoj, životna iskustva i okolina ili pak urođene biološke tendencije prema određenom pogledu na svijet i život, ali do trećeg desetljeća života se ljudi opredijele za određeni svjetonazor i kroz ostatak života ga ne mijenjaju. Stvara se pristranost prema određenom svjetonazoru i traže se informacije koje ga potvrđuju, a one koje ga dovode u pitanje se ignoriraju i/ili odbacuju. Iz svega navedenoga slijedi da su svjetonazorska pitanja primarno instinktivna, a jako mali dio ljudi svoje svjetonazorske stavove kreira na osnovu razuma.

Politička pitanja koja se oslanjaju primarno na razum (iako je svako političko pitanje povezano sa svjetonazorom) su ona koja se odnose na kvalitetu života, materijalno blagostanje, efikasnost odlučivanja i upravljanja, geopolitičku situaciju, obrazovanje i sl. Upravo ta pitanja zahtijevaju dublje promišljanje i analizu te se kod tih pitanja najviše pokazuju manjkavosti linearne političke podjele na ljevicu i desnicu. Npr. kod pitanja ekonomskog uređenja društva je vrlo pogubno kada se odluke o ekonomskim politikama gledaju primarno kroz svjetonazorsko-ideološku prizmu osjećaja i instinkta. Razum diktira da su kapitalizam, slobodno tržište, konkurencija i individualna sloboda najefikasniji mehanizmi za ostvarivanje prosperiteta i sreće. Povijest to nedvosmisleno pokazuje.

Ljevica na zapadu je odavno prihvatila da kapitalizam bez njih može postojati, ali oni ne mogu bez kapitalizma, ili kako je to Zlatko Komadina lijepo rekao: "Teško je biti socijaldemokrat u siromašnoj zemlji." Zbog toga u tim pitanjima treba uključiti razum i logiku te uspostaviti moderni slobodnotržišni liberalno-demokratski sustav formalnih i neformalnih institucija koji će svim pojedincima, bez obzira na njihova svjetonazorska uvjerenja, omogućiti da sebi osiguraju željenu materijalnu egzistenciju na temelju sposobnosti i truda te individualne slobode.

Svjedoci smo da u Hrvatskoj ne postoji pluralizam na političkoj sceni po pitanju ekonomije. Razlike u ekonomskim pitanjima između HDZ-a i SDP-a (i njihovih partnera) nema, a ekonomski liberalizam egzistira samo u znanstvenim i poslovnim krugovima, te  malim grupama u bespućima interneta kao što su liberali, libertarijanci, minarhisti i sl. koje unatoč superiornijoj opremljenosti argumentima u odnosu na nacionalističko-socijalističke ideje, bivaju marginalizirane i demonizirane od strane većine. Najnoviji primjer je "Lov na vještice" pokrenut protiv Nenada Bakića i Saše Cvetojevića zbog njihovog zagovaranja ekonomskog liberalizma i smanjenja utjecaja države na gospodarstvo dok istodobno posluju s tom istom državom. Zar netko ima iluzije da je uopće moguće, u situaciji kada dobar dio gospodarstva direktno ili indirektno kontrolira država, biti ozbiljan gospodarstvenik a ne poslovati sa državom?

Problem s gospodarstvom u kojem država ima primat je što se stvara samoispunjujuće proročanstvo, tj. da su poslovni subjekti prisiljeni poslovati sa državom te stoga izgledaju kao licemjeri u očima javnosti ako istodobno zagovaraju smanjenje utjecaja države na ekonomiju. Stvara se zaista bezizlazna situacija da ako želiš biti uspješan, prisiljen si poslovati s državom jer je država svuda, a time se izlažeš jadnom prozivanju ako zagovaraš smanjenje države. Zar to nije dokaz altruizma dotičnih što profitiraju od poslovanja s državom, a istodobno upozoravaju na opasnost prevelikog utjecaja države na gospodarstvo? Upravo zbog toga treba raširiti ideje ekonomskog liberalizma jer u protivnom će većinsko javno mnijenje ugasiti svaku pozitivnu inicijativu u smjeru provođenja krajnje nužnih reformi u gospodarstvu.

Jedino što preostaje političkim strankama u situaciji kada je javnost premoćno ekonomski socijalistička, jest da rade distinkciju među sobom u svjetonazorskim pitanjima i takve teme forsiraju u političkom diskursu, što samo produbljuje problem. Njima to i odgovara jer im olakšava posao i omogućuje podjelu plijena te isisavanje novca iz stanovništva kojemu je dovoljno baciti pokoju mrvicu i odvraćati mu pozornost od korupcije, nepotizma, uhljebljivanja itd. preko svjetonazorskih pitanja. Zbog toga se ne može očekivati da će političke stranke same napraviti pomak od pitanja koja se bave svjetonazorskim problemima prema pitanjima koja se bave ekonomskim problemima. Promjena jedino može nastati i raširiti se u samom društvu jer će se u protivnome nastaviti gospodarski, znanstveni i demografski pad.

Ili će se društvo promijeniti svojevoljno, ili će biti prisiljeno na promjenu, s tim da će druga opcija biti puno bolnija. 


Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
HRVATSKA
O autoru
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr >>VIŠE
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Zahtjev za ranijim odlaskom u mirovinu u pravilu znači zahtjev za nižom mirovinom.

Sindikalna akcija protiv građana RH

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad Beljak priča djeci kako su sve škole i bolnice iz bivšeg komunističkog sustava, to je ne samo laž, već i besmislica.

Partizani i ustaše u 21. stoljeću

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Autorska prava mogu i trebaju biti zaštićena i bez gušenja slobode govora. Filtri na društvenim mrežama sasvim sigurno će uvesti cenzuru.

Peticija za spas interneta: Poručite našim europarlamentarcima da nam se prestanu igrati sa slobodom govora!

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Zuzana Čaputova je pravnica i ekološka aktivistica iz socijalno-liberalne stranke, koju su na predsjedničkim izborima podržali konzervativni liberali.

Slovački poučak: Desni populizam se ne pobjeđuje ljevičarenjem nego politikom liberalizma!

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Može se očekivati da će i ostale kreditne agencije podići rejting Hrvatske iz smeća, ali to ne znači da Hrvatska ide u dobrom smjeru.

Hrvatski kreditni rejting više nije u smeću. Što to konkretno znači?

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Centralizirana država čini velike nepravde, ne samo među ljudima, već i među županijama. Pa tako kažnjava one produktivnije i nagrađuje one bez produktivnosti.

Međimurska županija ima najveći indeks poduzetništva u RH, a najnižu prosječnu plaću. Kako je to moguće?

Ekonomija

PIŠE: DAVOR NAĐI

Kažnjavanje očito ne pali, ali postoje mjere motivacije.

Kako reducirati izbjegavanje plaćanja poreza na minimum

Ekonomija

PIŠE: BORNA BJEDOV

Kako u isto vrijeme pomoći ljudima kada financijski posrnu da ne padnu na dno i motivirati ih da ne ostanu doživotno ovisni o državnoj pomoći?

Negativni porez na dohodak - staro rješenje za vječni problem

Ekonomija

PIŠE: HRVOJE MARKOVIĆ

Često čujemo zahtjeve za nacionalizaciju bankarskog sektora zato što strani vlasnici banaka iznose dobit iz Hrvatske. Kako bi bilo da su te banke u državnom vlasništvu?

Kako bi bilo da su banke u Hrvatskoj državne?

Ljudska prava

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Problem sa zaštićenim najmoprimcima u Hrvatskoj puno je širi. Država je zakazala u zaštiti privatnog vlasništva.

Tko je kriv što ljudi ne mogu koristiti vlastite nekretnine?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Stjepan Radić se okreće u grobu, ali on više ionako nije ikona za vodstvo HSS-a. Njihove su ikone sada oni koji su protjerivali i zatvarali HSS-ovce.

Beljak se slaže s HDZ-om: Hrvatsku je uništio neoliberalizam!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Francuska svejedno uvodi porez za najveće tehnološke gigante na svojoj nacionalnoj razini, a isto će učiniti i Španjolska. Koliko je to dobra ideja?

Irska i skandinavske zemlje nisu dozvolile uvođenje novog poreza na razini EU. Evo zašto je to važno...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: