Trump, društvene mreže, konzervativci i sloboda govora

Društvene mreže Facebook i Twitter našle su se pod udarom konzervativaca u SAD-u i svijetu nakon što su suspendirale račune Donalda Trumpa, američkog predsjednika na odlasku. Uz objašnjenje da je kršio njihove uvjete korištenja i poticao na nasilje, nakon napada Trumpovih sljedbenika na zgradu Kongresa u Washingtonu, voditelji najpopularnijih društvenih mreža otkazali su Trumpu suradnju.

Konzervativci imaju razloga za nezadovoljstvo i glasne prosvjede usmjerene protiv tehnoloških giganata koji sve više pokazuju političku pristranost, ali rješenja koja konzervativci nude i traže mogla bi ih dovesti u još goru poziciju. Kada privatni sektor ne igra po njihovim željama, konzervativci se pretvore u male staljine i traže #državaduradinešto.

Sloboda govora?

Mnogi pogrešno adresiraju ovaj problem kao pitanje slobode govora. Recimo, Marija Raspudić Selak, saborska zastupnica iz redova Mosta, napisala je na Facebooku poduži status o Trumpu i kako društvene mreže krše njegovu slobodu govora. Što je sloboda govora i mogu li je društvene mreže uopće kršiti?

Sloboda govora znači da vas država ne smije sankcionirati zbog izražavanja mišljenja. Ovaj slučaj nema veze sa slobodom govora jer država ne sankcionira nikoga, ovo je pitanje odnosa između trgovca i kupca, odnosno društvene mreže i korisnika. To je pitanje poštivanja uvjeta korištenja jednog internetskog servisa. Na te uvjete pristaje svaki njihov korisnik prilikom registracije svoga računa i u njima stoji da možete biti izbačeni ukoliko budete kršili njihova pravila.

Može se postaviti pitanje je li Trump u svojim tvitovima i postovima stvarno pozivao na nasilje ili je riječ o pogrešnom tumačenju moderatora na društvenim mrežama; može se postaviti pitanje koriste li društvene mreže iste kriterije prilikom ocjenjivanja sadržaja drugih korisnika...ali to nema nikakve veze sa slobodom govora.

Sloboda govora NE znači da vam je netko dužan osigurati platformu za govor. Predsjednik SAD-a nema povlašteni status na tuđem privatnom vlasništvu kao što nema ni bilo tko drugi. A društvene mreže, koliko god ih neki smatrali "javnim trgovima", zapravo su tuđe privatno vlasništvo. I to je normalno jer njih su neki ljudi stvorili, ti ljudi onda imaju pravo raspolagati svojom imovinom onako kako oni žele. Ako se vama to ne sviđa, nemojte koristiti njihove usluge.

Monopol i politički čimbenici

Drugi, pak, pričaju o monopolu. Goran Andrijanić, novinar koji se bavi uglavnom vjerskom kršćanskom tematikom (bivši urednik na portalu Bitno.net, a sada radi za nekoliko poljskih medija), privukao je dosta pažnje objavom na Twitteru u kojoj tvrdi da su "Facebook i Twitter postigli tržišni monopol koji im država dozvoljava" te da su te dvije društvene mreže "postale bitan politički čimbenik" pa država, jelte, mora nešto učiniti.

Monopol je kada jedna kompanija ili korporacija ima ekskluzivni pristup cijelom tržištu, a stvaranje konkurencije je nemoguće. Već sama činjenica da je Andrijanić naveo Facebook i Twitter - dvije različite, međusobno konkurentske kompanije, koje nemaju istu vlasničku strukturu - pobija mogućnost monopola. Osim toga, postoji još niz društvenih mreža na tržištu - Gab, Minds, u zadnje vrijeme sve popularniji Parler itd.

Tržište društvenih mreža na internetu jedno je od najslabije reguliranih tržišta. Upravo zato je moguće uz relativno malo resursa pokrenuti novu društvenu mrežu. Doslovno bilo tko, uz malo volje i vremena, može to učiniti. Nikakvi državni zakoni ni uvjeti vas u tome ne sprječavaju. Dakle, ako negdje stvarno nema monopola jer je moguć pristup konkurencije - to je tržište društvenih mreža.

Ako države poslušaju gospodina Andrijanića i slične konzervativne glasove koji pozivaju na uvođenje regulacija, to može samo otežati proboj novih društvenih mreža na tržište i samo će očvrsnuti poziciju onih koje su otprije zauzele svoje mjesto na vrhu, a to su upravo Facebook i Twitter. Konzervativci očito pate od kroničnog nerazumijevanja tržišne ekonomije pa njihova rješenja zapravo su još veće ukopavanje problema.

Tvrdnja da su društvene mreže postale politički čimbenici je točna, ali to ni na koji način ne znači da država treba preuzeti kontrolu nad njima. Svaki jači medij u SAD-u je politički čimbenik i praktički nijedan nije politički neutralan, svi su pristrani i to ne skrivaju. Američki ustav dopušta kompanijama da se politički angažiraju i štiti njihovo pravo da budu pristrani. Zakoni to ne smiju kršiti.

Sekcija 230

Donald Trump je mnogo puta tijekom zadnje 4 godine na Twitteru grubo napadao Twitter, uglavnom pozivajući na ukidanje Sekcije 230. Njegova sljedba i sada to traži - ukinite sekciju 230! O čemu se zapravo radi?

Sekcija 230 je zakon koji je Kongres donio 1996. godine. Ona omogućuje zaštitu internetskim kompanijama na čijim se stranicama objavljuju komentari korisnika u realnom vremenu. Zahvaljujući Sekciji 230, društvene mreže ne mogu biti odgovorne za sadržaj koji su objavili njihovi korisnici. Na primjer, ako osoba A na Facebooku objavi nešto uvredljivo prema osobi B, osoba B ne može tužiti Facebook. Može samo tužiti osobu A koja je to i objavila.

Osobno smatram da je to korektno i jedino pravedno. Zašto bi Facebook bio odgovoran za nešto što ja na njemu objavim? Ali ta Sekcija 230 ne obuhvaća samo društvene mreže, već i mnoge internetske portale koji na svojim stranicama imaju komentare korisnika.

Što bi se dogodilo ako Demokrati poslušaju Republikance pa zajednički ukinu Sekciju 230? Ukratko, bio bi to pakao za sve korisnike društvenih mreža. Nijedna kompanija nije toliko luda da riskira masu tužbi i plaćanja odšteta zbog tko zna kakvih komentara korisnika na koje nisu mogle na vrijeme utjecati. Jedino logično rješenje bilo bi da uvedu provjeru svih objava, statusa, videa, fotografija i komentara PRIJE objavljivanja. To znači, kad nešto želite objaviti na Facebooku ili Twitteru, prvo ćete to morati poslati njima na provjeru i onda nakon nekog vremena, kad se moderatori uvjere da vaš komentar neće biti nikome utuživ, će ga objaviti.

Kako vam se to sviđa? Osim toga, siguran sam da bi iz čiste predostrožnosti odbili objaviti ili čak blokirali mnoge članove koji vjerojatno nisu napisali ništa kriminalno, samo bi se moglo tako protumačiti. Tek to će biti pravi udarac za "slobodu govora" koja vam je navodno jako bitna, drugovi.

To će iziskivati zapošljavanje mase novih moderatora za pregledavanje svake objave. Facebook i Twitter su dovoljno bogate tvrtke pa će si to moći priuštiti, ali za konkurenciju koja tek treba doći to će biti smrt. To uključuje i konzervativnu društvenu mrežu Parler. Čini se da bi udovoljavanje želja Trumpu i njegovoj sljedbi najviše pomoglo Facebooku i Twitteru da se riješe nadolazeće konkurencije i učvrste svoje pozicije.

Neutralnost

Neki konzervativni političari, npr. republikanski senator Ted Cruz iz Teksasa, tvrde da ta zaštita od odgovornosti za sadržaj koji su objavili korisnici ne bi trebala vrijediti za one društvene mreže "koje nisu neutralne u svome moderiranju i načinu filtriranja objava". Međutim, neutralnost se u zakonu ne spominje. Nigdje ne piše da društvene mreže moraju biti politički neutralne. Uostalom, 1. amandman američkog ustava jamči svima pravo na slobodu izražavanja mišljenja, znači pravo na političku pristranost, a to uključuje i osobe i kompanije.

Vjerujem da bismo svi (ili bar skoro svi) voljeli da su Facebook i Twitter politički neutralni. Budući da u zadnje vrijeme sve očitije pokazuju svoju pristranost, to treba adresirati. Ali ne na način kao što konzervativci rade - tražeći državnu represiju, regulaciju, način da ih se "prisili" da budu neutralni. Čemu to? Osim što je neustavno prisiljavati privatnu tvrtku na neku političku poziciju (pa i neutralnost), to nije ni moralno. Zašto biste prisiljavali bilo koga da radi ono što vi želite?

Umjesto toga, nezadovoljni korisnici trebaju odgovoriti onako kako tržište i inače odgovara kad je nezadovoljno - seli se kod konkurencije. Otkad su najpopularnije društvene mreže počele pokazivati svoju sklonost šutanju desničara, sve više konzervativaca se preselilo na Gab i Parler koje se reklamiraju kao "mjesta slobodnog govora", ali u stvarnosti okupljaju dosta krajnjih desničara. Zbog postova u kojima se poziva na ubijanje muslimana, Demokrata, vođa organizacije Black Lives Matter i novinara, Parlerova mobilna aplikacija je izbačena iz Google trgovine i App Storea, a potom su izgubili i hosting providera. Trenutno su offline i imaju velike probleme u pronalaženju novog servera.

Problem postoji, a rješenje je u slobodnom tržištu

Bilo bi pogrešno reći da problema nema. Nekolicina tehnoloških giganata postala je suviše moćna i ako se oni udruže u neki interesni kartel kako bi se međusobno štitili od nove konkurencije, to će biti pravi pakao za korisnike.

Pravo je pitanje kako to spriječiti. Mislim da nitko u politici - ni ljevica ni desnica - nije ponudio pravo rješenje. Svi bi oni državnu intervenciju, ali svaka državna intervencija koju predlažu samo će pomoći tim gigantima da brže i lakše ostvare svoj cilj. Jedino rješenje za boljitak krajnjih korisnika je pustiti slobodnom tržištu da odradi svoje. Pojavit će se nove društvene mreže, samo treba zadržati tržište sa što manje regulacija jer regulacije u pravilu onemogućavaju nadolazeće tvrtke i otežavaju im pristup.

Umjesto "država duradi nešto", trebamo pogledati što MI možemo učiniti da to promijenimo. Na tržištu moć imaju korisnici. Ako koristite Twitter i Facebook da biste na njima kritizirali Twitter i Facebook, cijelo vrijeme pomažete Twitteru i Facebooku. Imajte to na umu.