ČITATELJI OCIJENILI
3

Dosta je mazanja očiju: Socijalizam je ideologija rata

PIŠE Mario Nakić
20.10.2016.

Dosta je mazanja očiju: Socijalizam je ideologija rata


PIŠE Mario Nakić

Rijetko što me može izbaciti iz takta kao kad čujem jeftini populizam i vidim licemjere. A toga je u našoj politici pregršt. I to ne samo među elitom.

Prije par dana sam tako na Facebooku nabasao na status Damira Trnačića, supredsjednika stranke "Slobodna Hrvatska" (ironije li, ovdje se na slobodu pozivaju oni koji se najviše protiv nje bore), koji ponosno piše: Smatram da je pravo na besplatno zdravstvo i školstvo civilizacijsko pravo. Naravno moj stav proizlazi iz mojih političkih uvjerenja kao humanista i protivnika neoliberalne doktrine....

Danas "pravo" na besplatno zdravstvo, sutra automobil...

Neoliberalno je još uvijek, izgleda, najveći bauk kojim se plaši onaj neobrazovani dio hrvatskog puka, a i takvih je nažalost još uvijek puno. Ljudi vole čuti da netko misli da je njihovo "pravo" tuđa usluga. Danas misle da je njihovo "pravo" besplatno zdravstvo i obrazovanje (koje realno nigdje i nikada nije bilo besplatno), sutra će tražiti da je njihovo "pravo" stan i automobil, a prekosutra da je njihovo "pravo" da im automehaničar servisira vozilo, a vlasnik restorana besplatno poslužuje.

Jer koja je razlika između liječnika i automehaničara? Zar bi jedan trebao raditi besplatno, a drugi ne? Ako je moje "pravo" besplatna zdravstvena usluga, onda mi treba biti "pravo" i besplatna pekarska usluga. Jer i kruh je "ljudsko pravo"...A zašto ne bi bio i godišnji na moru, u hotelu s 5 zvjezdica? Takvi ljudi će i to proglasiti ljudskim pravom dok god ima budala koje na takve gluposti padaju.

Ništa bez prisile

Ali nije glupost ono što me kod takvih smeta. Smeta me zloba. Socijalizam, u svojoj srži, sadrži agresiju prema trećoj osobi jer oni svoje ideje o "besplatnim" stvarima ne mogu ostvariti bez agresije. Da biste imali besplatno zdravstvo, vodu, kruh ili bilo što (nastavite niz), morate ili nekoga natjerati da vam to besplatno radi (dakle, to je robovlasništvo) ili uzimati prisilno dio prihoda od trećih osoba da bi platili tuđim novcem za svoja "prava". Kako god da okreneš, svodi se na prisilu i agresiju.

Ne daj Bože da takvo mišljenje postane većinsko, to će biti najgora tiranija u povijesti ove zemlje. Jer nitko te ne pita slažeš li se da financiraš njihova "prava" ili bi možda znao bolje i pametnije potrošiti svoj novac, oni će ti reći "tvoja je dužnost sudjelovati". Čekaj malo, pa takvi zapravo i jesu u većini i upravo to se i provodi. No, oni guraju još jače, pomiču tu ljestvicu i sa svakim novim "pravom" zapravo gubimo još jedan komadić slobode i osobnog izbora. Čovjek postaje stroj za punjenje blagajne iz koje će oni "pravedno" dijeliti po potrebama...To je socijalizam.

Liberalizam vs. socijalizam

Socijalizam je ideologija agresije, a svaka agresija prije ili kasnije naići će na protuagresiju. Zato je socijalizam zapravo ideologija rata. Dok mi, liberali težimo što većoj samostalnosti i prosperitetu pojedinca, neovisnog o državi, oni žive od ovisnika. Mi ne vjerujemo u prisilu nego u dobrovoljni, osobni izbor svakog pojedinca, čak i onoga koji je u manjini. A oni ne mogu ostvariti nijednu svoju ideju bez prisile prema svojim neistomišljenicima jer za njihovu realizaciju trebaju tuđi rad i novac.

Puno je onih koji će tvrditi da su za tržišnu ekonomiju i da nisu socijalisti, ali za svaki problem vide rješenje u državi i nametima. Hvale se svojom humanošću, a to dokazuju tražeći od drugih financiranje njihovih ideja. Onog trenutka kad ti rješenje ne bude u tuđem džepu, tada možemo pričati o tržišnoj ekonomiji. Ali dotad, to je čisti socijalizam.

Dok u Europi maha uzima krajnja desnica, kod nas je to ljevica. Mi smo uvijek, poslovično, drukčiji. Kod nas je radikalna ljevica institucionalizirana sa 6 mandata koje je Živi zid osvojio u Saboru. A i mainstream stranke, čak i neki ministri u novoj Vladi RH ne skrivaju svoju ljubav prema Marxu i strah od onog "neoliberalizma" kojim plaše malu djecu i praznoglavce.

Empatija prema potlačenima

I onda mene optuže da nemam suosjećanja i empatije. Baš naprotiv, ja osjećam svaku nepravdu prema trećoj osobi. Osjećam i onog radnika koji radi za minimalac, a da nema tolikih poreza i "besplatnog" zdravstva zarađivao bi dvostruko više. Suosjećam itekako s umirovljenicima koji su potrošili cijeli život uplaćujući doprinose da bi sad bili svedeni na boravak u bolnici bez ispravnog kreveta. Da manje vjerujemo u te floskule o "besplatnom" i da više shvaćamo što su ljudska prava - a ona definitivno NE UKLJUČUJU besplatan tuđi angažman, možda bismo sad živjeli bolje. Ali onda ni ovakvi šarlatani ne bi bili nikakve face na našoj političkoj sceni.



Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: