Druga strana nogometnog slavlja

25.7.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
4


PIŠE: ŽOLT VAČORA

Preporučeno za vas
Neka Linić uloži svoju imovinu u Uljanik!
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
OPG-ima državna agencija ne priznaje ponudu iz SAD-a jer nema pečata i PDV-a
Miletić vrijeđa našu inteligenciju ako ozbiljno misli da ćemo povjerovati u nevinost IDS-a
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Na današnji dan Vlado Gotovac održao je najbolji politički govor u modernoj hrvatskoj povijesti
Tko je Hayek?
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Vaclav Klaus: Kako smo reformirali češko gospodarstvo
Europska unija - gospodarski div između SAD-a i Kine
The Economist: Što su liberali učinili za nas?
Venezuela će nacionalizirati tvornicu žitarica koja želi prekinuti proizvodnju

Druga strana nogometnog slavlja

U trenutcima ponosa pravo je zadovoljstvo bilo vidjeti ujedinjenu Hrvatsku oko nogometa. Svu tu masu pojedinaca iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta ujedinjenih pod zajedničkim bojama naših kockica. Sada svi oni nešto redovitiji navijači koji svakodnevno slušaju komentare, poput: "Zašto ideš na te utakmice?", imaju jak argument za objašnjenje koje često ne znaju uobličiti u riječi.

Draga nacijo, vrlo je jednostavno. Ono što smo svi osjećali kroz ovih nekoliko dana tijekom svjetskoga nogometnog prvenstva u Rusiji neki drugi osjećaju svakodnevno prateći svoje nogometne klubove. Doslovno žive tu navijačku groznicu i ponekada čine lude stvari kako bi ispucali taj koktel emocija koji nose u sebi. Sada i mi to znamo i eto, sada znamo kakav je mogli bismo reći to ugodan osjećaj. Mogli bismo sada tu stati i uživati u tome što se napokon razumijemo i prepustiti se tom navijačkom zajedništvu koje je Hrvatska imala ovih dana, ali nažalost i u ovoj lijepoj priči ima jedan veliki ALI.

"Ali" se odnosi na onaj osjećaj u kojem se vrlo teško opustiti i ne misliti na svu nepravdu koja je izrasla iz kaljuže koju danas zovemo hrvatskim nogometom. Ne želim duljiti na ovu tematiku, jer je poprilično jasno o čemu se radi i mnogo je puta ponavljano te će se još itekako ponavljati. Svjedoci smo kako nogometni navijači u Hrvatskoj na razne načine slave uspjehe svojih nogometnih klubova i čine od sreće lude stvari. Osjete baš ono što smo svi osjetili kroz ove dane nogometnog prvenstva u Rusiji iz jednog nesebičnog razloga, iz čiste ljubavi i osjećaja pripadnosti. I baš u takvim trenutcima čine stvari kao i mi, koje možda nisu baš recimo pametne, ali su u atmosferi gdje su okruženi ljudima koji razmišljaju baš isto kao i mi ovih dana savršeno normalne i prihvaćene među njima.

Tako u svome slavlju pale bengalke, popiju koje pivo viška, odvajaju zadnju kunu kako bi kupili nogometnu ulaznicu, popnu se na najviši stup ili kip te idu s masom i pjevaju ime svog nogometnog kluba. Ali ne, u nekom drugom kontekstu i okruženju to ponašanje je etiketirano divljaštvom, sramotom i huliganstvom. U nekom drugom okruženju takvi ljudi bi bili okruženi oklopima interventne policije, zabranjeni, etiketirani i sprovedeni na sudove i zatvore. I kako bi Đorđe Balašević rekao u pjesmi "Ne lomite mi bagrenje" u stihu "...tu su paragrafi pa zagrabi nek isto je i đavolu i đakonu...", tako bi i mnogi ljubitelji navijačkih tribina zbog tih paragrafa zakona doslovno bivali slomljeni baš kao i Balaševićevo bagrenje. Tada je zakon bio i za đavola i đakona takav, no danas smo svjedoci kako taj zakon ipak nije isti za sve.

Nažalost, mnogi su prošli razne torture od strane državnog aparata, a opet u ovom drugačijem kontekstu isti ti ili neki drugi dobivaju pljesak i znak podrške za isto ponašanje. Kako li smo samo licemjerni osuditi dva gotovo ista čina koji dolaze iz navijačke ljubavi, one iste ljubavi koju smo svi osjetili ovih dana oko nogometne reprezentacije. Je li moguće da naši građani zbog bengalke trpe privođenja i zabrane posjete svojim nogometnim stadionima, a neki je pale pred očima provoditelja zakona? Zašto je uopće pirotehnika na stadionima i ulicama oko stadiona klasificirana kao prekršaj za koji se mora prolaziti takva brutalna sudska i policijska tortura?

Zato bi nas trebalo sve malo zaboljeti kada vidimo tisuće Hrvata, kada vidimo Luku Modrića, kada vidimo Domagoja Vidu kako drže istu tu bengalku na pozornicama, pokraj policijskih službenika, javno snimljeni na kamerama. Okruženi masom ljudi, slave onaj isti osjećaj zajedništva i ljubavi zbog kojega naši građani moraju biti kažnjeni na ružne načine, na načine koji dovode u pitanje egzistenciju čovjeka u granicama naše Hrvatske. Mali bi korak bio promijeniti odredbe zakona vezanog uz sprječavanje nereda na sportskim natjecanjima, ali bi svakako uveselio mnoge i pružio sigurnija i u pravom smislu riječi veličanstvenija nogometna slavlja u našoj zemlji. U svrhu naših tendencija prema zapadu po uzoru na puno naprednije Norvežane, gdje su bengalke legalne na stadionima.

 


Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Po čemu je Duhaček vrjedniji od Čolakovića i zašto u Hrvatskoj nećemo još dugo imati lijepe stvari

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Novinar Indexa, koji je podržavao kažnjavanje Slavonca zbog pjevanja nepodobnog bećarca pred policajkom, kažnjen je zbog vrijeđanja policije i moralnih osjećaja građana.

Novinar Indexa uhićen i kažnjen po zakonu koji je sam podržavao

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Najznačajnije i najopsežnije djelo u karijeri velikog klasičnoliberalnog mislioca, koje je jednako aktualno i dan-danas.

Prije 70 godina objavljena je Misesova ʼLjudska akcijaʼ: ʼSamo pojedinac misli. Samo pojedinac razumije...ʼ

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Sindikati koriste svake izbore za reketarenje vlasti kako bi poboljšali materijalne uvjete svojih štićenika. Pritom najviše nastradaju upravo njihovi štićenici.

Demokratski ciklusi reketarenja

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Samo Irska i Novi Zeland bitno su smanjili udio poreznih prihoda u BDP-u, ostatak razvijenog svijeta je povećao, tako da su priče o divljem kapitalizmu neutemeljene.

Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

HSLS je imao stotinu dobrih razloga da raskine ljubavnu vezu s korupcijom. Kosoru to nisu bili dovoljni razlozi...

HSLS napušta koaliciju s HDZ-om jer HDZ-u više nije potreban. Pupovac je samo izgovor, i to loš!

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska je po ekonomskim slobodama i poštivanju privatne imovine uz bok sa zemljama trećeg svijeta, a u to se možemo svakodnevno uvjeriti.

Sprdnja od pravne države - inspektori će vas kazniti zbog korištenja vlastite imovine

Društvo

PIŠE: DENIS VLAŠIĆ

Prvi dan škole u Hrvatskoj nije mogao započeti gore, ali na ovakva natezanja sindikata i političara već smo navikli.

Nova školska godina, stari problemi

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Uvijek se pred predsjedničke izbore vode rasprave o tome jesu li ovlasti predsjednika RH dovoljne i treba li ih proširiti, ali ni dosadašnji predsjednici nisu koristili ovlasti koje su im na raspolaganju.

Predsjednički izbori će biti bitka između stare i nove garde hrvatskih političara

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Njihovo reagiranje na optužbe zaposlenice protiv šefa zapravo je groteskno jer pokazuje kako će, bez obzira na sve, stati uz funkciju do kraja.

AK Siget: ʼNije nas briga za zaposlenicu, samo za šefaʼ

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dejan Kovač je na pitanje o Bleiburgu i Jasenovcu dao fenomenalan odgovor, ali naša javnost to još nije u stanju detektirati.

Još jedni izbori o ustašama i partizanima. Dokad, drugovi?

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Da biste se penjali na hijerarhijskoj ljestvici u funkcionerskom društvu, uopće nije bitan način. Bitno je samo da dođete do funkcije.

Hrvatska je funkcionersko društvo. Ovdje ni fizički rad ni intelekt nisu na cijeni, bitna je samo funkcija...

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: