Kao i uvijek u Lijepoj našoj, dok netko ne strada, nitko ne mari za problem. Ovih dana je zbog tragične smrti 21-godišnjeg mladića na repertoaru organiziranost timova Hitne medicinske službe.

Budući da u timu koji je došao pomoći mladiću nije bilo liječnika, nije ni čudno što je velika većina odmah kao uzrok smrti navela nedolazak liječnika. U to ne mozemo biti sigurni dok ne znamo nalaze obdukcije, ali malo je vjerojatno da je mladić zbog toga stradao uzimajući u obzir znanje djelatnika HMP-a. Valja uzeti u obzir da je na teren, u nedostatku liječnika, poslan tim bez njega. Manje poznata činjenica je da su takvi timovi propisani zakonom.

Naime, T1 tim uključuje liječnika i prvi je izbor za odlazak na intervencije, a T2 tim, iako ne uključuje liječnika (sastoji se od medicinskog tehničara specijalista HMP s valjanim Odobrenjem za samostalan rad i najmanje jednog medicinskog tehničara s valjanim Odobrenjem za samostalan rad), također je pravilno obučen za pružanje hitne medicinske pomoći u odsustvu T1. Ti timovi u cijeloj državi dobro funkcioniraju s obzirom na brojnost osoblja, a najveći problem im ne predstavljaju pacijenti već zakonske regulative.

Unatoč tome što je u RH sastav T2 tima propisan zakonom, ovlasti istog su vrlo skromne, zbog čega je unutar zakonskih okvira teško funkcionirati. Primjerice T2 tim bez prisutnosti liječnika ne smije osigurati venski put, administrirati parenteralne lijekove (koji često mogu biti jedino rješenje), a niti intubirati. Drugim riječima, nemaju pravo dati ni običnu fiziološku otopinu. Nedostak defibrilatora koji se spominje u slučaju preminulog mladića, unutar važećih zakonskih okvira, nije bitan jer ga T2 svejedno ne bi smio iskoristiti. Eventualno bi smjeli koristiti AED, inačicu defibrilatora kreiranu da se njome može koristiti laik, a često se nalazi na aerodromima i javnim mjestima.

Ovaj problem je netko prepoznao već 2016. pa je kreirao peticiju na internetu koja je evo dosad skupila 332 potpisa. SAD je problem riješio tako što se u startu ljudi obrazuju kao "paramedics", a ta izobrazba obuhvaća i lijekove koji oni smiju koristiti u hitnim situacijama, intubacije i sl. Ovaj model trenutno je teško primjenjiv kod nas, poboljšanje specijalizacije tehničara i izmjena zakona se čine kao puno prihvatljivija opcija.

Za kraj, ne treba zanemariti pružanje hitne pomoći od strane nemedicinskog osoblja. Naime, glavna napomena svih udžbenika o oživljavanju je da s istim treba krenuti što ranije, stoga je ključno da prvu pomoć pruži slučajni prolaznik. Unatoč polaganju ispita prve pomoći u okviru vozačkog ispita, pokazalo se da većina vozača o pružanju prve pomoći ne zna ništa. To je prvenstveno jer se polaznicima autoškola nabije velika količina gradiva u malo vremena pa na kraju ne zapamte ni osnove. Prema mom mišljenju opseg tog gradiva (prva pomoć) treba smanjiti, a jedino što bi trebalo znati u svakom trenutku je algoritam prve pomoći.