Sekularna država je, prema definiciji na stranici World Atlas, država odvojena od religije, država koja zakonima ne diskriminira niti favorizira građane prema njihovih religijskim uvjerenjima. U sekularnoj državi vlada se ne miješa u religiju, crkve i religijske aktivnosti dok god su one u skladu sa zakonom. Sekularna država nije inspirirana religijom kad donosi zakone i provodi svoju politiku. Države mogu biti sekularne od svoga osnutka (npr. SAD) ili nakon sekularizacije (npr. Francuska).

Već sam pisao o važnosti sekularne države za slobodno društvo u kojem mogu ravnopravno i u miru koegzistirati različite religije, crkve i građani koji ne pripadaju nijednoj religiji. Danas je 96 država u svijetu sekularno, među njima je i Hrvatska koja Ustavom odvaja religiju od države. Međutim, postoje države koje u većoj ili manjoj mjeri krše vlastitu sekularnost. Neke to čine samo na simboličkoj razini (npr. UK koji Ustavom traži od čelnika da se zakune kako će štititi Englesku crkvu koja također ima svoje predstavnike u Domu lordova ili Danska koja ima službenu državnu crkvu). Ali i UK i Danska su u praksi visoko sekularna društva jer, izuzev tih simboličnih formalnosti, građani su slobodni prakticirati svoju vjeru kakva god ona bila i nitko nije obavezan, pa ni društvo kroz državni proračun, financirati nijednu crkvu.

Grubo kršenje sekularnosti i Ustava

U Hrvatskoj je kršenje sekularnosti puno ozbiljnije. Ovdje je formalno, po Ustavu, svaka religija odvojena od države, ali u praksi sve su religije usko vezane za državu. Građani koji ne pripadaju nijednoj religiji obavezni su, kroz poreze, financirati sve registrirane crkvene zajednice i njihove aktivnosti. Time se krše prava onih građana koji to ne žele.

Netko će reći da u Hrvatskoj velika većina građana (prema službenim podacima preko 90 posto) pripada nekoj religiji, ali to nije argument za takvo kršenje sekularnosti. Čak i da su svi vjernici osim jedne osobe, ta osoba ne bi trebala biti prisiljena sudjelovati u financiranju religijskih aktivnosti crkava kojima ne pripada.

Osim kroz direktne godišnje subvencije, građani Hrvatske sudjeluju u financiranju religijskih aktivnosti i kroz Ministarstvo obrazovanja i sporta. Iako vjeronauk nije obavezan, on postoji kao izborni predmet u svakoj državnoj školi - osnovnoj i srednjoj - i financira se kroz državni proračun. Da je država zbilja sekularna i da se poštuje Ustav RH, vjeronauk se ne bi mogao pohađati u državnoj školi. Svaka crkva treba imati pravo osnivati svoje škole i onda u njima podučavati i vjeronauk, ali ni te škole ne bi smjele biti financirane iz državnog proračuna (a sada jesu). Ili, ako će država već financirati rad škola koje nisu u njenom vlasništvu, onda bi trebale biti ravnopravne i privatne škole, bez obzira tko bio osnivač. Ovako imamo bolesnu situaciju da država neće financirati rad škole koju vi osnujete, ali će u potpunosti financirati rad škole koju osnuje Crkva. Dakle, Crkva je iznad bilo kojeg drugog udruženja građana ili pojedinca, ona ima povlašteni položaj u rangu s državnim institucijama.

Pritom treba naglasiti da ne govorim samo o Katoličkoj crkvi, to se sve odnosi na svaku vjersku zajednicu registriranu u RH. Svaka od njih, ovisno o broju članova, dobiva subvencije iz državnog proračuna te im država financira osnivanje i rad obrazovnih ustanova. Katolička crkva je u Hrvatskoj uvjerljivo najbrojnija pa razumljivo prima i najviše novca, ali isti princip bi trebao biti prema svima. Ako želimo sekularno društvo, u kojem je država potpuno religijski neutralna i nitko nije dužan financirati tuđu vjeru, onda trebamo Ustav RH shvatiti ozbiljno i potpuno prekinuti poveznicu između državnih institucija i vjerskih zajednica.

Sloboda govora

Osim samog sekularizma, financiranje vjerskih zajednica krši i slobodu izražavanja, koja je također zajamčena Ustavom RH. Baš kao kad je riječ o financiranju Novosti, i u ovom slučaju građani su prisiljeni da financiraju politički govor s kojim se ne slažu.

Predstavnici Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali i drugih vjerskih organizacija, nerijetko istupaju i iznose političke, društvene i ekonomske stavove. Na to imaju puno pravo, ali onda ima i svatko od nas pravo izabrati da neće takav govor financirati.

Vatikanski ugovori

Po pitanju financiranja Katoličke crkve stvari su komplicirane jer predstavnici RH potpisali su krajem 1990-ih godina tri ugovora sa Svetom stolicom, odnosno Vatikanom. Država svake godine, prema ovim ugovorima uplaćuje Crkvi naknadu za crkvenu imovinu oduzetu nakon Drugog svjetskog rata te podupire rad Crkve u sustavu obrazovanja.

Potpisivanje tih ugovora vjerojatno je najveći čin izdaje Republike Hrvatske u njenoj kratkoj povijesti. Takve ugovore nitko ne bi potpisao da je riječ o njegovom, a ne državnom novcu. Crkva nikada nije definirala tu oduzetu imovinu niti njenu ukupnu vrijednost, tako da nije definiran niti vremenski rok dokad će se ona morati otplaćivati. To znači, Hrvatska će dok postoji isplaćivati godišnju naknadu i niti u jednom trenutku pitanje oduzete crkvene imovine neće biti riješeno. To je ludost totalna, iznimno štetna za RH jer se nalazimo u svojevrsnom dužničkom ropstvu koje traje doživotno.

Činjenica je da je bivša država oduzela vrijednu imovinu Katoličkoj crkvi, ali onda je Vatikan trebao reagirati na međunarodnom sudu i tražiti odštetu od SFRJ. Današnja RH nema puno veze s bivšom državom i njenim vodstvom, ovaj narod nikada nije birao to vodstvo na slobodnim, višestranačkim i demokratskim izborima, tako da nije ni moralno opravdano što plaćamo za pljačku s kojom nemamo ništa.

Ako, pak, Vatikan može dokazati da je baš RH dužna tu imovinu Crkvi, onda je trebalo popisati tu imovinu i odrediti joj vrijednost, tako da znamo kad će ona biti otplaćena, bar da možemo reći - evo, nismo vam više dužni ništa. Jer realno, mislim da je ta opljačkana imovina kroz razne subvencije i potpore dosad već otplaćena.

"A što je s udrugama?"

Protivnici sekularnosti će sad skočiti s istom mantrom: "A koliko se novca iz proračuna izdvaja za (...ubaci neke manjinske ili lijeve...) udruge?" To je stara balkanska fora, prebacivanje loptice na drugu stranu, pretpostavljajući da ja imam nešto protiv isključivo Katoličke crkve. Ne, nemam ništa ni protiv jedne vjerske organizacije, ni protiv jedne religije, a među udrugama koje se financiraju iz proračuna nisu sve lijeve, ima i onih konzervativnih.

Baš poput vjerskih organizacija, i udruge koje promiču bilo kakvu ideologiju trebaju biti skinute s državnog i lokalnih proračuna jer i njihovo financiranje od poreznog novca krši slobodu govora građana.

Ljudi koriste taj argument prebacivanja loptice isključivo kao štit za nastavak pljačkanja građana. Kad sam pisao o financiranju Novosti, prvi komentar koji sam dobio bio je "A što s Crkvom?". Zapravo, nijedni ni drugi ekstremisti nisu za prekid financiranja takvih stvari, njima odgovara što se iz proračuna financiraju i udruge i Crkva, iz dva razloga: 1) često oni imaju direktnu korist od tog financiranja i 2) tako im ostaje vječni argument protiv druge strane.

Pripadnicima Katoličke crkve bi zapravo trebalo biti u interesu raskidanje Vatikanskih ugovora i prekid financiranja iz proračuna zato što bi tako izbili iz ruke svojim protivnicima jedini adut. Dobro znamo da među ljevičarima ima jako puno mrzitelja Crkve. Dok god se Crkva financira iz proračuna, oni će se moći pozivati na to kad pljuju kršćanstvo. Kad bi se raskinula svaka veza između države i Crkve, mrzitelji kršćanstva ostali bi bez ikakvog argumenta, morali bi širiti isključivo poruke mržnje što bi ih odmah prokazalo za ono što jesu. Razmislite i o tome.