Dva Hrvata odigrala ključnu ulogu u pokušaju uspostavljanja socijalizma u Čileu

11.9.2018.
ČITATELJI OCIJENILI
5


PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dva Hrvata odigrala ključnu ulogu u pokušaju uspostavljanja socijalizma u Čileu


PIŠE Mario Nakić

"Unidad Popular" ime je lijeve koalicije koju su činile socijalističke i komunističke političke stranke u Čileu na izborima 1970. godine i vlade predsjednika Salvadora Allendea sljedeće tri godine, do vojnog puča. To razdoblje (1970-1973) ušlo je u legendu kao jedan od rijetkih pokušaja uvođenja socijalizma demokratskim i mirnim putem.

Ovaj je pokušaj neslavno propao i prije vojnog puča, ali je u početku odavao dojam velike opasnosti za Zapad, pogotovo su ga tako željeli prikazati u komunističkim zemljama. Tvrdili su da se Amerika boji da socijalizam u Čileu ne uspije jer bi to moglo povesti mnoge druge narode zapadnih zemalja da krenu istim putem. Američka je administracija u tom trenutku bila vrlo oprezna zbog "nove marksističke države u Latinskoj Americi", što se može zaključiti iz ovog članka New York Timesa, objavljenog 1970. netom nakon Allendeovog izbora.

"Što god da se dogodi loše Čileu, okrivit će nas", tvrdili su iz administracije predsjednika Nixona. U početku Amerikanci su se bojali za sudbinu svojih investicija budući da se u Čileu nalazilo stotinjak kompanija koje su bile u potpunom ili djelomičnom vlasništvu američkih građana, a nova vlada im je prijetila nacionalizacijom. Bojali su se da će im investicije nepovratno propasti bez kompenzacije. Ali nisu razmišljali o vojnom puču, barem ne još.

Bilo je to jako zanimljivo i turbulentno razdoblje za tu zemlju koja se nalazila u velikoj ekonomskoj krizi pa je rastao populizam, a narod je bio očajan. Malo se, međutim, zna da su značajnu ulogu u čileanskoj politici odigrala dva Hrvata.

Radomiro Tomic (1914-1992) bio je vlasnik novina i političar, jedan od osnivača Kršćanske demokratske stranke. Rođeni Čileanac hrvatskog porijekla, što znači da pripada staroj hrvatskoj dijaspori s kraja 19. stoljeća. Predstavljao je progresivno krilo čileanskih demokršćana te se kandidirao 1970. na predsjedničkim izborima.

Tomic je završio treći s 28 posto glasova, iza socijalista Allendea (37%) i nezavisnog kandidata Jorgea Alessandrija (35%). Na kraju je Tomiceva stranka podržala Allendea i njegovu Unidad Popular koaliciju, ali pod jednim uvjetom: da ne krši Ustav.

Naš Tomic je, dakle, kao predsjednik tada najjače desne stranke, podržao lijevu socijalističko-komunističku vladu kako bi se izbjegla politička kriza i ponovljeni izbori. Vjerovao je, naime, da bi na ponovljenim izborima Allende mogao proći još bolje i onda osvojiti apsolutnu vlast, a ovako će ga barem moći kontrolirati kroz Kongres.

Ovdje dolazi na scenu Pedro Vuskovic (1924-1993), rođeni Čileanac hrvatskog porijekla. Ekonomist i direktor Ekonomskog instituta na Sveučilištu u Santiagu. Iako nije bio socijalist nego kejnzijanac, Unidad Popular koalicija ga je pred izbore tražila da napravi politički plan za postupnu i mirnu tranziciju gospodarstva iz kapitalizma u socijalizam, što je on prihvatio. Dolaskom Allendea na vlast, Vuskovic postaje ministar gospodarstva i počinje primjenjivati ono što se popularno zvalo "Vuskovicev plan". Nešto tipa "čileanski New Deal".

Vuskovic je 1970. postao nakon Allendea najznačajnija osoba u čileanskoj politici. Od njega su svi puno očekivali - i Allende, i Tomic, i narod koji je glasao za promjene. Vuskovicev plan je u prvom stadiju uključivao povećanje državne potrošnje, poglavito na plaće u javnom sektoru koje su rasle. Vuskovic je po Keynesovom receptu vjerovao da će povećanje javne potrošnje "probuditi" osobnu potrošnju, a ona će onda "probuditi" gospodarstvo.

Baš kao što je Keynes predviđao, došlo je do ekonomskog buma. Prvih godinu dana inflacija se smirila, realne plaće rasle, činilo se da sve ide po planu. Ali to nije dugo trajalo. Ubrzo se zbog nedostatka privatnih investicija gospodarstvo našlo u slobodnom padu, što je značilo još veće divljanje hiperinflacije nego ranije i ponovni rast nezaposlenosti, a pad realnih plaća u ponor. Pogledajte kako je to izgledalo po ovom grafu koji prikazuje kretanje visine prosječne plaće (prilagođene inflaciji). Žutim linijama označen je početak i kraj Allendeove vladavine odnosno "Vuskovicevog plana".



Vuskovicev plan uključivao je i nacionalizaciju privatnih poduzeća (jer nema socijalizma uz privatno vlasništvo u gospodarstvu). Država je postupno otkupljivala dionice, počevši od najvećih industrija - bakar i druge rude, banke, mediji...Na početku, Tomic i njegovi demokršćani su to podržavali, a zbog svoga zalaganja u nacionalizaciji ruda po Tomicu je posthumno 1997. nazvan jedan rudnik kompanije u državnom vlasništvu.

Međutim, kao i u drugim socijalističkim društvima, problemi su nastali kad je država došla na selo. Nacionalizacija poljoprivrednog zemljišta bila je veliki promašaj jer je država počela prisilno prisvajati ne samo zemlju, nego i stoku, strojeve...Poljoprivrednici su po državnom nalogu, morali dati državnoj vlasti na raspolaganje "svu imovinu koja im nije potrebna za život", odnosno koju su "koristili za profit". Ne moram ni objašnjavati da su tada krenuli veliki neredi, a seljaci su i odbijali raditi po nalogu pa su krenule velike nestašice namirnica, uostalom, kao danas u Venezueli.

Problemi nisu bili samo u poljoprivredi, nego i u trgovini. Trgovci su organizirali štrajkove i kasnije prosvjede u gradovima, seljaci su odbijali raditi koliko je država tražila na selima. Već 1972. sve se zakotrljalo prema dolje pa je Vuskovic smijenjen s ministarske funkcije, no bilo je kasno za bilo kakav preokret. U isto vrijeme rastao je desni ekstremizam pa su demokršćani smijenili svoje vodstvo i počeli kritizirati Allendea.

Kad je inflacija prešla 100%, već su postali gotovo redovni prosvjedi desničara, a ljevica se okupljala s druge strane u protuprosvjedima da bi pružila podršku predsjedniku. Prema pisanju The Economista 1973. godine, "situacija u Čileu izgleda kao u Belfastu". Praktički pred građanski rat, a Allendeova vlada "žmiri na naoružavanje lijevih paravojnih skupina".

U čileanskom parlamentu 22. kolovoza 1973. vodila se žestoka debata. Dvije desne stranke (demokršćani i nacionalisti) inzistirale su da parlament izglasa nepovjerenje predsjedniku. Iznijeli su snažne argumente, imali su i presude Ustavnog suda koje potvrđuju da je Allende prekršio Ustav. Iznijeli su 20 točaka po kojima je vlada prekršila građanska prava Čileanaca. Tražili su da se usvoji tzv. "Rezolucija protiv tiranije" kojom se zahtijeva od predsjednika da hitno raspiše prijevremene izbore, odstupi i preda vlast vojsci koja će zadržati red do izbora. Na kraju su uspjeli jer rezolucija je prihvaćena većinom glasova.

Međutim, čileanski Ustav nalaže da parlament može smijeniti predsjednika samo ukoliko za to dobije dvije trećine glasova, što je bilo nemoguće postići jer su gotovo polovinu parlamenta činili Allendeovi ljudi. Tako da je on iskoristio svoje ustavno pravo i odbio odstupiti. Budući da nije više imao podršku parlamenta, zemlja se našla u krizi. Mjesecima su trajali neredi, a oporba pozivala vojsku. Mnogi nisu vjerovali da će vojska izvesti puč jer je sve generale izabrao Allende. Na kraju ipak general Augusto Pinochet izvodi puč, a Allende se ubio kad je shvatio da će biti uhvaćen.

Nekoliko desetljeća kasnije doznalo se da je CIA odigrala svoju ulogu u tom puču, ona je bila onaj presudni faktor koji je naveo Pinocheta da ipak svrgne svoga predsjednika, budući da mu je Amerika za to jamčila podršku "ispod stola".

Pinochet je uspostavio brutalnu diktaturu koja je trajala sljedećih 17 godina, pri čemu su mučeni, zatvarani i ubijani njegovi politički protivnici, poglavito socijalisti i komunisti. Tomica nije dirao, ali Vuskovic je morao pobjeći u Meksiko da bi izbjegao zatvor ili, puno vjerojatnije, smrt. U Meksiku je dugo predavao na sveučilištu.

Vuskovicev plan su kasnije iskoristili ekonomski teoretičari Rudi Dornbusch i Sebastian Edwards da bi skovali naziv za novi ekonomski pravac - makroekonomski populizam.

Socijalizam je i ovaj put propao, ali ne zbog vojnog puča i uz pomoć Amerike, već puno prije toga. Realno, propao je već godinu dana nakon uvođenja socijalističkog ekonomskog plana. Možda ste sve to već znali, ali vrlo vjerojatno niste znali da su dva Hrvata odigrali ključnu ulogu. Bez njih vlade "Unidad Popular" ne bi ni bilo, a onda ne bi bilo ni puča, i tko zna kako bi Čile danas izgledao.

 



Vezano
Brazilska vlada želi kopirati Čile: Pred kongresom deklaracija ʼ17 principa slobodeʼ
Rock zvijezde, socijalizam i legende koje nikad ne umiru
Čileansko čudo: Od siromaštva i diktature do najbogatije zemlje Južne Amerike
Različiti putevi: Ekonomski slobodan Čile i socijalistička Venezuela
Ekonomske slobode produžuju život: Pogledajte u kojim zemljama ljudi danas najduže žive
Preporučujemo
Bjelovar i Sveta Nedelja nastavljaju protržišne mjere. Neka se drugi gradovi ugledaju!
Efekt leptira ili što ima ekonomija zajedničko s klimatologijom
Nanny State Index: Njemačka i Češka najslobodnije u EU, a pogledajte kako stoji Hrvatska
Misesovi izgubljeni spisi: Opljačkao ih Gestapo, zaplijenio Staljin...
Progresivni fašizam kao odgovor ljevice na 21. stoljeće
Istraživanje: Siromašni ne žele socijalu nego više prilika
Iskustvo je bitno i kod poduzetništva: Prosječna dob osnivača uspješnog startupa je 45
Meksički predsjednik želi dekriminalizirati sve droge i planira nagovoriti Trumpa da učini isto
Kubanski liječnici se pobunili protiv vlade: ʼNe želimo više biti roboviʼ
Brže i jeftinije do građevinske dozvole: Broj procesa će smanjiti s 22 na 12
Računala američkog ministarstva obrane među top distributerima dječje pornografije
Diskriminacija u Uhljebistanu: Žene čine 69% zaposlenih u državnoj i javnoj službi
Antifašistički vođa uhićen zbog fizičkog napada na Meksikance i Židova
Zahvaljujući GMO tehnologiji, znanstvenici otkrili kako suzbiti širenje malarije
Novo na Liberalu

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Mogla je odbiti rad u veleposlanstvu, zaposliti se u privatnom sektoru i pisati na Facebooku što želi.

Ne, suspenzija rasističke diplomatkinje nema nikakve veze sa slobodom govora

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Seksualna orijentacija nije uvjetovana svjetonazorom niti je svjetonazor uvjetovan seksualnom orijentacijom. Zašto onda LGBT udruge promiču jednu ekstremističku ideologiju?

Zašto CroL-u smeta slobodno tržište?

Škola

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ova dva pitanja su ključna u otkrivanju liberala od ostalih. Gotovo nepogrešivo...

Tko je liberal, a tko nije? Postoji jedan vrlo jednostavan i brz način da to otkrijete...

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Donedavno se o tome govorilo isključivo u libertarijanskim krugovima, a sada su tu ideju počeli širiti i političari s puno širim spektrom birača.

Bruto plaća na ruke - ideja koja nailazi na plodno tlo među hrvatskim političarima. Što vi mislite?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Dvije trećine HDZ-ovaca se slaže s izjavom da su imigranti najveća prijetnja europskoj kulturi...

Diplomatske nevolje: Kolinda i Plenković će teško naći u HDZ-u kadrove koji nisu ksenofobni

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Most je pokrenuo inicijativu koju su već ranije pokretale i druge političke stranke. Njena jedina svrha je ubiranje jeftinih poena na dezinformiranju građana.

Voda, vodoopskrba i prava - umjesto rasprave o pravom problemu, širi se strah od privatnika

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kako Trumpove carine utječu na poduzetnike najbolje pokazuje podatak da je mišljenje voditelja trgovine u SAD-u trenutno najpesimističnije u zadnjih 25 godina.

Amerikanci su svjesni da gube u trgovinskom ratu. Samo Trump još nije...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Naslov koji polazi od pretpostavke da osoba ne može biti sekularist i vjernik u isto vrijeme, krajnje je pogrešan i manipulativan.

N1 televizija obmanjuje javnost: Sekularizam i ateizam nisu jedno te isto

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Analiza intervjua s kandidatom HSLS-a za predsjednika RH. Moram priznati da me u mnogim stvarima razočarao...

Kovač je po pitanju osobnih sloboda kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je puno bolji

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Međunarodne korporacije imaju zaštitu LGBT prava u svome kodeksu, što je s tržišne strane posve razumljivo. To je razveselilo lijeve udruge koje posve nesvjesno slave kapitalizam.

Privatna korporacija kao posljednja linija obrane LGBT prava u Mađarskoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hrvatska ima najviši PDV na putnički prijevoz među zemljama članicama EU, a možda i u cijelom svijetu.

Većina zemalja EU ukinula PDV na putnički željeznički prijevoz, Hrvatska nije među njima

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Porezna uprava je u 'ofenzivi' na ugostiteljske objekte na moru kaznila skoro dvije trećine ugostiteljskih objekata u koje je ušla. Što nam to govori o zakonima i porezima?

Jesu li lopovi ugostitelji ili je lopovska država?

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: