Dvostruki standardi: Zašto mediji relativiziraju lijevi ekstremizam?

11.7.2017.
ČITATELJI OCIJENILI
3
Više od istog autora
Politički liberalizam u Hrvatskoj - jučer, danas, sutra
Uvođenjem novog poreza Vlada riskira socijalne nemire, a HDZ gubitak glasača
Zašto naši vrhunski sportaši plaćaju porez u Monaku (i trebamo li ih zbog toga osuđivati)
Preporučeno za vas
Huić: Sindikati koriste potplaćene medicinske sestre za povećanje plaće uhljebima koji samo rade štetu
Feministička kolumnistica napustila Guardian nakon članka u kojem tvrdi da ženu definira spol, a ne osjećaj
Ovo nije humano: Beljak htio ispasti faca, Plenkovićev ministar ga uništio...
Huić o ideji da država uloži još 10 mlrd. kn u Uljanik: ʼTo bi sj*balo javne financijeʼ
Ako Vlada pomogne Uljaniku, morat će i svima ostalima
Autori South Parka maestralno se ʼzahvaliliʼ kineskim cenzorima zbog zabrane njihove serije
Mit o izumiranju socijalne države, 2. dio: Razvijene države povećavaju poreznu presiju
Porezna uprava smislila nove načine da privatnicima zagorča život. Ako je ovo ʼrasterećenjeʼ...
Obersnel ljut što više ne može reketariti taksiste
Hrvatska ima veći udio žena u poduzetništvu od Švedske, Njemačke i Švicarske
Porezni obveznici traže od države da transparentno objavi sva jamstva kojima su političari zadužili građane
Digitalni porez nema veze s pravdom i neće pogoditi velike korporacije nego male biznise i startupe
Plenković se kiti tuđim perjem i busa u prsa dok Hrvatska zaostaje
Sveta Nedelja ukida naknadu za taksiste i smanjuje paušal u turizmu na zakonski minimum
Europska liberalna grupacija promijenila svoje ime; evo zašto...
Grad Dubrovnik se baca u nekretninski biznis i ugostiteljstvo, a gradonačelnik privatnicima prijeti zabranom
The Economist: Što su liberali učinili za nas?

Dvostruki standardi: Zašto mediji relativiziraju lijevi ekstremizam?

Definirati radikalnu i ekstremnu ljevicu u današnjim okolnostima je jednako teško kao i definiranje radikalne desnice. No, razlozi zbog kojih je to definiranje jednako teško kod ljevice i desnice nisu ni približno isti. Radikalnom ljevicom se danas rijetko koga etiketira. U mainstream medijima se uglavnom radikalna ljevica definira samo kao prava, autohtona ljevica ili antikapitalistička ljevica dok se na  desnici sve desnije od desnog centra počesto etiketira radikalnom desnicom, pa u konačnici i fašizmom.

Glavna potvrda uglavnom dolazi nakon nasilja lijevih pokreta na Zapadu, popularnom nazvanim Antifa. Razbijanje i nasilje nakon Trumpove pobjede na američkim predsjedničkim izborima te razbijanje i nasilje po gradovima koji ugoste skupove najmoćnijih svjetskih lidera su već postali dio folklora koje izvode ove grupacije. No, ništa od toga nije bilo dovoljno većini domaćih i stranih medija za prozvati te grupe radikalnom ljevicom. Primjetno je i da dio novinara opravdava nasilje i razbijanje jer je to navodno dio njemačke i zapadne demokratske kulture (iako ankete pokazuju da je većina Nijemaca nezadovoljna događajima u Hamburgu) te zbog toga što je to isto nasilje opravdano ako se vrši zbog ciljeva koji se smatraju moralnim.

U  borbi protiv kapitalizma, nejednakosti, klimatskih promjena i svemu drugome što spada u tradicionalni repertoar radikalne ljevice je dopušteno napraviti sve. Ako se osjetite frustriranima zbog radnih uvjeta u Kini, prekomjernom uništavanju šuma u Indoneziji radi palminog ulja ili zbog Trumpove porezne politike, ništa vas ne sprječava u razbijanju automobila i dućana. No, relativiziranje i opravdavanje tih nedjela ne bi ni bio ogroman problem kad se jednakim argumentima ne bi ni dan danas opravdavalo i na sve načine relativiziralo zločine koje je počinila radikalna ljevica u prošlom stoljeću. Isti argumenti se koriste i pri relativiziranju zločina koje su počinili režimi koji su pokušavali ostvariti komunističku utopiju na zemlji.

Na desnici je situacija potpuno različita. Mirni i nenasilni prosvjedi raznih konzervativnih udruga se uglavnom u startu proglase radikalno desničarskim, talibanskim, a odvažniji pojedinci znaju i potegnuti i fašističke etikete. Čak se i borba za liberalniji pristup u ekonomiji kod dijela medija, političara i nevladinih udruga zna proglasiti radikalnom desnicom. Bilo kakvo vođenje politike koje se smatra desnije od mainstream desnog centra u Hrvatskoj, Europi i svijetu se u startu također proglasi radikalnom desnicom. Većina prozivanih političara, udruga i pokreta koje se znaju etiketirati na razne načine i nema većih poveznica sa većinom fašističkih pokreta koji su uglavnom nastajali 20-ih godina prošlog stoljeća.

Ovakvi dvostruki kriteriji imaju svoje korijene u 20. stoljeću i razumljivi su bili dobar dio prošlog stoljeća, no danas su potpuno deplasirani. Trpanje u isti koš svih desnih pokreta šteti uglavnom umjerenijim pokretima, a pogoduje istinskoj radikalnoj desnici, kao što i relativiziranje nedjela radikalne ljevice šteti uglavnom mainstream ljevici, jer velik broj birača s centra i umjerene desnice povezuje te radikalne pokrete s ostatkom ljevice. Te samim time i nekim novim lijevim pokretima znatno otežava pri definiranju nekih svojih novih politika i pristupa politici bez negativnih povijesnih konotacija.

Novo na Liberalu
VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | OGLAŠAVANJE | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: