Građanstvo se prilično uzjogunilo ovih dana. Mole, plaču i leleču, sve kako bi preko interneta pokazali da su ekološki osviješteni ljudi koji mare za majčicu Zemlju i njenu floru i faunu. Prestaje se jesti meso, a plastiku smijete koristiti samo ako vam od nje ugrađuju zamjenske žile.

Odaslati vapaj preko društvenih mreža najjednostavniji je oblik borbe koji nam se trenutno nudi. Ja ne sumnjam u dobre namjere svojih sugrađana, ali me poprilično smeta iskazano licemjerstvo jer u ekološkoj kulturi trenutno smo prilično nisko pa dozvoljavamo političkoj i mafijaškoj ološi da nam preko otpada kroje visoke račune uz minimalnu pruženu uslugu.

Konkretno, vapaj mojih sugrađana bio bi utemeljen kada mi recimo ne bismo već osam godina imali na ulazu u grad preko sto tisuća tona baliranog otpada koji trune i truje nam pitku vodu. Varaždinci su prilično šutljivi o tome, a bijele bale koje vas pozdravljaju na ulazu u grad postale su već i turistička atrakcija.

Zanimljivo, čovjeku koji je prouzročio ovaj ekocid dali su još jedan mandat da može dodatno zakomplicirati ovu strašnu činjenicu, a možda i omogućiti nekome da profitira na tome, kako je prvotno i bilo zamišljeno. Jednom prilikom zaustavili smo uvaženoga saborskog zastupnika da ga pitamo što nam je činiti. Njegov odgovor bio je u najmanju ruku smiješan, ako ne i tragičan. On tvrdi da politika tu ništa ne može i da je sve na nama, građanima, pojedincima koji bi trebali stiskati institucije.

I hajde, šeranje linkova mojih licemjernih sugrađana je okej jer ih ja ne plaćam i to je njihova slobodna volja, no kad ti zastupnik izabran u tvojoj sredini i plaćen da lobira za tvoj kraj izjavi da je sve na tebi, preostaje ti samo da ubodeš prvu kartu do Njemačke.

Naše šume još uvijek su pune smeća, a krovna organizacija koja o njima brine dobro je umrežena skupina ljudi kojoj prirodno dobro iz našeg okruženja služi kao bankomat. Zagrebački "Zeleni odred" trenutno je jedina skupina ekološki osviještenih građana koja uporno prokazuje štetu prouzročenu sječom šuma, no evo, prava je rijetkost da internet plebs prenosi njihovu svakodnevnu borbu. Zašto je to tako ne znam, ali logično je za zaključiti da se ljudi boje političkih moćnika i ne žele se zamjerati jer su i sami pizde koje nerijetko ušićare posao ili koju kunu od politike.

Moj najčitaniji tekst na ovome portalu bio je vezan za Piranski zaljev kad sam upozorio da se sa susjedima Slovencima ne treba sprdati, već učiti od njih i kao znak dobre volje pronaći rješenje na obostranu korist jer su ekološki puno osvješteniji od nas. Ove godine na Savudriji zabilježio sam par potresnih fotografija koje prilično dobro pokazuju kako se naš narod odnosi prema prirodi. Na samo sto metara od mora, blizu vojne baze, naši apartmanđije iskrcavaju glomazni otpad i prave ogromnu štetu prirodi, a i nama koji okolo volimo govoriti da smo "biser Mediterana".

Mi smo relativno mala korumpirana državica koja bi prije nego počne brinuti o svjetskim problemima trebala dobrano zasukati rukave i početi čistiti svoje dvorište. Iako i ja tu zvučim kao mudroser, ipak ponekad ustanem i pljunem političarskoj klateži u korumpirano lice, a to predlažem i ostalim ljudima koji brinu za svoju mentalnu higijenu.