ČITATELJI OCIJENILI
5

Ekonomija u Titovoj Jugoslaviji: Odgađanje neizbježnog kraha


IZVOR: Mises.ca
4.5.2017.

Ekonomija u Titovoj Jugoslaviji: Odgađanje neizbježnog kraha


IZVOR: MISES.CA

"Čini se da postoji nostalgija za 'dobrim starim danima' među građanima zemalja koje su nekad bile poznate pod zajedničkim imenom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ovaj članak posvećujem svima nama, bivšim Jugoslavenima, posebno onima koji misle da je jugoslavenska ekonomija tijekom Titove vladavine izgrađena na stabilnim temeljima", piše prof. Predrag Rajšić sa sveučilišta Guelph u Ontariju, Kanada, u članku objavljenom na stranicama kanadskog Mises instituta za ekonomsku edukaciju.

"Ako analiziramo ekonomske pokazatelje, moramo priznati da je ideja o rastu jugoslavenske ekonomije iluzija i da je ono 'dobro se živjelo' među mnogim Jugoslavenima zapravo bilo posuđivanje na račun budućih generacija. Te generacije sada plaćaju račun za krah neodrživog ekonomskog sustava socijalističke Jugoslavije, zajedno s plaćanjem računa destruktivnih ratova 1990-ih i intervencionističke ekonomske politike država nasljednica.

Prvi znak da je rast jugoslavenske ekonomije bio iluzija pojavio se odmah nakon Titove smrti. 1980-e su bile značajne po konstantnom kašnjenju početka otplate jugoslavenskog vanjskog duga, a dug se povećavao zahvaljujući slaboj ekonomiji. Godine 1991. vanjski dug bivše Jugoslavije iznosio je oko 20 milijardi dolara. Prije toga je Međunarodni monetarni fond već oprostio 1,8 milijardi jer država jednostavno nije imala kako vratiti kamate, a kamoli glavnicu. To je sve došlo kao rezultat desetljeća ekonomije čija je struktura ovisila o stranom dugu, dakle to su bila desetljeća ovisne ekonomije.

Grafikon ispod pokazuje kako se kretao jugoslavenski dug od 1961. do 1980. godine. Prema ovom trendu, dug se povećavao otprilike za 17,6 posto svake godine. I tako 20 godina. Da se država nastavila zaduživati istom dinamikom i nakon 1980. godine, dug bi iznosio oko 6 trilijuna dolara. Ako uzmemo u obzir da ukupni BDP svih država koje su nekad činile SFRJ zajedno iznosi oko 200 milijardi dolara, postaje jasno koliko je astronomska visina tog potencijalnog duga. Također, jasno je i da je toliko povećanje duga u 20-godišnjem periodu bilo jednostavno neodrživo."


Klikni na sliku za uvećani pregled

"To, naravno, ne znači da su dugovanja dobra koja sadašnje države, nekadašnje članice Jugoslavije, imaju ili da su njihove ekonomije sada u boljem stanju. To samo znači da je bilo nerealno očekivati da bi jugoslavenski dug ostao na razini od 20 milijardi dolara bez ozbiljnih strukturnih reformi i redukcija u konzumiranju.

Dok ove brojke nude potencijalno objašnjenje kolapsa jugoslavenske ekonomije 1980-ih, ekspotencijalni rast ukupnog duga ne bi nužno vodio do kraha da je period posuđivanja bio ograničen i da je njegova svrha bila ulaganje u projekte koji bi povećali produktivnost u budućnosti i tako pomogli otplati duga. Nažalost, u bivšoj Jugoslaviji to nije bio slučaj.

Sama činjenica da je jugoslavenska ekonomija potrošila najmanje 20 godina u uvjetima povećavanja vanjskog duga preko 17 posto godišnje, sugerira da je struktura ekonomije formirana na način da je njen opstanak ovisio o daljnjem zaduživanju. Da bismo razumjeli razloge zašto se jugoslavenski dug povećavao tolikom brzinom i zašto je bio neodrživ, moramo analizirati kronologiju trgovinskog balansa i pokazatelje produktivnosti bivše zemlje.

Trgovinski balans je makroekonomski pokazatelj relativne veličine uvoza i izvoza. Ako je on blizu nuli, to znači da su uvoz i izvoz otprilike na istoj razini. Ako je indeks trgovinskog balansa pozitivan, država izvozi više nego što uvozi i kažemo da je stvoren suficit, a ako je indeks negativan, uvoz je veći od izvoza i ekonomija je u deficitu.

Kad je ekonomija neke zemlje u suficitu, strana se valuta (ona koju uvoznici koriste da bi kupili proizvode) akumulira u zemlji koja izvozi. S druge strane, dolazi do nestašice strane valute (kojom se plaća uvoz) u zemlji u kojoj je deficit. Države koje imaju konstantno negativni trgovinski balans moraju posuđivati izvana da bi kompenzirale nedostatak strane valute. Nije teško zaključiti zašto je takva situacija neodrživa na duge staze, odnosno održiva je samo onoliko dugo dok su strani kreditori voljni posuđivati novac.

Ako pogledamo ukupni trgovinski deficit bivše Jugoslavije tijekom 1970-ih, vidjet ćemo da je rastao vrlo brzo od 1970. do 1980. godine. Čak štoviše, deficit je rastao brže i od jugoslavenskog vanjskog duga. Dio te razlike je pokriven novčanim pošiljkama emigranata. Na primjer, ukupne novčane pomoći emigranata u 1971. godini iznosile su 1,3 milijarde dolara, a već 1972. godine 2,1 milijardu. Međutim, čak ni ulazak strane valute kroz ove pomoći izvana, kao ni posuđivanje, nije bilo dovoljno da se pokrije toliki trgovinski deficit i spriječi nestašica strane valute.


Klikni na sliku za uvećani pregled

Ukupni trgovinski deficit između 1970. i 1980. povećao se s početnih 10 posto na čak 50 posto ukupnog BDP-a. To je još jedan pokazatelj da je struktura jugoslavenske ekonomije bila takva da se njena stabilnost temeljila na ovisnosti o stranom financiranju za koje nije bilo pokrića u domaćoj proizvodnji.

Struktura jugoslavenskog trgovinskog deficita je bila takva da se uvozila najviše nafta i sirovi materijali. Struktura proizvodnje ne obećava povećanje produktivnosti u budućnosti, što bi pokrilo dotadašnje trgovinske deficite i što bi se moglo iskoristiti za otplatu dugova. Iako je totalna suma produkcije na razini Jugoslavije rasla jer su korišteni i drugi izvori, produktivnost po broju uloženih resursa je opadala u većini industrija tijekom 1960-ih i 1970-ih. S toliko smanjenom produktivnošću, šanse za uspješnom otplatom duga u budućnosti su nikakve."

Rajšić nadalje objašnjava kako je 1980-ih, kad je došlo vrijeme da se dugovi moraju vratiti, ekonomski rast naglo stao te se u drugoj polovini desetljeća strmoglavo počeo spuštati. Ne samo da nije bilo novca za otplatu prijašnjeg duga, već nije bilo ni načina kako stvoriti nove vrijednosti kad je cijela državna ekonomija ovisila o zaduživanju.

Također, onima koji za brži ekonomski rast zapadnoeuropskih zemalja nakon 2. svjetskog rata kažu da je kriva pomoć SAD-a, Rajšić odgovara kako je 12 milijardi dolara, koliko su zapadnoeuropske zemlje dobile u sklopu "Marshall Plan-a" malo u odnosu na 47 milijardi, koliko je Jugoslavija dobila za industrijsku opremu kao reparaciju za ratno uništavanje. "Osim toga, postoje i čvrsti dokazi uloge SAD-a u Jugoslaviji, za vrijeme Trumana i Eisenhowera, a ona je bila slična njihovoj ulozi u zapadnoj Europi. SAD je ekonomski podupirao jugoslavenski režim samo da bi ga zadržao što dalje od 'čvršćeg' komunističkog režima u Sovjetskom Savezu i njegovih europskih satelita."

Cijelu analizu, detaljnu i vrlo opsežnu, pročitajte ovdje.

VIŠE IZ RUBRIKE:
ZANIMLJIVOSTI
EKONOMIJA
Novo na Liberalu

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Na primary izborima za kandidata Demokratske stranke bit će vrlo gusto jer će se utrkivati najmanje 20 kandidata. Bit će to prvi veliki sukob između socijaldemokracije i liberalizma u Americi.

Netko od njih troje najvjerojatnije će se suočiti s Trumpom 2020. - tko ima veće šanse?

Društvo

PIŠE: THOMAS BAUER

Što se zapravo krije iza albanske zabrane kladionica?

Zapamtite - iza svake zabrane stoji nečiji interes

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Feministice su se našle uvrijeđene i zahtijevale od administratora uklanjanje spornog vica. Vic je uklonjen uz ispriku vodstva fakulteta.

Knjižnica FFZG-a pokušala nasmijati studente vicem o filovanoj paprici. Nije prošlo dobro...

Društvo

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Rektor pulskog sveučilišta izjavio je da mladi moraju odraditi nekoliko godina u Hrvatskoj da bi vratili dug...

Znamo da naši političari često izvaljuju gluposti i besmislice, ali što ćemo s akademicima?

Politika

PIŠE: JERKO MARKOVINA

Britanski parlament ima krajnje nezahvalan zadatak - kako izbjeći Brexit na što manje bolan način. Vremena je sve manje...

Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kad je preuzeo vlast, lijevi mediji su ga predstavljali kao brazilskog Donalda Trumpa i najveću prijetnju svjetskoj stabilnosti, a desni kao posljednju nadu za Brazil. I jedni i drugi su u pravu.

Bolsonaro - fašist ili posljednja nada za Brazil?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Hajka protiv Pernara prelazi svaku mjeru, a posebno je licemjerno što dolazi od onih koji godinama rade potpuno istu stvar.

Nadriliječništvo u hrvatskim medijima: Uvjeravaju nas u ʼčarobneʼ napitke, biljke i pripravke protiv gripe, upala, raka...

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Većina novinara u mainstream medijima javno podržava najavljene restrikcije govora na internetu ili mudro šuti. Pročitajte kako lako bi se taj zakon mogao okrenuti protiv njih.

Dragi ljevičari, i vi biste se trebali jako zabrinuti zbog novog zakona o govoru na internetu!

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Vlada Justina Trudeaua povećala je 2015. najvišu poreznu stopu s 29 na 33 posto s namjerom povećanja državnih prihoda za 3 milijarde dolara godišnje. Dogodilo se suprotno.

Kanadski poučak: Progresivno oporezivanje bogatih smanjuje državne prihode

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Kyle Kulinski dao je neoboriv argument koji bi trebali usvojiti svi s obje strane političkog spektra.

Debata između antifašista i socijaldemokrata: Zašto ljevičari trebaju biti za slobodu govora?

Ljudska prava

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Bez obzira na to što se uglavnom slažem sa stavovima Pametnog, a protivim stavovima Živog zida, Ivan Pernar je iz ovog sukoba izašao kao moralni i stvarni pobjednik.

Wannabe tirani ignoriraju postojanje dobre volje i zato će uvijek biti poraženi

Zanimljivosti

PIŠE: LIBERAL.HR

Batman je u 11. izdanju stripa bio Nijemac, borac protiv nacista koji pokušava spriječiti Gestapo u namjeri da preveze Misesove rukopise do Hitlera.

Ono kad je Mises bio inspiracija i tema za epizodu Batmana

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: