Vezani članci:
Andrej Plenković, radikalizacija i ekstremizam
Opasnosti koje dolaze s lijevim i desnim ekstremistima u Saboru
Jedan jako zbunjeni kolumnist Telegrama tvrdi da je sloboda govora ekstremizam
Zašto CroL-u smeta slobodno tržište?
Američka ljevica je u građanskom ratu; hoće li prevladati razum ili feministički ekstremizam?
Istraživanje: Ljudi s ekstremnim političkim stavovima neće priznati da su u krivu ni kad vide dokaze
Neki novinari uporno prizivaju ultradesnicu. Gdje je ona uopće?
Kako su lijevi i desni ekstremisti uspjeli radikalizirati cijeli narod
Vrijeme je da građani kažu DOSTA napornim ekstremistima
Dvije ekstremističke stranke ušle su u Bundestag, a mediji pišu samo o jednoj
Nacionalisti su još jedino što ekstremnu ljevicu drži na životu
Kakva nam je desnica, a kakva ljevica
Europa može jednim udarcem riješiti problem imigracije i desnog ekstremizma
Dvostruki standardi: Zašto mediji relativiziraju lijevi ekstremizam?
Jesu li muslimani stvarno skloniji ekstremizmu od kršćana?
BiH: Bošnjaci se protive Islamskoj državi, a Srbi sekularizmu
Ne bojim se šačice neonacista, više me plaši lijevi ekstremizam
Što je ekonomski liberalizam?
Hoće li se Most profilirati u stranku za slobodno tržište?
Kako sam shvatila da sam liberalka
F.A. Hayek: Zašto nisam konzervativac
Šveđani i Finci pokrenuli ozbiljnu i otvorenu raspravu o neoliberalizmu - na znanstvenoj razini
Kako su se Rudan i Večernjak poskliznuli na Švedskoj, 3. dio: Liberalizam, život i kapitulacija
Koronavirus, lockdown i klasični liberalizam
Žižekova kritika liberalizma je neutemeljena, deplasirana i 100% pogrešna, evo zašto!
Gdje liberalizam škripi
Brinu li liberali uopće za društvo?
Protivnici liberalizma koriste stare i isprobane metode: Tko zapravo prezire ʼobičnog čovjekaʼ?
Predstavljamo: Šonje & Polšek - Prešućeni trijumf liberalizma
5 najčešćih zabluda hrvatskih novinara o liberalizmu
Novo na Liberalu:
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima

Ekonomski liberalizam i ekstremizam: Postoji li liberalno sljepilo?


Piše: Velimir Šonje
Izvor: Ekonomski lab
3.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Ekonomski liberalizam i ekstremizam: Postoji li liberalno sljepilo?


Piše: Velimir Šonje
Izvor: Ekonomski lab
3.10.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Proteklih tjedana zaredale su optužbe da liberali toleriraju desni ekstremizam. Glavni urednik Indeksa Matija Babić pred malo je vremena na svojem facebook profilu kritizirao navodnu ideju hrvatskih liberalnih centrista kako im «bujanje fašizma i katoličkog fanatizma» nije od osobitog interesa, a Boris Rašeta iz 24sata također je na Facebooku pisao da se hrvatska radikalna desnica sastoji od ustaša i neoliberala.

Zašto oni dramatično griješe?

Ekstremna desnica i ekonomski liberalizam

Nema spora da neki ekstremni desničari zagovaraju ekonomski liberalizam. Međutim, većina ekstremnih desničara nema veze s ekonomskim liberalizmom. Oni su zaljubljenici u državu i naciju poput onih koji su kombinirali rasističku ideologiju, državnu kontrolu nad gospodarstvom i visok socijalni standard za pripadnike privilegirane rase odnosno nacije, kao opreku odricanju ljudskih prava i života za sve one koji nisu pripadali njihovu kolektivu - plemenu.

U povijesti je bilo situacija kada su desne diktature provodile ekonomske politike s obilježjima ekonomskog liberalizma (npr. Pinochetov Čile). Veliki zagovornik ekonomskog liberalizma u XX stoljeću, austrijski ekonomist i filozof Friedrich A. Hayek, posjetio je Pinocheta potkraj sedamdesetih godina prošlog stoljeća i u intervjuu za The Times 1979. čileanske gospodarske rezultate nazvao fantastičnima. Pri tome je izgovorio rečenicu koja rezonira i danas: Možete imati ekonomsku bez političke slobode, ali ne možete imati političku bez ekonomske slobode.

Desetljećima kasnije, na replikama ove Hayekove misli hrane se teze da su ekonomski liberali tehničari koji će svoja stremljenja i znanja iznajmiti svakom desničaru koji osvoji vlast.

Ti prigovori se nadovezuju na neke ranije teorije o izbijanju Velike ekonomske krize 1929.-1933. Navodno je ekonomski liberalizam u praksi kriv za Veliku krizu i nevolje koje su uslijedile. Navodno je upravo slobodno tržište uzrokovalo pretjerane ekonomske fluktuacije i nezaposlenost koju ljudi nisu mogli izdržati pa su se priklonili ideologijama i pokretima što su nudili zaklon u kolektivu. Replike ovog pojednostavljenog historijskog objašnjenja, osobito popularnog među marksistima još od Karla Polanya, oživjele su i nakon krize 2008.

Obje teorije - ona da Hayekov primjer ilustrira inherentnu sklonost ekonomskih liberala krajnjoj desnici i ova, da ekonomski liberalizam u praksi dovodi do fluktuacija koje izazivaju krize i ratove, mogu se lako opovrgnuti.

Loše teorije

Teza o historijskoj odgovornosti ekonomskog liberalizma za nevolje čovječanstva često nije plod neke osobito osmišljene teorije. Popularno tumačenje povijesti razvije se iz citata nekog utjecajnog čovjeka. Takav je bio slučaj s po nekima najvećim govorom u američkoj političkoj povijesti, onim Williama Jenningsa Bryna iz 1896. Njegova je teza bila da je čovječanstvo razapeto na križu od zlata (mislio je na novac utemeljen na zlatnom standardu). Nakon Bryna su se krize i ratovi koji su uslijedili pogrešno tumačili funkcioniranjem globalnog monetarnog sustava zasnovanog na zlatnom standardu. Tek mnogo kasnije došle su i neke šire (nepotpune i pogrešne) teorije koje su pokušale racionalizirati tu ideju.

Uzroci velikih društvenih nevolja i ratova su kompleksni. Historiografija i druge društvene znanosti nemaju cjelovitu teoriju koja bi objasnila takve prijelomne događaje. Dovoljno je poznavati povijesne činjenice da se shvati kako se ljude proganjalo i događali su se genocidi i nakon razdoblja uzleta, i nakon razdoblja ekonomskog pada. Mnoge zemlje s velikim nejednakostima desetljećima žive u miru (npr. Brazil, Panama, Australija, SAD), a u mnogima s malim nejednakostima u raspodjeli dohotka izbijaju ratovi (ne treba ići dalje od ne tako davnog raspada ex SFRJ). Prvom svjetskom ratu prethodio je gospodarski uzlet - cijene na burzama uopće ga nisu predvidjele (kretanja cijena dionica obično imaju značajnu prognostičku vrijednost). Velike krize devetnaestoga stoljeća u Europi i SAD-u ne samo da nisu izazivale sukobe, već je nakon Napoleonskih ratova u gotovo 100 godina uzleta kapitalizma u Europi i SAD-u vladao razmjeran mir. O ograničenoj ulozi ekonomskih kolebanja i presudnoj ulozi suverenih nacionalnih država za izbijanje ratova svjedoči i činjenica da unutar SAD-a nakon Građanskog rata 1861.-1865. nije bilo ozbiljnijih ratnih sukoba iako su golema kolebanja proizvodnje i zaposlenosti pogađala zemlju u cjelini i pojedine federalne države. Tek kad se velika fluktuacija i ekstremne nejednakosti poklope s nacionalnim državnim okvirom, nastane kaos koji počinje s problemom (pre)raspodjele između «nas» i «njih».  Pri čemu su razlike koje provociraju pitanja preraspodjele najčešće u manjoj mjeri plod djelovanja tržišta, a u puno većoj proizlaze iz šireg okvira političke nejednakosti i nepravde.

Jesu li liberali slijepi na jedno, desno oko?

Ako ekonomski liberalizam i nije uzrok svih zala suvremenoga svijeta, treba odgovoriti na drugo pitanje: može li se u domeni ideja prepoznati nešto što ekonomske liberale usmjerava ka većoj toleranciji prema desnim nego prema lijevim ekstremizmima? Nije li Hayek «volio» Pinocheta i čini li to liberale ekstremnim desničarima?

Pođemo li od uže definiranog ekonomskog liberalizma (privatno vlasništvo + slobodno poduzetništvo + tržišta usmjeravaju razmjerno veći dio ekonomskih transakcija nego vladina administracija), vidjet ćemo zašto su neki ekonomski liberali doista slijepi na desno oko, ali to ne znači da liberalizam pripada desnim ekstremnim ideologijama.

Ne smije se izgubiti iz vida da na krajnje lijevom dijelu političkog spektra nema baš nikoga tko bi zagovarao ideje i politike ekonomskih sloboda. Za ekstremnu ljevicu liberali su plaćenici kapitala, prodane duše. Za revolucionarni segment krajnje ljevice oni su kandidati za eksproprijaciju, zatvor ili kratak postupak. Mao je na početku Kulturne revolucije na pitanje što činiti s liberalima navodno rekao: «Liberali? Njih ćemo jednog po jednog.» Ovo je možda loš vic, ali pokazuje da je ekonomskim liberalima krajnje lijevi prostor posve zatvoren zbog potpune ideološke isključivosti krajnje ljevice spram bilo kakvog, a osobito ekonomskog liberalizma. Ta ideja je njihov "neprijatelj".

S druge strane, krajnje desni prostor ekonomskim se liberalima može učiniti malo odškrinut. Tamo uvijek postoji netko (u pravilu manjina, jer pravi ekstremni desničari su teški kolektivisti) tko zagovara liberalne ekonomske ideje. U tom smislu možemo govoriti o određenoj vrsti sljepila ekonomskih liberala na desno oko. Međutim, ta interpretacija je jako površna. Za shvaćanje zašto, moramo se vratiti historijsku anegdotu o Hayeku s kojom je započet ovaj tekst.

Reinterpretacija odnosa Hayek - Pinochet

Na prvi pogled, sve se dobro slaže: Hayek je mislio da je ekonomski liberalizam moguć bez političkih sloboda; u dijelu ekonomskih politika podržavao je diktatora koji je uveo politike zasnovane na ekonomskom liberalizmu, a taj diktator je svrgnuo demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Allendea.

Međutim, neke povijesne činjenice se ne mogu preskočiti. Allende je predsjedao Čileom od 1970. do 1973. (dakle nije odmah svrgnut). U tom razdoblju počeo je uvoditi socijalističku diktaturu. Nije poštovao odluke sudova koje su pokušavale ograničiti njegove planove eksproprijacije i nacionalizacije. Parlament je zbog njegovih postupaka proglasio «ustavni slom». Samim time, njegov demokratski legitimitet, najblaže rečeno, nije bio besprijekoran.

S druge strane, Hayek je bio bjegunac iz Austrije od nacizma (ne bi li i taj akt trebao govoriti o njegovim stavovima?). Pažljivo je pratio razvoj u istočnoj Europi i na temelju poznavanja socijalističkih zemalja koje su bile Allendeovi uzori i sponzori lako je mogao predvidjeti u kakvu će se zemlju izroditi Čile ako Allende nastavi kako je krenuo.

U Čileu je 1989. obavljen miran prijelaz ka demokraciji. Zemlja je nakon toga postala stabilna demokracija s uvjerljivo najvećim ekonomskim rastom koji je Čile doveo na vrh liste razvijenosti država Južne Amerike. Realna vrijednost čileanskoga BDP-a po stanovniku danas je veća od hrvatskoga. S druge strane, južnoameričke države s dugogodišnjim socijalističkim diktaturama (npr. Venecuela) ekonomski zaostaju za ostalima ili kolabiraju u teškim krizama uz brojne ljudske žrtve. To ne znači da je Pinochet isključivo "zaslužan" za razliku između današnjeg Čilea i, recimo, današnje Venecuele, ali stvari se ne mogu promatrati izvan historijskog konteksta, kao da ideje izviru iz filozofije i ekonomske analize koje nemaju veze s poviješću.

Hayek dakle nije bio slijep na desno oko, nego je zaključivao držeći oba oka širom otvorena. Gedao je ne samo lijevo i desno, nego i naprijed. To obilježje liberalizma – ekvidistanca prema svim ekstremizmima, uzimanje u obzir i njihovih intenzivnih interakcija (ekstremizmi se međusobno hrane!) – često se ne razumije i zlorabi izvan konteksta, osobito kad su se neki utjecajni liberali opredjeljivali, kao što je to činio Hayek.

Vjerojatan razlog nerazumijevanja liberalne (osobito ekonomski-liberalne) pozicije je upravo moć koja proizlazi iz ekvidistance. Iz centrističke pozicije jasno se vide brojne sličnosti fašizma i nacizma s jedne i socijalizma i komunizma s druge strane. Njihov isti kolektivistički i anti-liberalni DNK čini ih blizancima zla i prije nego što znamo da su se i Hitler i Musolini doista deklarirali kao socijalisti i vodili socijalističke politike za odabrane pripadnike svojih naroda.

Ekonomske i političke slobode idu ruku pod ruku

Čile je po mnogočemu bio poseban slučaj. Stoga o odnosu ekonomskih i političkih sloboda treba progovarati iz šire povijesne i geografske perspektive. U tu će svrhu poslužiti neki primjeri bliži današnjem vremenu.

Moderna povijest Rusije i još nekih euroazijskih država pokazuje da je moguća pojava diktatora (Putin je po svemu desni diktator) koji u početku provodi tržišne reforme na tragu ekonomskog liberalizma. Veliki poznavatelj Rusije Anders Aslund piše o trendu liberalnijih ekonomskih politika u Rusiji koji je trajao do 2007. Međutim, zbog niza okolnosti, taj trend se prekida (diktator može u kratkom roku snažno zaokrenuti smjer čitave zemlje). Rusija zbog toga već desetak godina pomalo tone u izolaciju, agresiju i nesposobnost da stvara nove vrijednosti ako joj ne pomažu globalni trendovi cijena energenata. U Rusiji je svaki, pa i ekonomski liberalizam, u povlačenju.

Slično tome, ne postoji nužnost da će pro-tržišne reforme u Kini dovesti do povećanja političkih sloboda u smislu krajnje demokratizacije, otvaranja web-a i prestanka političkih progona opozicionara i vlasti nenaklonjenih novinara. Ne znam niti jednog ekonomskog liberala koji je oduševljen kineskim političkim sustavom. Međutim, ako ne razmišljamo crno-bijelo i gledamo dugoročne trendove, uočit ćemo nijanse sive u duljim povijesnim razdobljima te shvatiti da Rusija i Kina danas, u odnosu na stanje 1980., imaju više tržišta,  više privatnog vlasništva, više demokracije i mnogo su bogatije, iako su još uvijek jako daleko od društava koje bismo mogli označiti ekonomski i politički slobodnima. Rusija pokazuje i mogućnost regresije, što je podsjetnik da u procesima ekonomske i političke liberalizacije nema povijesne nužnosti.

Nadalje, i Singapur je visoko razvijena zemlja koja uz UAR i Katar (koji su opet posebni zbog proizvodnje nafte) ima ekonomske, a nema političke slobode. Biti ekonomski liberal ne znači zagovarati samo ekonomske, a zanemariti političke slobode, jer maknemo li Singapur i nekolicinu zaljevskih proizvođača nafte kao poseban slučaj, za barem trideset do pedeset najrazvijenijih zemalja svijeta vrijedi korelacija između ekonomskih i političkih sloboda i gospodarskog razvitka.

Upravo liberalne ideje utemeljene na individualizmu objašnjavaju kako se prožimaju ekonomske i političke slobode. Liberalni postulat je institucionalna depersonalizacija – ništa se ne podređuje onome u vrhu koji ima moć. Onaj u vrhu prvenstveno ima dužnost, a ljudi imaju pravo ravnopravnog pristupa institucijama i nadzora onih koji imaju moć. To se odnosi na temeljna prava - od zaštite osobnog integriteta, imovine, sigurnosti i prava na zaštitu pred sudovima, do jednakosti odnosno ravnopravnosti u pristupu javnim institucijama i informacijama.  Liberalizam stoga nema nikakve veze s ortačkim kapitalizmom (kojeg mnogi, posve pogrešno, identificiraju s neoliberalizmom). Liberalizam isključuje korupciju i pogodovanje koji hrane ortački kapitalizam. Na takvim liberalnim institucionalnim zasadama cvate razvoj, jer iz njih ne niče apstraktno i spontano tržište, već tržište na kojem se akteri ravnopravno natječu na bazi prava ulaska na tržište i prava na informacije, a ne da čačin mali prvi uđe na tržište i prvi zgrabi sve, jer je prvi znao pravu stvar.

Dakle, pravo pitanje iz perspektive ekonomskog liberalizma nije više ili manje tržišta u odnosu na državu, već kako država djeluje: da li kao instrument koji regulira ravnopravan pristup i tržišno natjecanje (uz nužne socijalne korekcije), ili kao instrument u rukama privilegirane manjine koji osigurava pravo prvenstva umreženima.

Sukus je jasan: nema šanse da društvo liberalne demokracije nastane pod desnim ili lijevim ekstremistima. I mala je šansa da će se društvo kojim upravljaju ekstremisti trajno razviti u gospodarskom smislu. Poziv na čvrstu ruku koja će svojom mudrošću upraviti društvo ka ekonomskom prosperitetu, najveća je zabluda. Jednako tako, zabluda je (ekonomske) liberale prozivati zbog tolerancije prema bilo kojem ekstremizmu, stavljati im usta da se zalažu za ideju da će tržište samo riješiti sve, da su oni protiv socijalne države i da ih nije briga za političke slobode i institucije. To su prigovori koji proizlaze iz nepoznavanja stvari. Mogli bi biti podvale, ili tek manisfestacije dobronamjerne težnje nekih ljudi da osjete da i ekonomski liberali pripadaju njihovome krdu, ili pak, suprotno tome, prigovori koji proilaze iz pokušaja da se iz anegdotalnih političkih i javnih sudbina pojedinih ljudi izvuku nemoguće generalizacije (kao u Hayekovom slučaju).

Zaključak

Mogao bih nabrajati primjere hrvatskih liberalnih centrista, među njima i ekonomista ili ljudi koji se primarno bave ekonomskim pitanjima, koji su se i u medijima i na društvenim mrežama opredjeljivali u pogledu različitih ekstremističkih pojava i izjava na krajnjoj desnici i ljevici. Ovdje sam pisao o tome da je liberalna pozicija jedna od rijetkih koja može konzistentno zagovarati micanje natpisa Za dom spremni s ploče u Jasenovcu i promjenu naziva Trga Josipa Broza. To je, naravno, iritantno i jednim i drugim ekstremistima koji se hrane sukobima, što se odnosi i na one koji misle da se spomen i poniznost pred Jasenovcem i 2017. može braniti samo s Titom.

Treba dodati da upravo centristička liberalna pozicija zbog ekvidistance prema ekstremistima može pravovremeno prepoznavati simptome njihove bolesti zbog detektora njihovog zajedničkog kolektivističkog DNK.

Kako se oba ekstremizma hrane onim drugim, liberalna pozicija je i jednima i drugima odiozna, jer im se čini kompromiserska i mlaka - nedovoljno jaka da ispravi povijesne nepravde. Zagovornici stava o pasivnosti ili sljepilu liberala, kao i onih koji ih na silu trpaju među ekstremiste, propuštaju uvidjeti da se i lijevi i desni ekstremisti plaše da će s jačanjem (ekonomskih i političkih) centrističkih ideja ojačati zdrav razum koji demistificira mitove na kojima se hrane prvaci, pristaše i birači krajnje ljevice i krajnje desnice, kolektivisti svih fela kojima država ne treba zbog zaštite nacionalnog, već vlastita interesa, najčešće u okviru toplog krda čiji se naziv samo mijenja po potrebi i zavisno o povijesnim okolnostima (nacija, klasa ili kakav treći eterični kolektivitet).

Zato budućnost počiva (i) na liberalnim fundamentima. U njima ne samo da ima mjesta i za ekonomski liberalizam, već je riječ o nužnom sastojku tih fundamenata. I kada ekonomski liberali ne skaču na svaku udicu s lijeva ili desna da se opredijele po pozivu (jer, ako se ne opredijele to je, kao, dokaz da toleriraju ekstremizam ili mu pripadaju), to nije zato što su slijepi na jedno oko, nego zato što prepoznaju uzajamnu ovisnost - perverznu privlačnost suprotstavljenih ekstremizama.

Povijest uči da se u gromotivoj buci sukoba ekstremista prva gubi upravo ekonomska sloboda. Ona pada prvom žrtvom koja se prinosi na oltar svakog kolektivizma. Kad nastupi osjećaj uzaludnosti napora izgradnje tržišta s kakvim-takvim jednakim pravima ulaska, informiranja i natjecanja, to sigurno nije samo ekonomski problem, već nastupa kao simptom mnogo dubljeg političkog problema koji se možda još i ne vidi u svoj svojoj punini.

Ovaj tekst je prenijet s portala Ekonomski lab uz dozvolu autora i nakladnika.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

VELIMIR ŠONJE
Velimir Šonje je ekonomski analitičar i konzultant, specijalist za područja makroekonomike i financija, vlasnik tvrtke Arhivanalitika i glavni urednik portala Ekonomski lab.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.