Macron i njegova stranka izbjegavaju riječ ʼliberaliʼ i za to imaju dobar razlog...

10.2.2019.
ČITATELJI OCIJENILI
5

Liberalizam ima različito značenje u različitim dijelovima svijeta, ali najgore je biti liberal u Francuskoj.
PIŠE: MARIO NAKIĆ

Macron i njegova stranka izbjegavaju riječ ʼliberaliʼ i za to imaju dobar razlog...

Liberalizam ima različito značenje u različitim dijelovima svijeta, ali najgore je biti liberal u Francuskoj.
PIŠE Mario Nakić

Otkako je osvojio vlast u neizvjesnim izborima, iznimno bitnim za Francusku i cijeli svijet, francuski predsjednik Emmanuel Macron u zapadnim medijima predstavljen je kao "umjereni liberal", "centrist", pa čak i "umjereni neoliberal" (što god to trebalo značiti).

Časopis The Economist lani je izabrao Francusku za državu godine upravo zbog njegove pobjede i reformi koje je pokrenuo, a Macrona su pritom nazvali - liberalom. Prema njegovoj platformi, izjavama i nekim politikama koje provodi, svatko bi ga lako mogao svrstati među liberale u klasičnom, europskom smislu te riječi. Ali pazite sad ovo, nećete naći nigdje da se on deklarira kao liberal, ali i njegova politička stranka La République En Marche (LREM) izbjegava riječ "liberali". Oni preferiraju da ih se naziva centristima.

Još donedavno sam bio uvjeren da političar ili bilo koja politički svjesna osoba, koja ne naginje previše ni lijevo ni desno, ne može biti ništa drugo do liberal, barem umjereni, ali sad mi je jasno da sam u tome pogriješio. Itekako se može biti centrist i ne biti liberal u isto vrijeme, a Macron je možda najbolji primjer.

Pogledajmo samo politike kakve je dosad proveo i kakve još uvijek provodi. Među njima ima stvarno vrlo liberalnih stvari, kao npr. odlučno protivljenje desnom populizmu i nacionalizmu, u čemu je proteklih godina Macron prvak EU. Zatim, tu je njegovo zalaganje za očuvanje EU i europskih vrijednosti. U isto vrijeme provodi opsežne ekonomske reforme, koje su dosad uključile smanjenje poreza na dobit te poreza na dohodak za one s najvišim primanjima, deregulacije u poslovanju, smanjenje povlastica za nezaposlene, smanjenje utjecaja sindikata na ugovor o radu te još mnoge protržišne mjere. Sve to su vrlo, vrlo liberalne politike.

Ali, s druge strane, Macron je također nacionalizirao jedno brodogradilište, uveo nove restrikcije na imigraciju i umanjio prava imigranata, olakšao policiji upotrebu sile protiv prosvjednika i uhićenja bez osnovane sumnje, pokušao je uvesti porez na gorivo radi udovoljavanja borbi protiv klimatskih promjena (od toga je odustao kad su izbili prosvjedi Žutih prsluka), zagovara još veće restrikcije na slobodu govora, a radi i na tome da se na razini EU uvede novi porez za velike međunarodne IT kompanije. To sve NISU liberalne politike.

Kad sve zbrojimo i oduzmemo, moramo zaključiti da je Macron u pravu što izbjegava termin "liberal". On je zaista centrist jer je njegove politike nemoguće svrstati lijevo ili desno, ali barem pola tih politika nisu s ciljem proširivanja nego ograničavanja osobnih i ekonomskih sloboda građana. Međutim, pravi razlog što se on i njegova stranka ne pozivaju nikada na liberalizam je potpuno druge prirode.

U nedavnom zanimljivom članku koji je objavio Politico, autor John Lichfield se pozabavio baš tim pitanjem. Ako veći dio svijeta vidi Macrona i njegovu stranku kao liberale, zašto oni izbjegavaju da se tako deklariraju? Razlog je jednostavan - to bi im jako štetilo na domaćem planu.

Politico započinje priču time kako u Francuskoj još uvijek postoji Komunistička stranka s velikim početnim slovom "K". Iako je Macronova stranka LREM postigla načelni dogovor sa Savezom liberalnih demokrata Europe (ALDE) o postizbornoj suradnji nakon predstojećih izbora za Europski parlament, Macron je objasnio da je to zato što se želi povezati sa svim proeuropskim snagama, "i s liberalima, i s lijevim i desnim centrom" kako bi se stvorila "široka europska koalicija protiv populizma".

Kako objašnjava Luis Garicano iz Građanske stranke (španjolski liberali), u Francuskoj je "liberal" ružna riječ, gotovo kao psovka, i zato u toj zemlji nema političke stranke koja se deklarira kao liberalna. I iz francuskog LREM-a su im to potvrdili, iako oni kažu da za njihovu mladu stranku još nije dobro da se veže ni za jednu ideologiju. "Riječ liberal je velika prepreka za politički uspjeh, pogotovo sad, u vrijeme Žutih prsluka".

Politico dalje objašnjava kako značenje riječi "liberal" danas varira ovisno o geografskom položaju. U Sjevernoj Americi liberalizam je ljevica, u Velikoj Britaniji centar, a u ostatku Europe sekularni desni centar koji zagovara slobodno tržište i širenje osobnih sloboda. U Francuskoj, međutim, riječ "liberal" znači netko tko se zalaže za kapitalizam, za krupni kapital. "Liberal i predsjednik bogatih" - tako nazivaju Macrona njegovi protivnici u Francuskoj.

Za takvo povezivanje liberalizma s krupnim kapitalom postoje razlozi u francuskoj povijesti. Nakon Francuske revolucije i Napoleonovog poraza, u Francuskoj se gotovo stoljeće vodio politički i ideološki rat - u parlamentu i na filozofskom planu. Dok je bilo fenomenalnih ekonomista klasičnog liberalizma, poput Bastiata i Chavaliera, oni su bili samo oporba i nikada nisu uspjeli, barem na domaćem igralištu, posve pobijediti ljevicu i socijalistički sentiment. Tu je i Katolička crkva koja je konzervativna, ali se po ekonomskim pitanjima uvijek priklanjala ljevici.

Francoise Melonio, francuski povjesničar i politolog, objasnio je da je u Francuskoj općeprihvaćena vizija socijalne države s velikim povlasticama, kontrolama i protekcionizmom. Tu su viziju prihvatili i socijalisti i katolički konzervativci, i radikali, i revolucionari, i kontrarevolucionari. Anglosaksonska, protestantska tradicija individualizma - koja pretpostavlja svetost privatnog vlasništva, osobnih sloboda i slobode poduzetništva - nije nikada pravo zaživjela u ovoj zemlji. Neki od najvećih starih liberala Francuske, kao što je Tocqueville, puno su se više bavili problemima političke i osobne slobode nego ekonomijom i tržišnim slobodama. Frederic Bastiat je jedan od onih ekonomista kojima se Francuzi dive, ali samo njegovoj teoriji, dok su ga u praksi uglavnom ignorirali. Jedini period u 20. stoljeću kad je Francuska imala istinski liberalnu vladu, bilo je 1970-ih za vrijeme predsjednika Valéryja Giscarda d'Estainga. On je provodio većinom politiku liberalizma i opisivao svoju stranku, tadašnje Neovisne Republikance (kasnije se pretvorilo u konzervativnu Republikansku stranku) kao "liberale i pro-europske centriste".

Sindikati su u prošlom stoljeću toliko ojačali, da su postali veća politička snaga od bilo koje stranke. Sindikati su desetljećima diktirali državnu politiku, bez obzira bili na vlasti ljevičari ili konzervativci. Oni su uvelike utjecali na stvaranje slike o liberalima kao borcima za buržoaziju, najveće bogataše koji ne mare za sirotinju i srednji sloj. Što je još zanimljivije, francuski sindikati nisu nikada imali veće probleme s konzervativnom Republikanskom strankom, konzervativci su im draži od liberala. Oni su se pobrinuli ne samo da nestanu liberalne političke stranke sa scene, već i da se nitko više ponosno ne može nazvati liberalom. I to u zemlji koja je u 18. i 19. stoljeću iznjedrila čitav niz velikih liberalnih mislioca koji su utjecali na cijeli svijet.

Macron stoga čini sve da sa sebe skine tu etiketu "liberal, predsjednik bogatih". Radi toga je nacionalizirao brodogradilište i povukao još neke populističke poteze. Na desnici, u isto vrijeme, liberalizam je također omražen pojam, a koriste ga protiv pobornika imigracije. Da bi njima udovoljio, uveo je snažne restrikcije na imigraciju, ojačao osiguranje i skratio rok za zahtjeve za azilom. Hoće li mu to pomoći? Od onih koji ga napadaju zbog liberalizma, sigurno neće dok god se ne odrekne svake liberalne politike.

Ipak, nedavna istraživanja su pokazala da najmanje četvrtina francuskih birača po svojim svjetonazorskim, političkim i ekonomskim stavovima naginje liberalizmu. Macron je dogovorio savez s liberalima u EU parlamentu. Španjolski političar Garicano tvrdi da je postizborna koalicija Macronovih centrista i liberala u EU parlamentu "gotova stvar", ali da će onda ALDE zbog Francuza morati izbaciti ono "L" iz imena.

 

Sviđa ti se članak? Podrži rad kolumnista Liberala!
VIŠE IZ RUBRIKE:
POLITIKA
SVIJET
O autoru
Mario Nakić je novinar, poduzetnik, web developer i osnivač Liberala. Voli pisanje, logiku, PHP i javu. Klasični liberal bez kompromisa. >>VIŠE
Vezano
Francuzi rekli NE nacionalizmu, DA slobodnom tržištu
Macron izazvao bijes izjavom da Afrika ima civilizacijski problem
Macron zbog rezova pao u anketama pa nacionalizirao brodogradilište da se spasi
Macron odlučan da provede reformu rada: Donosimo 5 ključnih promjena koje će razljutiti sindikate
Macron je bio za dekriminalizaciju kanabisa...a onda je postao predsjednik
Macron - revolucija o kojoj Hrvati ne smiju ništa znati
The Economist izabrao Francusku za zemlju godine, evo zašto
Francuska više neće biti glavni zagovaratelj poljoprivrednih poticaja
Macron najavio novu seriju reformi: ʼOva država troši lude količine love na socijalne programeʼ
Macron: Nacionalizam je suprotstavljen domoljublju
Macron je zbog Pariškog sporazuma ugrozio provedbu reformi javnog sektora i tržišta rada
ʼŽuti prsluciʼ nisu nikakvi revolucionari nego ekstremistička rulja, a Macron je postupio državnički
Država joj poslala porezni zahtjev na grob
Odbijanjem da prekrije lice u Libanonu, Le Pen pokazala svoje licemjerje
FEE: Top 6 razloga zašto bi Le Pen bila loša predsjednica
Le Pen nije najgora kandidatkinja: Ovaj lik bi uveo porez od 100%
Dan kada su seksualne radnice okupirale crkvu i izborile se za prava
Fiziokrati, merkantilisti i njihov utjecaj na današnju svjetsku politiku
Možda smo cijelo vrijeme pogrešno percipirali podjelu unutar EU. Postoji i treća strana...
Kako francuska opsjednutost poljoprivredom utječe na francusko gospodarstvo, EU i puno šire
Novo na Liberalu

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Ljevičari su godinama pokušavali pronaći bolji način mjerenja kvalitete života, ali svaki je na kraju savršeno korelirao s BDP-om.

Bilo kuda, BDP svuda

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Odlične vijesti za sve koji planiraju pokrenuti biznis u Hrvatskoj.

Ukida se pečat, pojeftinjuju troškovi, a od jeseni tvrtke će se osnivati online i bez javnog bilježnika!

Zanimljivosti

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Povijesna priča o državi koja je bila decentralizirana s ograničenom središnjom vladom prije osnutka SAD-a i Francuske revolucije.

Zlatno doba Nizozemske Republike: Kako je nastao srednji sloj u Europi

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Reformisti su osvojili uvjerljivo najviše glasova na izborima, ali nisu uspjeli postići dogovor s drugim strankama. Socijalni liberali su pogazili riječ i ušli u pregovore s nacionalistima...

U neočekivanom obratu Estonija je dobila vladu s desnim populistima

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Objavljeni su podaci IRS-a za 2016. godinu i pokazuje da se udio u prihodima najbogatijih 1% stanovništva smanjuje, ali ne i njihov udio u punjenju državnog proračuna.

Plaćaju li američki bogataši dovoljno poreza?

Ekonomija

PIŠE: DAMIR OMERBEGOVIĆ

Šampanjski socijalisti su osobe koje javno zagovaraju socijalističke ideje i veliku preraspodjelu imovine, ali žive raskošan život skupljajući veliku i vrijednu imovinu koju škrto čuvaju za sebe.

Šampanjski socijalizam

Politika

PIŠE: BORNA BJEDOV

Obično na BiH gledamo s visoka, a u nekim stvarima su se pokazali napredniji od nas.

Ako mogu Sarajlije, zašto ne bi mogla Vlada RH?

Politika

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Nositelj liste Pametno-Unija Kvarnera o EU regulaciji, porezima, slobodi govora, zaštiti okoliša...

EU izbori: Ivica Puljak (Pametno) odgovara na naša pitanja

Svijet

PIŠE: MARIO NAKIĆ

U predizbornoj kampanji Trump je obećao da će prekinuti beskonačne ratove na Bliskom istoku, a jučer je uložio veto na povlačenje SAD-a iz Jemena.

Toliko o ʼantiratnom predsjednikuʼ.

Ekonomija

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Imamo dva različita primjera s istim ishodom. Bulj tretira hrvatske proizvođače kao invalide, a Borzan se pravi da uopće ne postoje.

Zašto naši političari podcjenjuju domaće proizvođače?

Ekonomija

PIŠE: BRANIMIR PERKOVIĆ

Zagovornici povećanja donacija afričkim zemljama postali su apologeti modernog kolonijalizma jer se trude zadržati afričke države u ovisnosti o Zapadu.

Što su veće strane donacije, Afrika ima manje šanse za razvoj

Društvo

PIŠE: MARIO NAKIĆ

Sigurno ste se ovih dana susreli negdje s pitanjem zašto ljudi iskazuju tolike osjećaje prema jednoj katedrali dok u isto vrijeme djeca gladuju na drugom dijelu svijeta.

ʼA djeca u Africi umiru od gladiʼ nije argument nego dijagnoza

VIŠE TEKSTOVA
Popularno na Liberalu
PRIKAŽI VIŠE
Mala škola liberalizma
VIŠE IZ ŠKOLE
Newsletter
Upiši e-mail adresu:
IMPRESSUM | UVJETI KORIŠTENJA

LIBERAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: