Vezani članci:
Hrvati su previše emotivna bića. Samo kod nas još ovakva patetika može proći.
Veliki i mali Hrvati
Kad Hrvat reži, ne čini to da bi se skinuo s lanca, već da bi dobio veću kost
Kako su Hrvati postali najkrvoločnije zvijeri na Balkanu
Odgovor: Što vide oni koje nije zahvatila navijačka groznica?
Hrvati dokazali da mogu biti najbolji - kad se političari ne miješaju
Malograđanski šovinizam: Kako su Hrvati iz BiH preuzeli od Srba titulu glavnih krivaca
Mi, Hrvati smo superjunaci zajeba
Hrvati u BiH - neželjeno dijete koje su i Zagreb i Sarajevo prekrižili
Zbog katastrofalne državne politike Hrvata je sve manje
Ovo je jedino rješenje demografskog problema (i neće se svima svidjeti)
Novo na Liberalu:
Zurovec: Prvo smanjiti državnu potrošnju, a onda osloboditi građane nameta
100 dana Mileijeve vlade: Što je dosad učinio?
Subvencioniranje najma je suluda mjera koja će pomoći samo najmodavcima
Milanović manipulira statistikom o mirovinama i obmanjuje javnost
Plenkovićeva vlada ulupala 199.000 vaših eura u portal koji nikoga ne zanima
Ovaj francuski vizionar iz 19. stoljeća sanjao je današnju Europsku uniju
Rezultati Februarske revolucije: profitirali SDP, Možemo i HDZ, gubitnici Centar i Fokus
Otkud sad oni? Članak Sanje Modrić masovno lajkaju Turci
Zašto Milanović napada ustavne suce koje je sam predložio? Želi ih zastrašiti
Marijana Puljak za saborskom govornicom izvrijeđala hrvatske radnike
Milei ukinuo državnu novinsku agenciju zbog 'širenja propagande'
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike

Emotivnost - hrvatski brand ili najslabija točka?


Piše: Silvia Vidović
Photo: Boris Zubčić/057info
5.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Emotivnost - hrvatski brand ili najslabija točka?

Emotivnost - hrvatski brand ili najslabija točka?


Piše: Silvia Vidović
Photo: Boris Zubčić/057info
5.8.2018.
Prosječna ocjena čitatelja: 5

Na fejsu mi je iskočio sponzorirani članak Večernjeg lista pod naslovom "Rusija i Oliver brendiraju nas kao emotivnu naciju". U njemu je autor slavio kolektivnu emotivnost koju su Hrvati kao nacija iskazali povodom nekoliko recentnijih događaja, uzdižući obilje emocija uz koje je Oliver Dragojević ispraćen s ovog svijeta, kao i "iznimne emocije" kojima je taj popularni umjetnik obogatio hrvatski narod.

Zatim se osvrnuo i na nedavno Svjetsko prvenstvo na kojem su Vatreni, iako na kraju nisu osvojili toliko željeni pehar, ipak zauzeli prvo mjesto u srcima mnogih gledatelja upravo zahvaljujući strasti i emocijama koje su iskazali, dok je njihova predsjednica čitav taj uspjeh popratila plesom i emotivnim izljevima koji su raznježili svijet. Zaključio je da najveća snaga hrvatskog naroda leži upravo u toj emotivnosti, budući da je ona ipak imala moć do te mjere oduševiti svjetsku javnost, te predložio kako je ta "ljudska dimenzija življenja u Hrvatskoj" nešto što bi trebalo brendirati. Ti zaključci su mi pomogli da kristaliziram i uobličim neka razmišljanja koja mi se već tjednima vrzmaju po glavi.

Emocije su u svakom slučaju nešto divno, važno i nadasve ljudski, u to nema sumnje. Također, nema sumnje da ogromni uspjeh Vatrenih, kao i toplo, neposredno ponašanje predsjednice, predstavljaju fantastičnu reklamu Hrvatske u svijetu. Stoga se ideja o brendiranju upravo takvih psiholoških i emotivnih karakteristika čini kao sasvim smislena ideja. Definitivno je bolje da se slika koju ljudi u svijetu imaju o Hrvatskoj više vezuje uz toplinu, srdačnost i otvorenost njenog naroda, nego uz siromaštvo, korupciju i rat!

Recimo da nam takvo brendiranje uspije te da uspijemo još više potencirati tu sliku Hrvatske kao divnog, simpatičnog i empatičnog mjesta u koje stereotipno "hladni" sjevernjaci mogu doći zagrijati svoje ozebla srca – i doslovno i metaforički. Recimo da se, zahvaljujući takvom brendingu i marketingu, još veći broj turista počne slijevati u Hrvatsku, što naravno rezultira i većim priljevom novca. I na kraju, opet ostaje pitanje - kakve koristi imamo od svega toga ako će i ti novci opet velikim dijelom ispariti zbog lošeg političkog i ekonomskog sustava kakav imamo? A takav, loš sustav je u velikoj mjeri proizvod te iste emotivnosti koja je, koliko god možda bila najveća hrvatska snaga, upravo i jedna od najvećih hrvatskih – slabosti.

Želim svoje izlaganje započeti osobnom pričom o tome kako sam, skoro pa i prvi put u životu, došla u neposredan kontakt s tom famoznom hrvatskom emotivnošću. Uvijek sam voljela o stvarima razmišljati prvenstveno svojom glavom, i to na racionalan i pragmatičan način, a od svih kolektivnih ispada, "groupthink"-a i grupa općenito sam bježala kao vrag od tamjana. Izljevi emocija oko smrti nekog umjetnika kojeg nikad nisam osobno poznavala (i koji sasvim sigurno, da sam ja ta koja je umrla, ne bi došao meni na sprovod), ponos zbog nadarenih sportaša s čijim uspjehom nisam imala nikakve veze (moralna podrška u obliku mahanja zastavicama se ne računa)...takve su mi stvari, moram priznati, oduvijek bile poprilično strane i neshvatljive.

Stoga sam ove godine svjesno odlučila napraviti pomak i namjerno se izložiti čitavoj euforiji oko Svjetskog prvenstva, čisto da i ja vidim u čemu je fora. Nabila sam uši s hrvatskim zastavicama na glavu, zgrabila pivu (jer neću valjda gledati tekmu i piti vodu!), strateški se pozicionirala usred gomile ispred najvećeg ekrana u gradu i odlučila na tren baciti u vjetar svu svoju ciničnost, predrasude i mentalne barijere i jednostavno se prepustiti iskustvu. Bilo mi je potrebno par trenutaka da se oslobodim vlastitih razmišljanja i kalkuliranja, no jednom kada sam dopustila emocijama skupine da me povedu, sve je počelo teći iznenađujuće lako.

I tako sam se, zajedno sa svim tim ljudima oko mene, ubrzo našla na uzbudljivom, nepredvidljivom roller-coasteru emocija. Od prvog primljenog pogotka koji su "nam" protivnici uspjeli zabiti, kada se entuzijazam okupljene mase naglo ispuhao poput kakvog balona, preko rasta napetosti i uzbuđenja kada su "naši" uspjeli izjednačiti, pa sve do eksplozije kolektivnog orgazma nakon što je sudački zvižduk konačno zacementirao "našu" zasluženu pobjedu – iskustvo je zaista bilo, kako to vole reći u onoj navijačkoj pjesmi, neopisivo. Nikada u životu nikada nisam osjetila toliko emocija na jednom mjestu te me sve to naposljetku toliko iscrpilo da sam se, nakon otrežnjenja koje je finale donijelo, cijeli tjedan morala oporavljati od čitavog iskustva.

No, ono što me još više iznenadilo je lakoća s kojom sam se ja, kojoj je sve to do jučer bilo sasvim strano, uspjela identificirati s navijačima oko sebe i s igračima na ekranu, pa čak i s čitavom nacijom. Uhvatila sam samu sebe kako me lovi nekakva iracionalna vrsta ponosa i zadovoljstva nakon svakog dobro odigranog poteza "naših", a nakon svake počinjene nepravde obuzimao me bijes koji je već počeo graničiti s agresijom. Tako sam se našla kako urličem psovke za koje nisam ni znala da se nalaze u mom vokabularu, a bjesnila sam i kada bi mi netko abnormalno visok na trenutak zaklonio pogled na igru. Na trenutke, gotovo više nisam mogla sebe ni prepoznati.

Netko će sada možda reći da nema ništa loše u svemu ovome što sam opisala. Pa što, nek' se ljudi vesele! Nogomet je igra koja sa sobom nužno povlači i velike količine emocija i strasti, pa to mu je i svrha! Ipak, koliko god razne kolektivne euforije i ostali emotivni izljevi bili opajajući i uzbudljivi, te predstavljali iskustvo koje je zaista zanimljivo za proživjeti (osobito neznalicama poput mene koje se nikada prije nisu upustile u takvo nešto), ipak smatram da svemu tome treba pristupati s velikom dozom opreza. Jer, koliko god emotivnost bila nešto što boji naše živote, i bez čega bi nam svakodnevnica bila dosadna i siva, toliko emocije mogu biti i jako, jako opasna stvar.

Prije svega, tu mislim na jednostavnu istinu da, što je više čovjek obuzet naletom emocija, time postaje lakše upravljati i manipulirati njime. Možemo to vidjeti svakodnevno u medijima, u svim onim tekstovima kojima prvenstveni cilj nije predstaviti objektivne informacije svojem čitateljstvu, već suptilno (ili manje suptilno) pobuditi točno određene emocije u točno određenu svrhu. To najčešće uspijeva veoma lako jer su većina ljudi emotivna bića (što osobito vrijedi za Hrvate, ili bar tako piše u Večernjem listu), i prije će ih privući sadržaji koji u njima izazivaju neku emocionalnu reakciju (bilo to radost, gađenje, suosjećanje, bijes ili nešto sasvim deseto) nego sadržaji koji se trude predstaviti realnu, informiranu sliku o nečemu što je zaista bitno.

Nevjerojatna je lakoća kojom mediji uspijevaju potencirati stvaranje dva "svjetonazorski" suprotstavljena pola te stvoriti čitavu halabuku i polemiku oko apsolutno ničega. I tako uskoro dobijemo dva zaraćena tabora koji izlaze na ceste prosvjedovati jedno protiv drugog oko čistih banalnosti, dok se pravim pitanjima – onima koja su od najveće važnosti za naš zajednički boljitak i napredak našeg društva – na kraju ne bavi gotovo nitko.

Zašto?

Jer takva pitanja ljudima jednostavno nisu – zanimljiva. Nije da se ne možemo i ne želimo angažirati, nego jednostavno previše dozvoljavamo svojim emocijama da određuju gdje i kako ćemo se angažirati. Ljudi ne bi satima na vrućini čekali Vatrene da oni nisu u njima potaknuli iznimne emocije, koje su onda u njima izazvale želju da, u znak zahvalnosti, svojim junacima prirede veličanstveni doček. Da se radilo o nečem drugom, pitanje je koliko bi se bili spremni pržiti!

Fetusi, homoseksualci i muškarci koji ulaze u ženske zahode – to su još neke od stvari koje, čini se, uspijevaju ljudima pobuditi emocije u dovoljnoj mjeri da se aktiviraju i izađu na ulice. No, s druge strane, malo tko se uzbuđuje oko pitanja vezanih, primjerice, uz poreze i trošenje javnog novca, osim možda čitatelja ovog i sličnih portala. A ti novci su puno više ʺnašiʺ nego što će to jedanaest vrhunskih sportaša i njihov trener ikada biti.



Zbog sveg navedenog, ovakva slavljenja hrvatske emotivnosti me, prije svega, ostavljaju hladnom, ciničnom i skeptičnom. Emotivnost, empatija i suosjećanje su bez sumnje divne vrline, no prije svega smatram da je upravo emotivnost ono što bi hrvatsko društvo češće trebalo staviti na stranu, i to u korist racionalnog, razumnog pristupa koji je usredotočen na ona pitanja koja su zaista od važnosti da bismo ostvarili taj toliko željeni gospodarski napredak.

Umjesto da rasipamo energiju propitujući je li Thompson trebao zapjevati negdje ili ne, trebamo svoje emocije usmjeriti u pravcu borbe za provođenjem svih onih reformi i promjena koje su nužne kako bismo konačno krenuli naprijed (a o kojima su već stoput pisali ljudi koji su puno upućeniji u političko-ekonomska pitanja nego ja, pa da ih sada ne ponavljam ovdje). Također, trebamo se što prije riješiti onog tipičnog hrvatskog defetizma koji nam unaprijed nalaže da bi takva borba bila uzaludna ("tako je kako je", "uvijek će lopovi biti na vlasti" i sl.) jer, ako su nas Vatreni išta naučili tijekom ovog Svjetskog prvenstva, to je upravo to da snaga volje, borbenost i hrabrost mogu postići čuda.

Naravno, postoji velika mogućnost da će velikoj većini i dalje biti puno zanimljivije unedogled se prepucavati oko emocionalno nabijenih pitanja, poput vječne tematike ustaša, četnika i partizana, i tako sve dok nam kolektivna opsesija prošlošću ne ugrozi budućnost do te mjere da, napokon, počnemo osjećati snažne emocije i prema očuvanju vlastite egzistencije. A možda je kvaka i u tome da ljudima jednostavno paše da je Hrvatska zemlja velikih srca i praznih novčanika, što je također sasvim legitiman izbor. No, u tom slučaju, trebamo osvijestiti svoj izbor i preuzeti odgovornost za njega, a ne licemjerno kukati o tome kako nemamo novca i pisati srcedrapajuća pisma na avionu za Irsku.


Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autorici

SILVIA VIDOVIĆ
Silvia Vidović je magistra kulturologije i prevoditeljica iz Rijeke. U slobodno vrijeme voli sunčanje, vježbu i meditaciju.
Više od iste autorice
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.