Ova baltička zemlja i nekadašnja članica socijalističkog SSSR-a blistavi je primjer uspješne pretvorbe iz planske ekonomije u slobodnotržišnu. Estonija ima samo 1,3 milijuna stanovnika, a rast BDP-a tijekom zadnjih 9 godina bilježi i do 10 posto godišnje.

Estonija je postigla sve ono što Hrvatska nije: nezaposlenost ispod 7 posto, stopa siromaštva ispod 15 posto, prosječna neto plaća oko tisuću eura, javni dug manji od 10 posto u BDP-u (najniži u Europi), gotovo potpuna energetska neovisnost (oko 90% energije koju koriste Estonci proizvodeno je u Estoniji).

Kako im je to uspjelo?

Estonija je 1990-ih odlučno krenula u privatizaciju svih državnih firmi koja je danas dovršena s obzirom da su sve državne tvrtke privatizirane osim luke i proizvodnje električne energije. Zbog osiguranja pravne države i zaštite privatnog vlasništva Estonija je u drugoj polovini 1990-ih bila zemlja s najviše stranih investitora u cijeloj srednjoj i istočnoj Europi.

Porezni sistem Estonije je strašno jednostavan. Još 1995. uveli su jedinstvenu stopu za porez na dohodak (tzv. "flat tax") od 26 posto koja se u nekoliko navrata smanjivala da bi danas iznosila 20 posto. Porez na dobit je isto 20 posto, ali plaća se samo ako uprava tvrtke odluči dijeliti dobit vlasnicima odnosno dioničarima. PDV je isto 20% s posebnom stopom za određene proizvode od 9% dok se za neke proizvode uopće ne plaća porez.

Jednostavan porezni sistem, jednostavna i digitalizirana uprava te vladavina prava doveli su Estoniju na visoko 6. mjesto u svijetu po ekonomskim slobodama (u Europi drugo, iza Švicarske, a prvo među zemljama EU) te na 12. mjesto na ljestvici zemalja za najlakše poslovanje (ease of doing business). To je svakako privuklo investitore, a ulaganjem države u znanje i nove tehnologije Estonija je postala zemlja s najviše startupova po glavi stanovnika na svijetu.

Daniel Hinšt iz Centra za javne politike i ekonomske analize bio je već nekoliko puta u posjetu ovoj zemlji te je svoja zapažanja podijelio na Facebooku. Impresionirala ga je ambicioznost i otvorenost građana Estonije te kako im se turizam odnosi na edukaciju stranaca o napretku, uspjehu i slobodnom tržištu.

"Estonija je vrlo radikalno napustila nasljeđe sovjetske prošlosti i počela učiti od sebi bliskih nordijskih zemalja. To je zemlja u kojoj su klasični liberali stalno na vlasti i provode stvari koje hrvatski 'liberalni' i ostali političari smatraju nerealnima. Estonija je digitalna država čiji prioritet je nula birokracije (Zero Bureaucracy Project) i štedi mjesečno papira visine Eiffelovog tornja."

"Hrvatskoj preostaje mnogo obrazovanja i primjene dobrih praksi. Prvo trebamo znati da smo već mnogo zakasnili. S malim pomacima smo i dalje daleko od onih koji su nas prestigli. Uz velike ambicije prvo trebamo pretjecati svoj dosadašnji sustav vrijednosti i onda početi usvajati dobre vrline da bismo na dugi rok nešto počeli postizati. Nema tu slučajnosti, odgađanja i isprika koje slušamo stalno. Samo mnogo ambicija i prevlasti zdravog razuma. Hrvatski obrazovni sustav će zato imati mnogo posla u stvaranju drugačije kulture i razvojnog modela", napisao je Hinšt.