EU kreće u rat protiv keša, što to konkretno znači?

Europska unija kreće u borbu protiv gotovine. Ide se na smanjivanje keša u opticaju i to direktivama koje će zemljama članicama naložiti zakone prvo za postavljanje limita pri kupnji i prodaji gotovinom, a s vremenom možemo očekivati i potpuno prebacivanje na kartično i online plaćanje.

Inicijativa u Bruxellesu je predložena 23. siječnja, ali neke su države članice već uvele zakone koji to reguliraju. Tako u Francuskoj ne možete platiti kešom ništa vrednije od 3000 eura, a trgovci imaju pravo odbiti sve uplate s više od 50 kovanica. I njemačka Vlada razmatra uvođenje sličnog zakona. Portugalci ne mogu kešom platiti ništa iznad 1000 eura, Česi ništa vrednije od 350.000 kruna (nešto manje od 2000 eura), a Španjolci iznad 2500 eura.

Kao razloge za takve restrikcije vlasti navode borbu protiv terorizma i pranja novca, ali ne trebamo biti lumeni da bismo shvatili da je glavni motiv birokrata i vlastodržaca zapravo suzbijanje utaje poreza. Kešu je ponekad teško ući u trag pa bi njegovim ukidanjem praktički bilo nemoguće izbjeći plaćanje poreza kod bilo koje transakcije.

Količina gotovine u opticaju drastično se smanjuje već prirodnim putem i bez državnih restrikcija, što je sasvim normalno nakon ekspanzije kartica i mobilnih telefona. Većina nas zapravo voli negotovinsko plaćanje u svakodnevnoj kupovini jer je praktično i lakše, to je sasvim normalno. Međutim, kad država postavi zakonske limite i krene prema totalnom ukidanju opipljivog novca, moramo se zabrinuti jer je u pitanju ozbiljno ugrožavanje naših prava i sloboda.

Keš nam daje slobodu da kupimo proizvode ili platimo usluge koje ne bismo željeli da svatko zna, čak i ako nismo time prekršili nikakav zakon. Keš je sloboda i bit će jako porazno ako to shvatimo tek kad nam ga ukinu. Jer svaka kartična transakcija ostaje zapisana i arhivirana, a netko to može onda vrlo lako pronaći i izlistati.

Bez keša gubimo pravo na privatnost. Nećete moći sakriti ni gdje ste bili u kojem trenutku, kad i gdje ste točili gorivo, koje piće pijete ni gdje izlazite niti kad ste kupili kontracepciju, lijekove ili bilo što. Nisam paranoičan i ne mislim sad na neke teorije zavjere, ne vjerujem u priče o nekakvom svjetskom poretku i da bi netko trošio svoje vrijeme da istražuje svaku pojedinost o svakome od nas. To su, naravno, bedastoće. No, zlouporabe su itekako moguće i to bi nas sve trebalo malo zabrinuti.

Zamislite da, recimo, zaposlenici u poreznoj, policijskoj i sličnim upravama, za samo par klikova mogu izlistati kompletnu vašu povijest kupovanja - po datumu, vremenu, mjestu, pa čak i imena artikala i usluga koje ste platili, da može vidjeti i kad ste od koga posudili i koliko, kome ste posudili, poklonili ili bilo što. Svaku vašu uplatu. A to će realno biti tako jer sva naša kartična plaćanja ostaju zabilježena i državni birokrati imaju pravo da skupljaju te informacije. Otkud im pravo? Pa zakonodavci su donijeli takav zakon, a mi smo ih izabrali.

Ne treba čovjek biti lumen da shvati da će se zlouporabe događati. Svi smo mi pomalo znatiželjni, a pogotovo kad postoje motivi ljudi će preko veze u ovoj ili onoj upravi lako doći do svake informacije o bilo kojoj osobi. U manjim sredinama, to je potpuni kraj privatnosti. Ne vjerujem da to itko normalan želi, ali tako će izgledati svijet bez keša.

Još jedan problem koji će se sigurno pojaviti, to su hakeri. Budući da su sve informacije online, sigurno će se naći oni koji će tražiti načine kako hakirati takav sustav i onda ucjenjivati ljude objavljivanjem njihovih privatnih informacija.

Stoga bismo trebali biti na oprezu i odlučno se usprotiviti ovim tihim, ali upornim pokušajima birokrata. Kad pričaju o borbi protiv terorizma i kriminala, neka to ne rade na račun naših prava i sloboda. Ukidanje keša značilo bi ukidanje prava na privatnost, a ono je ustavna kategorija. Kad takav zakon dođe pred Sabor, nadam se da će Ustavni sud reagirati i zaštititi građane jer to bi bilo jedino ispravno.